Kina je u ponedjeljak testirala balističku raketu dugog dometa lansiranu s podmornice (SLBM) prema južnom Tihom oceanu, što je izazvalo nervozne reakcije zemalja diljem azijsko-pacifičke regije, ali i komentar Washingtona. Zanimljivu analizu vezanu za geopolitički kontekst i tajming lansiranja potpisuje James Park iz Instituta Quincy za magazin njihov Responsible Statecraft. Prenosimo u cijelosti:
Iako je Peking manevar opisao jednostavno kao “rutinsku” vježbu, takvo lansiranje nije često u kineskoj povijesti testiranja raketa. Ovo je tek treći put da je Kina lansirala raketu dugog dometa izravno u Pacifik; prvi put 1980., a posljednji u rujnu 2024. Nekoliko strateških i geopolitičkih motiva moglo je potaknuti najnovije testiranje rakete.
Prvo, postoji vojno-tehnički faktor. Testiranje projektila uobičajena je praksa za nuklearne sile. Na primjer, Sjedinjene Države , Indija i Rusija redovito testiraju balističke projektile različitih platformi. Ovi testovi služe korisnim svrhama u procjeni sposobnosti i održavanju spremnosti te se ne mogu uvijek smatrati pukim provokacijama.
Kineska nuklearna trijada
Kina, brzo rastuća nuklearna sila, ima kapacitete koje bi željela testirati i validirati. Kina je obično provodila testiranja projektila na visokoletnim putanjama unutar vlastitog teritorija kako bi izbjegla prelijetanje drugih zemalja ili slijetanje u međunarodne vode. Međutim, ova vertikalna testiranja na visokim visinama ne mogu u potpunosti replicirati uvjete međukontinentalnog leta. Lansiranja na otvorenom oceanu u Tihi ocean omogućila bi Pekingu prikupljanje podataka koje kraći domaći testovi ne mogu potvrditi, uključujući točnost navođenja na međukontinentalnim udaljenostima i performanse leta na punoj putanji.
Ono što najnoviji raketni test čini značajnijim s tehničkog stajališta jest to što je lansiran s podmornice na nuklearni pogon; prethodna testiranja bila su s lansera na kopnu. To naglašava stalan napredak Kine prema postizanju zrelijih, otpornijih nuklearnih snaga i, na kraju, pouzdanije sposobnosti “drugog udara”, odnosno sposobnosti da se izvede razorna odmazda za potencijalni nuklearni napad na Kinu. Dok je nuklearne snage na kopnu općenito lakše pratiti putem satelita, podmornice na nuklearni pogon koje djeluju u dubokoj vodi mnogo je teže otkriti, što Kini daje mogućnost odmazde čak i ako su njezine kopnene snage uništene.
Nuklearni stručnjaci smatrali su podmornički dio kineske nuklearne trijade najslabijom karikom i slabijom od kineskog nuklearnog oružja koje uključuje lansere na kopnu ili oružje zrak-zemlja. Dok Kina radi na postizanju potpuno razvijene nuklearne trijade, kontinuirano će htjeti potvrditi svoje sposobnosti, a zemlje bi trebale očekivati ponovne velike testove poput ovog najnovijeg u budućnosti, vjerojatno skoroj.
Zanimljiv tajming
Osim tehničkog faktora, vjerojatno su postojali geopolitički motivi iza raketnog testa. Peking je porekao da je test bio zamišljen kao signal bilo kojoj određenoj zemlji, a tvrdnja nije u potpunosti neutemeljena, s obzirom na to da takav test zahtijeva mjesece planiranja unaprijed. Ali čak i ako se radi o unaprijed planiranom testu, Peking zadržava fleksibilnost u pogledu točnog tajminga i preciznog prozora za lansiranje.
