Nakon godina izbjegavanja javnog govora o njima, Kina je prvi put gotovo izravno priznala postojanje golemih polja silosa namijenjenih interkontinentalnim balističkim projektilima. Riječ je o projektu koji je godinama privlačio pozornost zapadnih analitičara, a njegovi su razmjeri prvi put postali vidljivi zahvaljujući satelitskim snimkama.
Kako javlja specijalizirani vojni portal Defence Blog, kineska državna televizija CCTV u dokumentarcu snimljenom u povodu 99. obljetnice osnutka Narodnooslobodilačke vojske prikazala je vojnog inženjera koji govori o višegodišnjem radu na izgradnji onoga što se u emisiji naziva „kućama za projektile”. Posebno je zanimljivo što je inženjer izravno povezan s kineskom vojskom. Riječ je o Cuiju Daohuu, pripadniku neimenovane brigade Raketnih snaga Narodnooslobodilačke vojske.
Njegovo pojavljivanje predstavlja svojevrsni zaokret jer je riječ o prvom slučaju da je netko izravno povezan s kineskim državnim aparatom javno govorio o velikom projektu raketnih silosa otkako su njihovo postojanje 2021. otkrile komercijalne satelitske snimke.
Why did China just break its silence on its massive new ICBM silo fields?
In @BulletinAtomic, Robert Rust breaks down a recent Chinese state media documentary that marks the first semi-official acknowledgment of the silo project. 🧵 pic.twitter.com/3R2xXidmBT
— François Diaz-Maurin – @francoisdm.bsky.social (@francoisdm) September 15, 2026
Tri golema polja sa stotinama silosa
Razmjeri projekta postali su jasniji nakon što su ih prije nekoliko godina počeli analizirati istraživači koristeći satelitske snimke. Identificirana su tri velika polja u zapadnoj Kini s približno 320 silosa za interkontinentalne balističke projektile, uz povezani poligon za obuku u blizini Jilantaija. Otkriće je otvorilo niz pitanja o kineskoj nuklearnoj strategiji. Među njima je i pitanje znači li izgradnja tako velikog broja silosa promjenu dugogodišnje politike Pekinga prema kojoj Kina tvrdi da neće prva upotrijebiti nuklearno oružje.
Kineske vlasti takva su tumačenja odbacivale. Peking je i u dokumentu o kontroli naoružanja objavljenom 2025. ponovio da svoju nuklearnu snagu održava na „minimalnoj razini potrebnoj za nacionalnu sigurnost”. O samim silosima, međutim, kineske su vlasti godinama uglavnom šutjele. U novom dokumentarcu posebno je zanimljiv dio u kojem Cui opisuje pritisak pod kojim se projekt gradio. Od 2023. obnaša dužnost vojnog izaslanika u kineskom Nacionalnom narodnom kongresu. Dok je radio na projektima u udaljenim područjima zapadne Kine, povremeno je odlazio u Peking na zasjedanja.
Tamo mu se, kako je sam ispričao, iznova postavljalo isto pitanje – hoće li golemi projekt biti završen u predviđenom roku? Kako bi ubrzao radove, njegov je tim razvio novu metodu izgradnje silosa, među ostalim i drugačiji način postavljanja jednog od ključnih konstrukcijskih elemenata. Cui je pritom cilj projekta opisao kroz mogućnost da Kina u presudnom trenutku može upotrijebiti svoj „strateški adut”, izraz koji se u kineskom vojnom kontekstu povezuje sa strateškim nuklearnim projektilima.
Što Kina želi postići tolikim brojem silosa?
Jedno od ključnih pitanja nakon objave snimke jest zašto je Peking upravo sada odlučio javno govoriti o projektu koji je godinama skrivao od javnosti. Robert Rust, analitičar kineske nuklearne politike iz Global Security Programa pri Union of Concerned Scientists, smatra da je način na koji je CCTV predstavio projekt posebno važan. U analizi objavljenoj u Bulletin of the Atomic Scientists, Rust navodi da dokumentarac može upućivati na to da Peking ubrzanu izgradnju predstavlja prvenstveno kao način osiguravanja vjerodostojne sposobnosti drugog udara.
