Klađenje i nogomet: kako to funkcionira u drugim ligama

Ponovno pokretanje talijanskog nogometa. Lako rečeno, još manje učinjeno. Ali ako novi savezni predsjednik želi – kao što se od njega traži – brzo prijeći s riječi na djela, nova sredstva su mu apsolutno potrebna. U trenutku ekonomske krize kao što je ovaj, nitko ne očekuje da će se Talijani žrtvovati za promicanje sporta, a posebno nogometa (unatoč činjenici da je to i dalje jedan od sektora s najvećim povratom ulaganja za državu). Jedan od ključeva približavanja drugim prvenstvima i svrstavanja, i sa stajališta pomoći, uz mnoge europske zemlje, tiče se klađenja, a posebno priznavanja postotka prihoda koji država ostvaruje od klađenja onima koji organiziraju događaje na koje se klade. U Italiji, s izvješćem FIGC 2025 u ruci, vidimo da je kolekcija sportskih klađenja za 2024. dosegla 22,8 milijardi eura. Pomislimo li da se 2000. godine zaustavio na 730 milijuna, uočavamo da je porastao otprilike 30 puta. Od tih gotovo 23 milijarde, 16,1 dolazi od nogometa. I ovdje je rast konstantan, od 2012. gotovo se učetverostručio. Što je FIGC tražio od Gravine i hoće li budući predsjednik to sigurno nastaviti? Da se 1% od ovih preko 16 milijardi prizna, odnosno 160 milijuna (ali to su izračuni za 2024. godinu, praktički je sigurno da je brojka još narasla) da se uloži u omladinski sektor i infrastrukturu (pa i osnovnu) kako bi nogomet bio što dostupniji svima.

Francuska: porez od 1,8% za amatere i profesionalce

—

S tim u vezi, FIGC je pripremio opširno izvješće i napravljene su zanimljive usporedbe s nekim europskim zemljama o potencijalnom modelu koji treba slijediti. Uvod: postoji mnogo (čak 20) ​​onih u kojima sport na neki način profitira od prihoda od klađenja, praktički svi, ali svaki to čini slijedeći određenu strategiju. Pogledajmo one najreprezentativnije. Francuska je bila prva europska država koja je, slijedeći preporuke tzv. “Creutzmannova izvješća” Europskog parlamenta (2011.), usvojila poseban sustav oporezivanja prava na iskorištavanje klađenja. Kao? Dio poreza na sportsko klađenje – 1,8% bruto naplate – namijenjen je financiranju amaterskog i vrhunskog sporta, u biti plaćajući “tantijeme” onima koji kreiraju događaj. Sredstva idu u ANS (Agence Nationale du Sport) i koriste se za financiranje masovnog sporta, izgradnju lokalnih objekata i zaštitu zdravlja sportaša. Samo manji dio stiže (posredno) do klubova.

Portugal: Posebna svota za nogometni savez i ligu

—

Od 2015. portugalsko zakonodavstvo predviđa poseban porez na ukupan iznos oklada na nacionalni i međunarodni nogomet koje provode Portugalci (Imposto Especial de Jogo Online, IEJO) u korist priređivača: 3,5% prometa oklada na utakmice reprezentacije, natjecanja u organizaciji Saveza i inozemna natjecanja ide Portugalskom nogometnom savezu, a 3,5% onih na ligaškim utakmicama i UEFA klupska natjecanja idu u Football League Professional. Na taj način Federacija godišnje dobije oko 40 milijuna eura (što je oko trećina njenog prometa).

Grčka: doprinos onih koji pobjeđuju

—

U 2021. Grčka je uvela sustav u kojem dio oporezivanja dobitaka igrača ide izravno profesionalnim i amaterskim sportskim klubovima. Riječ je o oko 100 milijuna eura godišnje raspoređenih 50% na profesionalni sport (nogometne, košarkaške i odbojkaške lige, prema kriterijima popularnosti i posjećenosti) i 50% na amaterski sport (kroz nacionalne razvojne programe). Postotak zadržavanja je progresivan i odnosi se samo na one koji osvoje više od 100 eura: do 200 iznosi 2,5%, do 500 iznosi 5%, a za one koji skupe više iznosi 7,5%. Očito postoji nedostatak: obujam potpore ovisi o dobicima.

Turska: Ugovor između Spor Tota i profesionalnih klubova

—

Model odabran u Turskoj, zemlji koja će s Italijom biti domaćin Europskog prvenstva 2032., još je drugačiji. Sustav je centraliziran kroz Spor Toto, državnu organizaciju koja upravlja sportskim klađenjem. Značajan dio prihoda redistribuira se klubovima u obliku “prava na ime”, što predstavlja vitalni izvor prihoda za momčadi u svim profesionalnim ligama. Zapravo, riječ je o obveznom komercijalnom ugovoru između Spor Tota i klubova koji dobivaju proviziju za “dopuštanje” uvrštavanja imena i logotipa momčadi u službene rasporede klađenja. Što je momčad više prisutna na kladioničarskim listićima (dakle, što više igra u važnim prvenstvima ili kupovima), to više skuplja (uz tromjesečne uplate). Ali postoji i načelo solidarnosti koje jamči kvotu klubovima treće i četvrte serije kako bi se osigurao njihov opstanak. Malo je reći da je portugalski model, rezerviran za nogomet i s priznanjem visokog postotka (3,5%), najatraktivniji u Nogometnom savezu i okruženju. No, francuska formula, koja uključuje sve sportove i daje prostora profesionalcima i amaterima, također bi dobro došla da da novi poticaj. Dok se čeka željena izmjena Dekreta o dostojanstvu, važno je razjasniti da se taj novac ne bi koristio za plaću ovog prvaka, već bi postao nužna osnova za onaj duboki reformski plan koji je talijanskom nogometu danas potrebniji nego ikad.