Vrijeme lansiranja – nekoliko dana nakon navodnog američkog razmještaja raketnog obrambenog sustava tipa Iron Dome u Japanu i samo nekoliko sati nakon što su Australija i Fidži potpisali formalni sporazum o međusobnoj obrani – je vrlo zanimljivo. Kina ne može biti sretna što se američkoj regionalnoj arhitekturi raketne obrane dodaju novi slojevi ili što pacifičke otočne nacije produbljuju sigurnosne veze sa suparničkim vojskama. Test je ponudio priliku za izražavanje nezadovoljstva, iako samo Peking zna je li namjerno tempiran imajući na umu upravo te događaje.
Ono što se čini relativno jasnim jest da Peking vidi stalnu potrebu da pokaže svoju odlučnost protiv Washingtona i njegovih regionalnih saveznika usred sve neprijateljskije sigurnosne klime u azijsko-pacifičkoj regiji. Iako su kineski predsjednik Xi Jinping i američki predsjednik Donald Trump na njihovom summitu u svibnju obećali poboljšanje bilateralnih odnosa, odnosi između SAD-a i Kine ostaju uglavnom konfrontacijski. Istodobno, napetosti između Kine i američkih regionalnih saveznika oko žarišta sukoba poput Tajvana, Južnog kineskog mora i Istočnog kineskog mora i dalje rastu.
Sve napetija regija
Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, sigurnosno okruženje u azijsko-pacifičkoj regiji brzo je postalo napetije i nestabilnije. Nakon izjave konzervativne japanske premijerke Sanae Takaichi iz studenog 2025. u kojima je povezao obranu Tajvana s nacionalnim opstankom Japana, Kina je zauzela agresivniji diplomatski i vojni stav prema Japanu, što je potaknulo Tokio da učvrsti vlastiti stav prema Kini i produbi vojnu integraciju sa Sjedinjenim Državama i Filipinima.
Filipini su, sa svoje strane, također pooštrili svoj diplomatski stav prema Kini usred eskalacije teritorijalnih sporova u Južnom kineskom moru i dodtano osnažili vojnu suradnju sa Sjedinjenim Državama i Japanom kako bi se suprotstavili Kini. U međuvremenu, Kina je pojačala zajedničke vojne aktivnosti i vježbe s Rusijom kako bi se suprotstavila rastućem vojnom angažmanu SAD-a i saveznika.
Opći trend ovdje ilustrira sve veću sigurnosnu dilemu u azijsko-pacifičkoj regiji. Iz perspektive Washingtona i američkih regionalnih saveznika, kinesko vojno gomilanje i zveckanje oružjem oko Tajvana i istočnoazijskih voda opravdava jače signaliziranje odvraćanja i bližu savezničku vojnu integraciju. Iz perspektive Pekinga, njegove regionalne vojne aktivnosti opravdan su odgovor na odvraćanje onoga što on doživljava kao napore predvođene SAD-om da vojno okruži i obuzda Kinu, istovremeno promovirajući trajno odvajanje Tajvana, kršeći takozvani “princip jedne Kine “.
U konačnici, ova dinamika vjerojatno će pojačati međusobnu percepciju prijetnje i potaknuti neprijateljsko vojno natjecanje. Iako bi Peking, Washington i američki saveznici mogli biti uvjereni da su njihove akcije obrambene i opravdane, njihov istovremeni, jednodimenzionalni fokus na jačanje odvraćanja – bez diplomacije i međusobnog uvjeravanja – može se činiti neprijateljskim u očima jednih drugih i na kraju ubrzati destabilizirajuću regionalnu utrku u naoružanju.
Za Washington i njegove saveznike u azijsko-pacifičkoj regiji, instinktivna reakcija na najnoviji pekinški raketni test vjerojatno je naglašavanje većeg i jačeg vojnog odvraćanja. Međutim, i dalje će se nalaziti u paradoksu jer njihovi napori za povećanjem odvraćanja potiču Kinu da pojača svoje asertivno ponašanje odvraćanja, čineći regiju sve manje sigurnom.
Kina testno lansirala nuklearnu raketu iz podmornice nakon poteza Australije
