Kineski znanstvenici analizirali su detaljne satelitske snimke kako bi procijenili štetu na američkim vojnim bazama na Bliskom istoku. Njihova analiza pokazala je da se stvarni razmjeri oštećenja ne podudaraju u potpunosti ni s tvrdnjama Washingtona ni Teherana.
Koristeći napredne metode daljinskog istraživanja i obrade satelitskih snimaka, istraživači iz Kineske akademije znanosti (CAS) identificirali su obrasce oštećenja koji ukazuju na ranjivosti američkih fiksiranih/stalnih vojnih baza u inozemstvu, ali i na operativne slabosti obje strane u sukobu.
“Uočeni razmjeri razaranja upućuju na fizičku štetu koja nadilazi tvrdnje o ‘minimalnoj šteti’ ili ‘uspješnoj obrani’ koje su često iznosili američki dužnosnici. Istodobno, rezultati sugeriraju da su iranske tvrdnje o ‘masovnim udarima’ vjerojatno bile pretjerane”, napisali su znanstvenici u radu objavljenom 7. srpnja u recenziranom znanstvenom časopisu The Innovation.
Amerika ugušila dostupnost satelitskih snimki
Američke vlasti 4. travnja uvele su mjere ograničavanja distribucije satelitskih snimaka visoke rezolucije nad područjima sukoba. Nekoliko komercijalnih pružatelja satelitskih usluga, uključujući Planet Labs iz Kalifornije, privremeno je obustavilo objavu takvih snimaka. Time je otežana neovisna procjena štete, dok su Washington i Teheran iznosili međusobno proturječne tvrdnje koje je bilo teško provjeriti. Onda su “uskočili” kineski znanstvenici.
Prema kineskim istraživačima, time je stvoreno svojevrsno “okruženje uskraćivanja podataka”, u kojem su SAD naglašavale učinkovitost svoje obrane, a Iran tvrdio da je nanio velike gubitke ključnim vojnim objektima.
Tim kineskog CAS-a analizirao je satelitske snimke programa Sentinel-2 Europske unije i satelitske snimke kineskih operatera (navodno komercijalne, a ne vojne), rezolucije razlučivost 10 metara, prateći američke vojne baze na Bliskom istoku od 28. veljače do 9. travnja. Naprednom obradom podataka izdvojeni su karakteristični tragovi oštećenja. S obzirom da su analizu zaključili s oštećenjima do 9. travnja, za očekivati je da je šteta danas značajno veća, pogotovo s obzirom na nedavne napade na baze u Jordanu.
Ukupno je identificirano oko 217.900 četvornih metara oštećenih površina. Najteže je pogođena zračna baza Ali Al Salem u Kuvajtu, na kojoj je zabilježeno 20 točaka udara.
Analizirana je i zračna baza Al Dhafra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje su uništeni hangari s bespilotnim letjelicama MQ-9 Reaper i izviđačkim zrakoplovima U-2. U Bahreinu je, prema analizi, oštećen kompleks zgrada u kojem se nalaze Zapovjedništvo američkih pomorskih snaga za središnje područje i Stožer Pete flote.
Autori navode da njihova analiza pruža “kvantitativnu referencu koja odstupa od narativa obje strane”. Prema objavi Kineskog društva za geodeziju i kartografiju, razaranje ključnih vojnih ciljeva bilo je veće nego što su tvrdile SAD, ali ipak manje od razine štete koju je prikazivao Iran.
Napadi su se znatno razlikovali po intenzitetu: od lokaliziranih udara do opsežnih razaranja- te su izvođeni s udaljenosti između približno 78 i 644 kilometra.
Dva vala posebno velike štete
Analiza je također pokazala obrazac koji su istraživači nazvali “dvovalnim slomom” američke regionalne protuzračne obrane. U prvom valu napada uništeno je oko 58.600 četvornih metara površine, nakon čega je uslijedilo dvotjedno razdoblje slabijih napada. Oko 15. ožujka uslijedio je drugi val, koji je prouzročio dodatnih oko 50.000 četvornih metara štete.
Prema autorima, to upućuje na to da se protuzračna obrana nije uspjela oporaviti u kratkom roku te da je prosječni ciklus oštećenja i sanacije trajao oko 15 dana. Istodobno, procjenjuju da ni Iran nije mogao održavati kontinuirane napade visokog intenziteta bez razdoblja pripreme, dok je i SAD-u bilo potrebno vrijeme za obnovu zaliha protuzračnih projektila i popravak radarskih sustava.
Znanstvenici zaključuju da podaci potvrđuju sve veću ranjivost fiksiranih vojnih baza raspoređenih izvan matične države. Smatraju da obrazac koncentriranih udara pokazuje kako takve baze mogu biti posebno osjetljive na zasićenost gustih napada dronovima i projektilima.
Takve baze čine važan dio američke globalne obrambene strategije, uključujući Indo-Pacifik, gdje se nalaze u Južnoj Koreji, Japanu, Australiji i na Filipinima. Iako služe odvraćanju protivnika i omogućuju brži vojni odgovor, u slučaju sukoba s regionalnom silom poput Kine izložene su napadima iz zraka i projektilima, piše kineski South China Morning Post.
Kineski istraživači zaključuju da njihovi rezultati pokazuju kako su stalne vojne baze i njihove proturaketne mreže prvi put pokazale značajnu ranjivost na kombinirane napade dronovima i projektilima, što bi moglo dovesti do preispitivanja budućih strategija obrane i raspoređivanja snaga. Dodaju i da istraživanje ima ograničenja jer satelitske snimke rezolucije 10 metara ne mogu pouzdano otkriti manja oštećenja, pa bi stvarni razmjeri štete mogli biti veći od procijenjenih.
Nakon uspješnih iranskih napada, američka vojska ide ka premještanju baza iz Zaljeva u Izrael
