Sarajevska tribina Demokratske fronte, organizirana pod pretencioznim naslovom “Integritet politike građanske države”, poslužila je kao još jedan poligon za prokušani recept destabilizacije međunacionalnih odnosa. Dok se Bosna i Hercegovina davi u nefunkcionalnosti, političko Sarajevo koristi ovakve skupove za nove napade na ustavni poredak, što predstavlja “otvoreno vrijeđanje zdravog razuma hrvatskog naroda u BiH”. Glavne zvijezde večeri, Željko Komšić i njegov savjetnik Slaven Kovačević, jasno su dali do znanja da je njihova vizija građanske države zapravo sustav krojen po mjeri onih koji su od preglasavanja Hrvata napravili “unosan biznis”.
Kovačević je s govornice oštro kritizirao trenutnu vlast i upozorio na vanjske utjecaje, ne propustivši priliku za svoju omiljenu tezu: “Zagreb preko HDZ-a BiH pokušava upravljati državom”. Dok sipa optužbe o ugroženom suverenitetu, on svjesno prešućuje da je upravo on lice najgrubljeg unutarnjeg udara na suverenitet jednog konstitutivnog naroda. Njegov identitet nije stvar pripadnosti, već “valuta kojom politički trguje”, što dokazuje njegova transformacija od Srbina, preko Hrvata u Gradskom vijeću Sarajeva, do žrtve diskriminacije pred Europskim sudom za ljudska prava.
Danas taj isti Kovačević, koji je pred sudom u Strasbourgu tvrdio da je zakinut jer nije dio konstitutivnih naroda, grabi prema poziciji hrvatskog člana Predsjedništva. Čovjek koji je tužio državu jer ne želi biti Hrvat, sada želi biti njihov “legitimni” predstavnik, što je definicija jedne političke perverzije.
16 godina zuluma Željka Komšića
Nastup DF-a u Sarajevu samo je nastavak šesnaestogodišnjeg zuluma koji Željko Komšić provodi nad hrvatskom pozicijom u Predsjedništvu. Komšić, kojeg povijest već pamti kao modernu verziju Sejde Bajramovića, u Kovačeviću je pronašao novog “halal Hrvata” figuru koja je spremna potpisati svaku odluku na štetu vlastitog naroda, dokle god to godi sarajevskoj čaršiji. Njihova vizija “građanske države” nije ništa drugo nego paravan za bošnjačku dominaciju i centralizaciju. Za njih je konstitutivnost “anakrona”, ali im je itekako draga kada preko nje mogu instalirati svoje poslušnike na hrvatska mjesta.
Hrvatska javnost i politički predstavnici već desetljećima upozoravaju na ovaj inženjering. Dok sarajevski krugovi pokušavaju demonizirati ulogu Zagreba, činjenica je da upravo Zagreb brani Daytonski sporazum od onih koji bi ga rado rastavili na dijelove. Kao odgovor na ovakve pokušaje obespravljivanja, istaknuta je kandidatura Darijane Filipović, što je jasan signal da hrvatska politika u BiH ne namjerava mirno promatrati nastavak agresivnog preglasavanja. U sustavu koji je postao “ustajala demokracija”, gdje se legitimnost proglašava nazadnom, jedini logičan odgovor je zbijanje redova.
Najava kandidature Slavena Kovačevića šalje brutalnu poruku o nepoštivanju hrvatskog naroda u BiH. Ovo više nije pitanje jedne stranke, već ogledalo države-protektorata u kojoj se identiteti mijenjaju prema potrebi izbornog procesa. Hrvatima je po peti put poručeno da se njihovo pravo na političko predstavljanje smatra smetnjom. U takvom “nakaradnom” sustavu iluzije više nema, Kovačević nije kandidat za pravdu, već politički aktivist čiji je jedini zadatak dovršiti ono što je Komšić započeo prije 20 godina. Potpuno izbrisati Hrvate kao politički faktora u BiH.

