Ratovi i revolucije već dugo ugrožavaju nacionalna kulturna dobra – najnoviji primjeri su Iran i Ukrajina. Međutim, danas im prijeti još jedna opasnost – klimatske promjene.
UNESCO-ovi lokaliteti svjetske baštine – od 4.000 godina starih piramidalnih hramova u Iraku do čuvenih oko 1.500 godina starih statua na Uskršnjim otocima – sve češće su ugroženi erozijom i propadanjem.
Više temperature, jače oluje i suše oštećuju građevinske materijale. Studija iz 2025. pokazuje da je 80 posto lokaliteta svjetske baštine pod „klimatskim stresom”, jer se drevni materijali poput drveta i kamena teško prilagođavaju rastućim temperaturama, piše Deutsche Welle.
„Kolijevka civilizacije” – Veliki zigurat u Uru
Tisućljetna povijest prijeti da nestane, jer jug Iraka postaje sve topliji. Povećane temperature izazivaju snažnu eroziju.
Usred pustinje nalazi se čuveni Veliki zigurat u Uru – oko 4.000 godina star hram posvećen bogu Mjeseca Nani. Građevina se sve više raspada, a pješčane dine koje pokreću jaki vjetrovi dodatno oštećuju strukturu.
Istovremeno, podzemne vode zbog vrućine i suše postaju sve slanije, što nagriza cigle od blata starih mezopotamijskih hramova. „Naslage soli su posljedica klimatskih promjena“, kaže Kazem Hasun iz službe za antikvitete u provinciji Dhi Kar. Kristali soli prodiru u materijal, šire se i postepeno ga razaraju.
Ugrožene su i ruševine drevnog grada Babilona na Eufratu, gdje visoka koncentracija soli također oštećuje građevine. Arheolozi pokušavaju ublažiti štetu, na primjer izradom desaliniziranih cigala od blata izrađenih po metodama starima tisućama godina.
Džamije u Isfahanu u Iranu
Rat s Iranom trenutačno predstavlja veliku prijetnju povijesnim lokalitetima u Iranu, ali i klimatske promjene ostavljaju vidljive posljedice. Među ugroženim objektima su i povijesne džamije u gradu Isfahanu.
Saborna džamija prikazuje razvoj džamijske arhitekture tijekom dvanaest stoljeća. Gradnja je počela 841. godine, a objekt je kasnije više puta proširivan i obnavljan. UNESCO tu džamiju smatra „muzejom iranske arhitekture”.
Sa svojim impresivnim kupolama i bogatim štukaturama, služila je kao uzor za religijske i obrazovne građevine diljem regije – od Irana do Iraka i Sirije.
U blizini se nalazi i trg Mejdan e imam iz 17. stoljeća, gdje stoji poznata Šahova džamija s plavom kupolom i bogatom kaligrafijom.
Međutim, objekti stoje na nestabilnom tlu koje se postupno spušta zbog opadanja razine podzemnih voda uslijed suša. Ekstremne temperature i velike promjene vlažnosti dodatno opterećuju građevine.
UNESCO upozorava da bi ovaj spor proces bez zaštitnih mjera mogao dovesti do pukotina i nestabilnosti, pa čak i do urušavanja.
Moai statue na Uskršnjem otoku
Moai statue na Rapa Nuiju (Uskršnjem otoku) mogle bi prema studiji Sveučilišta na Havajima za nekoliko desetljeća sve češće završavati pod vodom.
Posebno je ugroženo mjesto Ahu Tongariki s 15 monumentalnih statua. Zbog porasta razine mora očekuju se jači valovi i poplave, što bi, prema studiji iz 2025., moglo ugroziti više od polovice kulturnih dobara na tom području.
Autor studije Noah Paoa upozorava da bi to bilo pogubno za živu kulturu i egzistenciju stanovnika Rapa Nuija. „Ova mjesta su ključna za naš identitet i tradiciju“, kaže on. Turizam na otoku u velikoj mjeri ovisi o njima. „Ako ništa ne poduzmemo, dugoročno bi mogao biti ugrožen čak i UNESCO-ov status otoka.”
Kineski zid
Kineski zid, dug više od 21.000 kilometara, jedno je od najznačajnijih građevinskih dostignuća na svijetu. Građen je i proširivan tijekom više od dva milenija, a od 1987. nalazi se na listi svjetske baštine UNESCO-a. Ipak, i on je sve ugroženiji.
Mnogi njegovi dijelovi napravljeni su od nabijene zemlje, pa su osjetljivi na vjetar, kišu i naslage soli. To dovodi do pukotina, raspadanja i mogućih urušavanja. Danas se samo oko šest posto zida smatra dobro očuvanim, dok je približno polovica već ozbiljno oštećena ili nestala.
Istraživači zato pozivaju na hitne mjere zaštite, poput stvaranja prirodnih zaštitnih slojeva od mahovine, takozvanih „biokrusta” (biološke pokorice tla).
Klimatske promjene tako ne ugrožavaju samo prirodu, već i kulturnu baštinu čovječanstva – i time dio naše zajedničke povijesti.