Drugim riječima, cilj bi bio osigurati da Kina može odgovoriti nuklearnim oružjem čak i u slučaju da sama prethodno pretrpi nuklearni napad. Takvo tumačenje ne znači nužno da Kina zbog izgradnje silosa mijenja svoju doktrinu u smjeru agresivnije uporabe nuklearnog oružja. Rust kao jedan od mogućih razloga kineskog jačanja arsenala navodi razvoj američkih proturaketnih sustava, uključujući projekt Golden Dome administracije Donalda Trumpa.
Logika je, prema toj analizi, jednostavna: ako se povećava sposobnost SAD-a da presreće balističke projektile, Kina bi mogla nastojati povećati broj i otpornost vlastitih projektila kako bi osigurala da dio arsenala preživi eventualni prvi napad i ostane sposoban za odgovor. Važno je naglasiti da je riječ o analitičkom tumačenju, a ne o službenom objašnjenju kineskih vlasti.
🇨🇳 China is building a massive nuclear defense network in the desert near its ICBM silo fields.
New satellite images reviewed by Reuters show more than 80 launch pads, fortified bunkers, air defense positions, electronic warfare sites, and command hubs designed to ensure China… pic.twitter.com/rMVesNbrJq
— War Radar (@War_Radar2) May 29, 2026
Je li izgradnja već završena?
Cui Daohu nije se prvi put pojavio u kineskim vojnim medijima. U propagandnom serijalu objavljenom 2025. predstavljene su njegove inženjerske inovacije, ali tada se nije izravno govorilo o strateškim raketnim silosima niti njihovoj ulozi u kineskom nuklearnom odvraćanju. Sada je situacija drugačija. CCTV njegov rad izravno povezuje sa strateškim projektilima. Upravo zbog toga Rust smatra da bi takav javni prikaz mogao biti znak da je izgradnja velikih polja silosa završena ili se približava završnoj fazi.
Dokumentarac je dio šireg prikaza modernizacije kineskih oružanih snaga. U istom serijalu CCTV je objavio i rijetke snimke drugih strateških sustava. Među njima je bio hipersonični DF-17, dok je u zasebnom segmentu prikazan i bombarder H-6N s projektilom sposobnim nositi nuklearnu bojevu glavu. Još jedno otvoreno pitanje odnosi se na konačnu veličinu kineskog nuklearnog arsenala.
Američko Ministarstvo obrane i dio neovisnih istraživača ranije su procjenjivali da bi Kina do 2030. mogla imati 1000 ili više nuklearnih bojevih glava. Dio takvih projekcija temelji se na pretpostavci da bi Kina mogla proizvesti dodatni plutonij u svojim civilnim brzim oplodnim reaktorima. No i oko toga postoje određene nepoznanice. Rust upozorava da su ti projekti kasnili, dok neke neovisne procjene sugeriraju da Kina možda već raspolaže dovoljnim količinama plutonija za proizvodnju između 800 i 1000 bojevih glava. Zbog toga nije moguće sa sigurnošću reći koliko će brzo i koliko daleko Kina proširiti svoj nuklearni arsenal.
Nakon pet godina Peking je ipak pokazao dio priče
Kina je posljednjih godina postupno postala otvorenija u prikazivanju pojedinih dijelova svog strateškog arsenala. Kineska vojska objavljuje snimke novih raketnih sustava, dok državni mediji sve češće prikazuju sposobnosti koje su se ranije rijetko mogle vidjeti. Ipak, polja silosa predstavljaju posebno zanimljiv slučaj. Njihovo postojanje zapadni su sateliti mogli pratiti još od 2021., no kineske vlasti godinama nisu javno objašnjavale njihovu svrhu ni razmjere. Sada je, barem djelomično, ta šutnja prekinuta.
CCTV je kroz priču o vojnom inženjeru i njegovu višegodišnjem radu prvi put izravno povezao golemi građevinski projekt u kineskim pustinjama sa strateškim projektilima. Koliko je točno silosa operativno, koliko će ih biti naoružano i predstavlja li cijeli projekt promjenu kineske nuklearne doktrine i dalje ostaje predmet analize i rasprave.
