John Rambo spretnim pokretom ruke navije bombu na strijelu, pa se poput neustrašivog sir Edmunda Hillaryja popne na rub stijene i tamo u zasjedi zaskoči – helikopter! Da, dobro ste pročitali, pravi pravcati helikopter i to ni manje, ni više nego onaj Crvene armije. Rambo u klasičnoj sačekuši odapne strijelu prema sovjetskom pilotu koji se ne stigne oprostiti ni od žene Svetlane, ni kćerke Jarmile, jer u djeliću stotinke njegov leteći objekt eksplodira ponad afganistanske pustinje.
-Bog prašta, Johnny ne – još u prvom nastavku serijala o vijetnamskom PTSP-ovcu govorio je onaj njegov pukovnik.
Svakakvih smo se idiotarija nagledali u filmovima, svakakve smo budalaštine pročitali u knjigama, ali koliko god fikcija može bit luda, uvijek gubi bitku sa još luđom stvarnošću. Posljednja bolest iz realiteta, o čemu fikcija može samo sanjati, stiže nam iz Zagreba, a zaista je riječ o – bolesti. Točnije o Covidu-19. Grad Zagreb, naime, planira podići spomenik u čast građanima preminulima od korone. Inicijativu je, kako je rečeno, predložio klub zastupnika SDP-a, a usvojila ju je Gradska skupština kako bi „obiteljima omogućila da iskažu pijetet preminulima od Covida“.
Podsjetimo se na trenutak cijele priče. Godine 2019. živjeli smo kao britanska kraljevska obitelj. Mogli smo poći u Konzum s 200 kuna i kupiti objed. Nekad bi nam ostalo i za večeru. Legendarni luc na ribarnici je koštao svega 30 kuna. Povrće 20-25 kuna, zrnati sir manje od 10 kuna. Onda je onaj Kinez u Wuhanu odlučio napraviti pohanog šišmiša. Ostalo je povijest.
Ni najstariji Argentinci se ne sjećaju ovakve inflacije
Proglasili su lockdown, poslali nas u kućni pritvor, zabranili nam sve osim gledanja serija, pa naposljetku tiskali novac i prouzročili cijelom svijetu ogromnu inflaciju kakve se ne sjećaju ni najstariji Argentinci. Hrvati su naravno bili još luđi. Njima kao da sama korona-inflacija nije bila dovoljna, pa su uz to i uveli euro koji je dodatno napumpao cijene. U samo nekoliko mjeseci od blagostanja, došli smo do ogromnog sranja, i to sve zbog virusa koji u stvarnosti nije opasniji od običnog Rusa. Ustvari, prosječni pijani Rus je nezgodniji po zdravlje nego bilo koji viRus – ne samo koronaški – i veliko je pitanje bi li Rambo lukom i strijelom smaknuo onog pilota da ovaj nije bio trijezan.
Netko će sad reći da nisam normalan jer kako god okreneš, ljudi su ipak umirali od korone i nisu doživjeli da luc sada košta od10 do 15 eura, šugava cvjetača 5 eura, zrnati sir dva i po’ eura, a za otići u Plodine treba ti umjetna oplodnja novčanika, jer sa 100 eura možeš imati samo doručak. Da, istina je da su neki umrli od korone, ali s druge strane, ja znam i neke ljude koji su, ne biste vjerovali, umrli i zbog drugih uzroka. Treba li i njima podići spomenik kako bi „obiteljima omogućili da iskažu pijetet preminulima“?
Mnogi naši sinovi tuku turističku sezonu radeći i po 12 sati dnevno sedam mjeseci u godini. Naravno da im je pun kurac svega. I doslovno i figurativno. Jedva čekaju da sezona završi, da onda punog kurca od sezone i sperme odu na Tajland. I dobro im je tamo dok je kurac pun, ali brzo se isprazni, pa za ponovno dizanje treba tabletica plava. Ali nekima Viagra osim spolovila digne i srce, pa odu putevima onog sovjetskog vojnika iz Ramba 3. Treba li i za takve junake Klub zastupnika SDP-a tražiti da im se podigne spomenik u obliku plave tablete (uostalom i ovdje se radi o spomeniku Pfizeru, zar ne?) kako bi obitelji mogle pred njim kleknuti i zapjevati:
…Sad kad te nema, neka uz mene spava
Jedino tvoje što imam, najdraža tabletica plava…
Ili, zašto se ispred katedrala ne bi dizali spomenici žrtvama Katoličke crkve? Više je inkvizicija pobila ljudi nego Sylvester Stallone u svim svojim filmovima. Dovoljno je bilo da smućkaš čaj od kadulje da te proglase vješticom. I pravac lomača. Da Marija Terezija nije zabranila ubijanje ‘vještica’ po Austro-Ugarskoj možda bi se stari, dobri katolički običaj zadržao na našim prostorima sve do današnjeg dana.
Opravdanje mjera
Ali dobro, nećemo sad u povijest, zadržat ćemo se u sadašnjosti. Korona mjere prouzročile su ogromne mentalne probleme, razbuktale depresiju i anksioznost, mnogi su izvršili samoubojstvo. Zašto se njima ne bi podignuo spomenik? Žrtvama suludih korona mjera koje nisu donijele nijednu dobru stvar, nego su prouzročile pustoš od koje ćemo se desetljećima oporavljati? Zašto se po trgovima gradova ne postave spomenici u obliku vješala da nas podsjećaju da više nikad u budućnosti ne napravimo lockdown ili neku takvu budalaštinu?
E pa ova moja pitanja, moram vam priznati, su potpuno glupa i besmislena. Svatko s kvocijentom inteligencije većom od temperature mora dobro znati zašto će se u Zagrebu postaviti spomenik za Covid žrtve, isto kao što su se slične statue postavile u Londonu i Sao Paolu. Ti spomenici trebaju upravo preuveličati ubitačnost korone kako bi se opravdale mjere. Ne čudi što to u Zagrebu u duetu rade ljevičarske stranke – SDP i Možemo – koje su u koroni najviše branile donošenje mjera. Naravno, nije ni HDZ bio puno bolji – cijeli svijet, uključujući medije – podlegao je farmaceutskoj agendi.
Ovi spomenici žrtvama Covida-19 služe kako sutra na vrata odgovornih ne bi pokucali istražitelji i priupitali ih zašto su stavili bombu na strijelu i raznijeli svijet. Stoga lakše je napraviti spomenik žrtvama Covida za 13800 eura bez PDV-a nego objašnjavati inspektorima zašto danas luc na ribarnici košta 15 eura bez PDV-a.
-Bog prašta, Pfizer ne! – još u prvoj rundi cijepljenja govorio je onaj sin admirala, Leš, Lešo, Lošo, kako li se ono zvao…
