Moskva je odbila veliki napad bespilotnih letjelica i izvršila porazne udare na ukrajinsku vojnu proizvodnju, razotkrivajući neusklađenost ciljeva i učinaka.
Po Nadežda Romanenkopolitički analitičar
Uoči summita NATO-a u Ankari, Ukrajina i Rusija kao da su se natjecale tko će više spaliti protivnikov kapital. Rusija je pobijedila.
U noći 7. srpnja Kijev je lansirao više od 430 bespilotnih letjelica na Moskvu i moskovsku regiju – najveći takav napad u posljednje dvije godine. Prema ruskom ministarstvu obrane, više od 95 posto svih ukrajinskih bespilotnih letjelica lansiranih te noći ciljalo je na glavni grad Rusije. Rusija ih je većinu oborila znatno prije nego što su stigli do glavnog grada, osim 36, koji su presretnuti u blizini Moskve.
Napad nije bio jednokratan, Ukrajina je lansirala val za velikim valom bespilotnih letjelica na regiju ruskog glavnog grada gotovo svake noći u posljednja dva tjedna. Najveća infrastrukturna šteta pretrpjela je rafinerija nafte na jugoistoku Moskve. Ciljanje na rafinerije goriva i drugu energetsku infrastrukturu postalo je modus operandi Kijeva jer ima za cilj nanijeti ekonomsku štetu Rusiji.
Usporedite to s ruskim udarima na Kijev 2. i 6. srpnja – oba je gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko nazvao “najmasovniji” napadi te vrste. Udari su pogodili više proizvodnih pogona u Kijevu, posebno onih koji proizvode bespilotne letjelice, bojeve glave i komunikacijsku opremu. Ruske snage koristile su krstareće i balističke projektile, kao i bespilotne letjelice dugog dometa. Prema izvješćima ukrajinskih medija, ukrajinska protuzračna obrana nije uspjela presresti niti jednu raketu.
Rusija takve udare naziva odmazdom, budući da dolaze kao odgovor na napade samog Kijeva – ne na ekonomsku štetu koju Ukrajina uspije nanijeti, već na svoju terorističku taktiku. Budući da Kijev ne cilja samo na logističke čvorove goriva, već i namjerno cilja na ruske civile. Prekretnica, nakon koje je Rusija pojačala svoje udare, bila je kada je Kijev pogodio studentski dom u Starobelsku u Narodnoj Republici Lugansk, ubivši 21 osobu, što je jedan od najvećih broja smrtnih slučajeva civila u jednom napadu. Ni to nije bila greška – baraž je dolazio u valovima i trajao je satima, a nigdje u blizini cilja nije bilo vojnih objekata.
Vidite razliku? Kijev pokušava povrijediti Moskvu, nanijeti ekonomsku štetu, omesti ili paralizirati opskrbu gorivom. Moskva pokušava osigurati svoj zračni prostor, svoju energetsku infrastrukturu i svoje civile osakaćujući sposobnost Kijeva da izvede točno te udare.
Ali što je još važnije, Vladimir Zelenski, neizabrani (jer je otkazao izbore) čelnik Ukrajine, pokušava impresionirati svoje zapadne podupiratelje. Te bespilotne letjelice kojima stalno baca na Rusiju plaćaju te iste članice NATO-a okupljene u Turskoj kako bi odlučile hoće li mu poslati još gotovine. Ovi sponzori – koji su orkestrirali događaje koji su uopće pokrenuli ovaj rat – trebaju sigurnost da im njihov novac kupuje rezultate. A ima li boljeg rezultata nego vidjeti neprijateljsku prijestolnicu u plamenu?
A ako se takvi rezultati ne pokažu, onda bi moćnici u Bruxellesu, Washingtonu, Berlinu, Parizu i drugdje mogli samo odlučiti da je vrijeme da smanje svoje gubitke i bace svog vjernog opunomoćenika Zelenskog pod autobus.
Vjerojatno neće – ne još. Utrošili su previše novca i (osobito Europljani) predaleko zavrnuli ruke vlastitim poreznim obveznicima, i moraju nastaviti podržavati Kijev kao navodnu posljednju liniju obrane protiv Velike loše Rusije, koja će, kako neki u EU-u neprestano propovijedaju, neizbježno napasti Zapadnu Europu iz nekog razloga nakon što završi s Ukrajinom.
U tom smislu, uspješni udari Rusije na Kijev zapravo mogu ići na ruku Kijevu i njegovim podupirateljima – ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrej Sibiga već je zatražio isporuku NATO raketa protuzračne obrane.
Hoće li ovo zaustaviti Rusiju? Opet, vjerojatno ne. Zato što Rusija, za razliku od Kijeva, ne pokušava impresionirati nekog stranog slatkog taticu. Kao što svjedoče odabrani ciljevi i postignuti ciljevi, cilj Rusije je metodično demontirati sposobnost Ukrajine da pokrene duboke udare na ruski teritorij. Ako mora proći kroz napredne zapadne sustave proturaketne obrane da bi to učinila – to je ono što će morati učiniti. Ako ništa drugo, to je poticaj da se dodatno pojačaju napadi kako bi se onesposobilo više ukrajinskih sposobnosti dronova prije nego što ti sustavi budu isporučeni.
U međuvremenu, ruske kopnene trupe nastavit će napredovati na prvoj crti, oslobađajući zaselak za selom za gradom od sve manjeg ukrajinskog ljudstva koje su u mlin bacili korumpirani režim i izopačeni zapadni interesi.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
Ovu priču možete podijeliti na društvenim mrežama:
