Bebe koje su ove godine zakoračile na planet Zemlju prvi su članovi nove Beta generacije kojoj će pripadati svi oni koji se rode do 2039. godine. O njima će se govoriti u budućnosti, isto kao i o pripadnicima Alfa generacije, odnosno onih rođenih između 2010. i 2024. godine. Oni o kojima se sada najviše diskutira, međutim, su Generacija Z koji su prvi životni plač odradili u intervalu između 1996. i 2010. godine.
Još u 4. stoljeću prije Krista, veliki Sokrat je kazao kako su mladi njegova vremena nezainteresirani, nepouzdani i kako ne poštuju starije. Sokratova formula kao da se od antičke Grčke pa sve do današnjih zemalja dužnih kao Grčka pretvorila u matricu kako se doživljavaju generacije koje dolaze. Koristeći Sokratov poučak o razočaravajućim mladima, pa tako iz generacije u generaciju, rekao bi čovjek da svijet neprekidno propada. Ispada da je homo sapiens koji je crtao po špiljama bio najuzvišeniji oblik čovječanstva, a poslije su dolazili samo oni koji su nezainteresirani, nepouzdani i koji ne poštuju starije.
Tri puta ‘ne’
Isti Sokratov zaključak primjenjuje Generacija X i Milenijalci na Generaciju Z. Prema njihovoj presudi Generacija Z je čista Sokratova formula 3 x ‘ne’, a još pri tom ne želi ni da radi. Nekidan pričam s jednim prijateljem koji je upravo tog stava. Govori mi kako zna puno primjera gdje pripadnici Generacije Z traže prvi posao u životu i ne žele pristati na plaću od 1300, 1400 eura. Čudom se on čudi generaciji koja ne želi raditi za te uvjete, a ja slušajući Sokrata iz njegovih usta, čudom se čudim Generaciji X i Milenijalcima koji žele raditi za tu plaću.
Čekajte malo – samo da izračunam koristeći Sokratovu formulu – mladi ne pristaju raditi osam sati dnevno šest dana u tjednu za plaću s kojom ako si samac ne možeš iznajmiti stan, platiti režije i kupiti dovoljno hrane? Ne razumijem u čemu je problem, pa zašto bi radili, živjeli sami i jedva preživljavali kad mogu ne raditi, živjeti s roditeljima i jedva preživljavati? Barem im ostane dovoljno slobodnog vremena za gledati porniće, dizati utege i unositi proteine preko kajgane i mesa.
Kad smo već kod jaja i kobase moram vas nešto pitati, a vi dobro razmislite – biste li vi pristali da svakog radnog dana šest puta tjedno odlazite na radno mjesto i tamo osam sati gledate porniće za 1300 eura? I pri tom izgubite još uru, dvije na odlazak i dolazak na posao. Pa čovječe nije lako za 1300 eura mjesečno gledati osam sati dnevno šest puta tjedno ni kako netko nekog jebe, a kamoli raditi neki odgovoran posao gdje šef jebe vas. Kako god okreneš poslije cijele te jebade ne ostane vam vremena za ništa. Ni za obitelj, ni za hobije, ni za knjige, ni za bugarske čučnjeve, ruske obrate, rumunjska mrtva dizanja…
Moja generacija, kada bi dobila posao, držala ga se kao školska lektira Držića. Ali to je čak i imalo nekog smisla. S tadašnjih 3-4 tisuće kuna priuštio bi si puno više nego danas s 1000-1300 eura. Mogao si izaći u Bourbon, Lazarete, Polo na Pilama, Ludwig, Casablancu i nigdje se nije plaćao ulaz. Danas se plaća svuda. Za nogomet se nisu plaćali termini, kao ni za proslave dječjih rođendana. U Pinkyju si bio bog-otac sa sto kuna, a danas čim otvoriš kućna vrata stukao si 100 eura. Čuj, donijeti bocu vinčine kada ideš nekoga posjetiti. Danas se bezveze ideš javiti nekom priki, ne možeš doći praznih ruku i eto si već potrošio onih basnoslovnih 100 kuna s kojima si u Pinkyju bio Luj 14.. Hoću reći da čak i oni članovi Generacije Z koji udarnički tuku sezonu mogu puno teže financijski izlaziti na kraj s izlascima nego što smo mi onda mogli.
Generaciji X koja ne radi smeta Generacija Z koja ne želi raditi
I onda kažu da ne žale da rade. A molim vas lijepo, tko to kaže? Obično pripadnici moje Generacije X koja je u ono doba radila i izlazila u noćni provod gdje su im svaku treću ili četvrtu davali na kuću. Za onih svojih par tisuća kuna mogli su, rekoh već, korektno živjeti. A onda je počelo dolaziti sve više i više turista, cijene su neprekidno rasle, a plaće nisu pratile taj tijek. I što se onda dogodilo? Svatko tko je imao rupu, šupu, garažu, tavan, suteren, čak i kapelicu (u Lapadu) prenamijenio je prostor u apartman i počeo ga iznajmljivati za 100 eura dnevno. I što se onda dogodilo? Pripadnici Generacije X dali su otkaze u hotelima, restoranima, kafićima, jer su počeli zarađivati 3000 eura mjesečno od apartmana, a na njihovo mjesto prvo su došli Slavonci, potom Srbi, Bosanci i Makedonci, a naposljetku Filipinci i Nepalci. I što se onda dogodilo? Pripadnici Generacije X koji sada više ne rade komentiraju Generaciju Z koja ne želi da radi. Čudom se čude kako oni u svojim dvadesetima ne žele raditi dok su oni u njihovom dobu krvarili po recepcijama. Zaboravljaju pri tom da su sve generacije – X, Milenijalci, Z, pa sad i ove koje dolaze – u biti iste. Ne žele biti robovi kapitalističkim bogatunima.
Ja se u potpunosti slažem s ovima iz Generacije Z koji ne žele ustati iz kreveta za manje od 2000 eura. Kad bi sve blagajnice supermarketa rekle da ne žele raditi po skromnim uvjetima, što bi se dogodilo? Radili bi vlasnici? Ne, dignule bi im se plaće. Meni se upravo to sviđa kod Generacije Z, baš to što ne poštuju starije, norme i društvene uzuse. Što pokazuju srednji prst autoritetu. Što ne žele da ih se jebe izvan pornića. Ja, za razliku od vas, vjerujem u nove generacije. Siguran sam da će biti bolje od naših koje desetljećima spižđuju svijet. Para kao da mi živimo u nekom blagostanju pa dolaze oni i narušavaju nam ga.
Svaka generacija ima svoje posebne izazove i nijednoj nije lako. Zato ih je smiješno uspoređivati i nalaziti mane. Drugačije su, ne nužno ni bolje, ni gore. Ali u globalu svijest čovječanstva ipak raste, puževim korakom, ali eppur si muove. Sljedeće generacije nastavit će to kretanje. Sretno im bilo! Siguran sam da će uspjeti pod uvjetom da budu manje radili od prethodnih. Rezultati četverodnevnih radnih tjedana potvrđuju da su u pravu bez obzira na onu Sokratovu formulu koja kaže Znam da ništa ne znam.
