Pročitajte ga u nastavku:
“Ne može proć’ niti jedno ljeto da se ne osvrnem na stanje na moru. Zaludu ja ili bilo ko drugi piše o tome. Na moru svak čini što ga je volja. Niko ništa ne kontrolira i pravo je čudo da nema više žrtava naše nautičke sezone.
Tako sam bio rezigniran tijekom pasanih godina da sam sebi obeć’o da ovo ljeto neću o tome napisat niti jednu jedinu riječ. Ali, toliko sam se infot’o prošle setemane da ipak ne mogu odoljet.
Prije samo dan-dva čitam dva članka na našim portalima. U prvome se opisuje tragedija koja se dogodila u Lovištu kad je ruski turist propelom vlastitog motora otkinuo stopalo svojoj ženi. Naime, opisano je da je u pokušaju pristajanja najprije (očito jakim) motorom naglo krenuo naprijed pa mu je zbog toga žena sa krme upala u more, a zatim je naglo krenuo unatrag i …… dogodilo se. Pa se pitam kako je mog’o krenut naglo unatrag bez da je okrenuo glavu i gled’o đe vozi unatrag. Pitanje je kako se uopće usudio naglo kretat naprijed ili unatrag kad se očito nalazio uz samu obalu? Pritvoren je ali mu je žena ostala invalid.
Odma’ slijedeći dan čitam reportažu novinara koji je sa brodom Lučke kapetanije bio u kontroli dokumenata na brodovima u našem akvatoriju. Otvoreno ću reć’: sramota je da Lučka kapetanija jednom ili dvaput godišnje pođe u kontrolu po moru i od toga napravi „veliku misu“. Umjesto da su svaki dan na moru i kontroliraju i sankcioniraju sve što se protuzakonito događa.
Poznato je da svi vozači auta ili skiperi na brodovima posebnu pažnju pokazuju kad svako malo ugledaju prometnog policajca (na cesti) ili inspektora Lučke kapetanije (na moru). Prirodno je da svi oni koji kontroliraju promet, na cestama ili na moru, budu nazočni i vidljivi kad je promet najveći. Ali ne! U nas se oni vide zimi, a ljeti – kad je gužva, vrućina i kad su svi vozači ili skiperi nervozni – nema ih ni na „tir od puške“.
Već sam nekoliko puta pisao o tome da imam barku i često sam ljeti po moru. Ostanem i po nekoliko dana. Vozim barku već više od 50 godina, izvrsno poznam cijeli naš akvatorij od Cavtata do Korčule, znam svaku uvalu i, što je najvažnije, nisam strašljiv. Ipak, ne mogu se načudit kad vidim da svi ovi nautičari (ako ih se uopće tako može nazvat) bez ikakvog razmišljanja ostaju prenoćit u vrlo nesigurnim uvalama. Iako sve vremenske prognoze ukazuju da će noć bit’ nemirna i da se može očekivat’ veliki vjetar ili skontradura. Da se razumijemo, nemaju ništa bolju opremu od one na mojoj barci. Možda i goru.
Kad sam bio na moru zadnji put, na Jakljanu, blizu mene se dolazila usidrit’ i vezat’ za kraj jedna jedrilica od nekih 8-9 metara. Na jedrilici, pretpostavljam, muž i žena od oko 70 godina. Kalma bunaca, nema nikakvog kurenta! Neću pretjerat’ ako rečem da su se vezivali više od uru vremena. Ja to više nisam mog’o gledat’. To me podsjećalo na one smješne video uratke kad neko snima iz zgrade kako se neki vozač ne zna parkirat’ pa mu treba dvadesetak manevara volanom da uđe na slobodno parkirno mjesto.
Isti taj dan, u Slanskoj vali, dva bračna para u brodu od oko 20 metara se idu vezat u kraj krmom i što rade? Prvo krmom dolaze do stijena i idu vezat’ krmu za kraj, a tek kasnije idu bacit’ sidro po provi. I to sve onu večer (prije par dana), pred sam mrak, kad je bila najavljena lampadura i nevrijeme. Dubina mora na tome mjestu je oko 3 metra, a njihov brod – s obzirom na veličinu – mora „gazit“ barem dva metra. Ništa to njima nije smetalo.
