Bonačić Obradović je predstavila program prema kojima bi se gradile nove jedinice, od kojih bi jedan dio bio namijenjen prodaji, a drugi dugoročnom najmu.
“Grad Dubrovnik bi trebao preuzeti inicijativu nad gradnjom. Gradnja pod kontrolom Grada omogućuje niže troškove jer on ne radi po tržišnim principima. Osim što smo oslobođeni komunalnih naknada, mi možemo planirati dugoročno, a ne prema interesima investitora. Osiguravamo kontrolirane najamnine i kontroliramo spekulacije vezane uz bilo koju nekretninu”, kazala je.
Definiranje zona gradnje, određivanje prihoda od kojeg bi se gradilo…
“Što se tiče urbanističkom aspektu, mi prostornim planovima moramo definirati zone koje bi služile priuštivom stanovanju. Ne želimo graditi spavaonice, nego funkcionalne stambene cjeline, dakle da imaju i parkinge, i vrtiće, i ambulante… Prioriteti bi bili oni prostori koji su već urbanistički definirani, dakle Solitudo, Komolac i, u budućnosti, Pobrežje. S Državom bi trebalo pokrenuti pregovore za ustupanje zemljišta u njihovom vlasništvu jedinicama lokalne samouprave za ovu namjenu, to je zakonski regulirano i moguće. Naša je ideja da se 100 stanova može izgraditi za 10 milijuna eura, a pritom smo oslobođeni komunalne naknade”, izjavila je.
Bonačić Obradović je naglasila kako bi to bile zgrade za dugoročni najam, s tim da bi se jedan dio išao u prodaju. Prihod od prodaje bi se koristio za gradnju novih stanova. Dio bi prostora bi bio komercijalne naravi, od čijeg prihoda bi se dijelom opremale zgrade, a dijelom financirale buduće jedinice. Što se tiče proračunskog aspekta, u njemu bi tako bio predviđen novac za gradnju, ali i upravljanje i održavanje tih jedinica.
“Financijski aspekt bi obuhvaćao prihod od imovine, prihod od prodaje imovine, donacije i izvore iz EU fondova te prihode od turizma”, dodala je.
Što se tiče logističkog aspekta, Bonačić Obradović predlaže osnivanje gradske tvrtke koja bi obavljala sve poslove praćenja gradnje i upravljanje i održavanje nekretnina.
“Ono što bi se radilo s tom tvrtkom je da bismo joj putem ugovora osigurali praćenje same gradnje, kontrolu javnih natječaja, održavanje i upravljanje zgradama te traženje partnera”, kazala je.
Planirana je gradnja stanova za trajni najam te stanova građenih na temelju modela javno-privatnog civilnog partnerstva.
“Što se tiče prvonavedenih, to se odnosi na povoljan najam za građane koji kontinuirano žive u stambenom prostoru dok god ga plaćaju, a važno je pri tom i sastavljanje kriterija. Druga skupina stanova bi bio najam za deficitarna zanimanja. Tu bismo pokušali ograničiti najam na 5 godina, uz mogućnost produljenja. Treće, tu su i socijalni stanovi”, istaknula je.
Što se tiče modela javno-privatnog civilnog partnerstva, Grad bi ustupio zemljište i komunalnu infrastrukturu, a novoosnovana gradska tvrtka bi tražila partnera za gradnju. Navodi kako bi to mogli biti stanovi za zaposlenike.
Kritizirali važenje mjere
Marčinko je kritizirala trenutačnu situaciju vezanu uz postojeće stambene politike.
“Republika Hrvatska nema sustavnu politiku rješavanja stambenog pitanja i tržište nekretnina uglavnom služi za pretprodaju, prodaju i kratkoročni najam, a ne za stanovanje. Kupovina ‘kvadrata’ je jedini oblik stambenog zbrinjavanja. MMF je zaključio kako je ovakva politika zaista pogrešna. Što se tiče POS-a, znao je postati dio špekulativnog kapitala, dio je u Dubrovniku pošao u apartmane, nekvalitetno se gradilo, gradilo se na rubovima grada bez potrebne društvene infrastrukture i tako su se stvarale ‘spavaonice’. Što se tiče APN-a, bitan je podatak kako su cijene rasle za 10 posto i nikad se nisu vraćale na prethodne razine. Ti modeli generalno su potaknuli ozbiljna zaduživanja kućanstava i mladih, i to samo onih koji su bili kreditno sposobni. U Hrvatskoj imamo iznimno nizak postotak stanova u javnom vlasništvu, a Država je podbacila i u korištenju međunarodnih financijskih mehanizama”, istaknula je Marčinko dodavši kako je u Dubrovniku osobito teška situacija, ne samo po pitanju kupnje stana, nego i po pitanju cijena najma.
“Grad Dubrovnik se nije bavio ovim pitanjima na cjelovitiji način, radi se o mjerama ili subvencioniranja ili kupnje, a one su olakšale situaciju, ali su i najskuplje. Loša politika provodila se i kroz POS-ove stanove, posljednji su izgrađeni 2012. godine, mnogi od njih su postali apartmani. Što se tiče Dubrovačke stanogradnje, ona je Dubrovačka samokupnja. Mi 43 stana u Mokošici nismo izgradili nego otkupili, i to za 2700 eura po kvadratu”, dodala je, kazavši kako projekt POS-ovih stanova u Solitudu nije realiziran. Kritizirala je i mjeru 30×30 jer, kaže, ona znači kako ‘svake godine u privatni sektor stanovanja prebacujemo 900 tisuća eura iz proračuna Grada’. Istaknula je i važnost izmjena i dopuna GUP-a te kako novi GUP još uvijek nije donesen.
Novinarska pitanja
Na pitanje Dubrovačkog dnevnika na koji način bi definirali kojim obiteljima bi bilo omogućena kupnja, a kojim dugoročni najam, Bonačić Obradović je istaknula kako brojne od njih ne mogu podići kredit pa bi se dugoročni najam omogućio onima kojima to više odgovara. Kako kaže, nekim obiteljima više odgovara kupnja, a nekim drugima najam stana u kojem mogu biti do kraja života i u kojem imaju garanciju kako će do kraja života imati svoj dom iz kojeg ih nitko ne može izbaciti.
“Nije poanta da izgradimo 50 ili 100 stanova koje ćemo prodati, nego stvaranje fonda kako bi se gradilo dalje”, izjavila je Bonačić Obradović.
“Svaka ta zgrada mora sebe održavati. Zgrada u Mokošici je sagrađena, ali nema nikakvih dodatnih sadržaja. Prodajom dijela prostora postiglo bi se da imate prihod od kojeg bi se dalje gradilo, ali i sadržaj”, dodala je Marčinko.
Na novinarsko pitanje koliko bi se toga moglo izrealizirati u četiri godine mandata, Bonačić Obradović je istaknula kako ne bi htjeli davati lažna obećanja, ali kako bi se potrudili da to bude 100 stanova.
2prvi dio se odnosi na GUP, UPU i sl, dakle prvo treba riješiti dokumentaciju, što traje. No, potrudili bismo se postići cilj od 100 stanova u četiri godine jer je to gorući problem. A kad znate da imate gorući problem, onda ćete raditi na rješenju”, odgovorila je.
