Kina, druga svjetska velesila i sve ambiciozniji globalni akter, posljednjih godina sustavno ulaže u razvoj robotske vojne industrije. Dok Zapad promatra s oprezom, a susjedi reagiraju s nelagodom, Peking gradi vojsku budućnosti – onu u kojoj će strojevi, a ne ljudi, odlučivati o pobjedi i porazu.
U središtu kineske strategije nalazi se koncept tzv. ‘inteligentnog ratovanja’, koji nadilazi klasične okvire kibernetičke obrane i autonomnog naoružanja. Kinesko ministarstvo obrane već je 2017. proglasilo umjetnu inteligenciju ključnim prioritetom nacionalne sigurnosti, a do 2030. godine Kina želi postati svjetski lider u AI tehnologijama. Taj cilj ne obuhvaća samo civilne sektore – od medicine do logistike – nego i vojnu primjenu koja se sve više oslanja na automatizaciju i robotizaciju.
Znanstveni instituti, sveučilišta i privatne tvrtke, među kojima su Huawei, ZTE i DJI, dio su širokog ekosustava koji opskrbljuje kinesku vojsku algoritmima za prepoznavanje ciljeva, sustavima autonomne navigacije i bespilotnim borbenim platformama. Na nedavnim vojnim sajmovima u Pekingu predstavljeni su roboti sposobni za izviđanje u ekstremnim uvjetima, minijaturni dronovi koji djeluju u rojevima te kopnene jedinice na gusjenicama koje mogu samostalno donositi odluke o kretanju i gađanju ciljeva.
Vojno-civilna fuzija
Premda slične tehnologije razvijaju i Sjedinjene Američke Države, Rusija i Izrael, kineski pristup ima nekoliko specifičnosti. Prva je državna koordinacija – centralizirano usmjeravanje znanstvenih i industrijskih resursa prema jasno definiranim strateškim ciljevima. Druga je brzina implementacije: dok Zapad često raspravlja o etičkim ograničenjima, Kina ubrzano prelazi s prototipa na serijsku proizvodnju. Treća je integracija civilnog i vojnog sektora, poznata kao politika ‘vojno-civilne fuzije’, kojom se brišu granice između inovacija u industriji i primjene u vojsci.
Kritičari upozoravaju da takva politika može imati duboke geopolitičke posljedice. Naime, automatizirana oružja koja djeluju bez ljudske kontrole otvaraju pitanje odgovornosti i moralnosti ratovanja. Ujedinjeni narodi već godinama pokušavaju uspostaviti okvir za zabranu potpuno autonomnog naoružanja, ali Kina, poput SAD-a i Rusije, ne pokazuje spremnost na ograničenja koja bi usporila njezin tehnološki napredak.
S druge strane, kineski vojni stratezi naglašavaju da je cilj ovih ulaganja ‘sprječavanje rata kroz nadmoć’. Po njihovoj logici, što je vojska tehnološki naprednija, to su manji izgledi za otvoreni sukob, jer potencijalni protivnik neće riskirati suočavanje s nadmoćnom silom. No povijest je mnogo puta pokazala da utrke u naoružanju, bez obzira na deklarirane namjere, rijetko završavaju mirom.
Inteligentni rojevi
U kineskoj vojnoj doktrini ključnu ulogu ima i kibernetičko ratovanje, koje se sve više povezuje s fizičkom robotikom. Umjetna inteligencija trebala bi koordinirati tisuće bespilotnih platformi na moru, kopnu i u zraku, u realnom vremenu, bez ljudske intervencije. Ta sposobnost masovne koordinacije – ono što analitičari nazivaju ‘inteligentnim rojevima’ – mogla bi promijeniti način na koji svijet shvaća vojnu moć.
Svijet s napetošću promatra ovaj razvoj. Sjedinjene Države povećavaju vlastita ulaganja u obrambene AI sustave, Japan razmatra ustavne promjene koje bi mu omogućile korištenje autonomnih dronova, dok Europska unija pokušava uspostaviti pravni okvir koji bi ograničio ‘smrtonosnu autonomiju’. No globalni konsenzus čini se sve daljim – jer nijedna velesila ne želi biti prva koja će stati u ovoj najnovijoj utrci utrci u naoružanju.