Ovakvih primjera imate koliko god hoćete i to znaju svi koji idu na more. Pitam se koji su to ljudi, da li im je ikad itko provjerio plovidbene dozvole? Imaju li oni uopće položene ispite za vozit te brodove? Neki od tih brodova zasigurno mogu postić’ brzinu od 30-ak milja. Ti su ljudi opasni za same sebe, a onda i za okoliš i druge ljude koji se nalaze na moru u svojim barkama ili brodovima. Koliko znam, policija – kad posumnja da neki vozač ne zna vozit – bez obzira što ima vozačku dozvolu – može ga uputit na provjeru sposobnosti i vozačkog znanja. Postoji li takva mogućnost i na moru?
Ovi o kojima sam dosad pisao su očito neznalice. Gori od njih su oni drugi koji svjesno krše propise. Od glisiranja preblizu obali pa do svih drugih vrsta protupravnog ponašanja. Posebno su pitanje oni „morski motori“ (jet-ski). Brzine koje postižu ta plovila su enormne. I, kako se koriste? Svi redom glisiraju sa tim plovilima uz samu obalu, ometaju mir svih drugih ljudi (i drugih nautičara i domaćih ljudi) jer ih po cijele dane ne prestaju vozit između drugih baraka. Ja sam na svoje oči vidio puno puta kako ih voze ispod samih Zidina, na Buži, niti 50 metara od stijena. Mnogi od njih – a to sam posebno primjetio ove godine – žele iskušat manevarske sposobnosti tih motora pa beskonačno rade „osmice“ u jako malo prostora. Jednostavno, neiživljeni ljudi. Da ne govorim da je redovita pojava da te motore voze djeca koja nikako ne mogu imat dozvolu za upravljanje jer nisu punoljetni. Radi se o djeci koja su toliko mala da jedva dokuče ručke upravljača. Ali eto, tata je dao svome „zlatu“ da i on malo vozi. Pitam se zašto su jet-ski motori uopće dopušteni? Radi par neiživljenih osoba dovode se u opasnost drugi ljudi, stvara se cjelodnevna nesnosna buka i, konačno, plaši se riba.
Ima i jedna nova pojava koju sam primijetio prvi put lani, a ponavlja se i ove godine. U uvalu dođe jahta ili brod i toliko glasno pušta muziku po cijeli dan da cijela uvala odjekuje i ometa sve druge. S obzirom na vrstu muzike koju puštaju može se lako zaključit kakva je publika na tom brodu i „na čemu su“. Uvjeren sam da se to događa u nekoj drugoj državi da bi takav brod vrlo brzo okružile policijske snage i da bi se na tom brodu pronašlo o-ho-ho toga.
Posebno je pitanje nezakoniti ribolov, a svjedočio sam tome bezbroj puta kad nam dođu gosti iz jedne susjedne države. Čim bace sidro odmah jedan ili dvojica oblače maske i peraje, uzimaju vreće i krenu u lov svega jestivoga što se u moru može nać’. Na vreće ježa, lumpara, kavaloka im se nađe na stolu u roku „keks“. Glavno je da nas domaće policija kontrolira i traži da li smo izmjerili duljinu svake uhićene ribe i da li smo je upisali u Dnevnik ribanja. A, imamo dozvolu za ribolov.
Nema pomorske policije ni Lučke kapetanije po moru svaki dan i onda svi rade što je koga volja. Uređene države imaju Obalnu stražu koje imaju sve nadležnosti policije, obrane i carine i stalno su na moru. Da je tako kod nas ne bi bilo divljega ribolova, divljega privezivanja, glisiranja i svih drugih nepodopština koje turisti (a i poneki domaći) izvode po moru. I rugaju se nama koji smo skladni. A, bogami, rugaju se i našoj državi. Ne bi im palo na pamet tako se ponašat u sebe doma.
Uglavnom, naš narod ima pametnu izreku: Kad mačke nema, miševi kolo vode.
Dubrovačko njorgalo
PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora”
