Hrvatski branitelji u Domovinskom ratu, tako ispada s ove povijesne distance, borili su se isključivo za dvije stvari. Prva je bila da se stvori nacija, novo igralište svjetskih korporacija, odnosno da zapadni kapitalizam ima još (više) potrošača. A druga da tu novostvorenu državu Hrvatsku pljačkaju Hrvati. Prošlo je trideset i pet godina od početka Domovinskog rata, a Hrvatsku su Hrvati opljačkali gore od četnika. Sve je počelo s legendarnom privatizacijom, a nikad nije završilo. Niti će. Pljačkaju svi, od doktora koji čekaju kovertu, iako samo rade svoj posao, pa do likova koji su zaduženi za dopune i izmjene prostornih planova. O javnoj nabavi da i ne govorimo.
Sigurno vam je u ovom trenutku psovka na vrhu jezika, gadi vam se ovakva hrvatska država čija pljačka i dalje traje, no priču uvijek treba pogledati iz drugog kuta. Naime, ni tim pljačkašima Hrvatske život nije nimalo lagan. Takav zaključak proizlazi iz posljednje USKOK-ove akcije u kojoj su pritvoreni direktor tvrtke HEP Upravljanje imovinom Berislav Gluić, njegov suradnik iz te tvrtke Nikola Domitrović, direktor Sektora za korporativne komunikacije HEP-a Ivica Žigić, te još sedam osoba od ukupno njih dvadesetoro obuhvaćenih istragom.
Rekao bi čovjek na prvu da Gluić, Domitrović i Žigić imaju sjajan život. Što uopće znači imati sjajan život? Možda najbolja definicija sjajnog života jest imati lijepa primanja bez stresa, a raditi u HEP-u je najmanji mogući stres. Ljudi, što ćeš, nisu više neandertalci, koriste i trebaju struju, a korištenje struje HEP lijepo svaki mjesec naplaćuje – iako je plan oca AC/DC-ja Nikole Tesle bio da je svi imaju besplatno – i pritom nema konkurenciju, nije prodaja električne energije igralište svjetskih korporacija, prihod i zarada su zagarantirani, sve o čemu Gluić, Domitrović i Žigić trebaju razbijati glavu jest hoće li financirati rukometaše, odbojkaše ili košarkaše.
‘Nisam ni ja genijalac koji može u minutu smisliti’
Pa ipak, oni na svoj život ne gledaju kao sjajan, nego ih jede stres. U medije su tako procurili razgovori i poruke koji su osumnjičeni vodili kako međusobno, tako i sa širim krugom ljudi. Domitrović tako treba pripremiti pljačku, ali žali se jednoj kolegici o kakvom se tu teškom poslu radi, te kako postupaju njegovi šefovi u HEP-u.
-Treba se pozabaviti nabavom, malo osmisliti način, da ide na javnu objavu, a da dobiju i oni koji trebaju dobiti, a za to treba malo više vremena. Jer štancanje nabava koje izmiče kontroli nije način rada. Treba smisliti način kako da se objavi nabava, da svi to vide, ali da bude pod kontrolom, da za to treba više vremena, nisam ni ja genijalac koji to može u minutu smisliti. Živcira me što stalno moram kemijati, a od posla kojeg imam ne mogu to sve odraditi… – govori Domitrović koji je usput rečeno bio priveden i u Aferi Jankomir, također zbog izvlačenja novca na sličan način tijekom obnove Klinike za psihijatriju Sveti Ivan.
Domitrović znači ozbiljno shvaća svoj posao. Nije pljačka HEP-a pljačka hepa kod doktora opće prakse. Slažeš da ti je heroinska kriza, pa ti ovaj prepiše hep(tanon) kojeg dalje preprodaješ. Za opljačkati pravi HEP treba biti ozbiljan kriminalac, ne može takvu operaciju ni „genijalac smisliti u minuti“. Svi trebaju vidjeti javni natječaj, ali nitko ne smije shvatiti da je natječaj namješten, da se unaprijed zna tko će dobiti posao i s kim će se pilati lova. Kad smo već kod nov(a)ca, valja kazati da USKOK HEP-ovce tereti da su na fiktivnim i prenapuhanim radovima na objektima HEP-a, te donacijama za razne sportske događaje, preko izvođača radova i navodnih organizatora manifestacija, izvukli iz javnog poduzeća ukupno 1,5 milijuna eura.
Eto našeg jadnog Domitrovića koji se mora „pozabaviti nabavom, malo osmisliti način rada, da nabava ne izmiče kontroli“, odnosno da svi vide, a da nitko ne vidi. Moram priznati da nikad nije lako smisliti nešto da svi vide, a da nitko ne vidi. Sjetimo se samo onog legendarnog radnika koji nam je o svemu tome posluku porao.
-Šaljem poruku onima koji vide, a ne čuju. Šaljem poruku onima koji slušaju, a vide, a ne čuju, slušaju, a ne čuju, ne vide…
Tako je otprilike bilo sirotom Domitroviću kada je „morao kemijati, a od posla koji ima, nije mu lako odraditi“.
-Šaljem javni natječaj onima koji vide, a ne čuju. Šaljem nabavu onima koji vide, a ne čuju, slušaju, a ne vide, ne vide, a slušaju, a ne čuju i ne vide… – napokon je genijalac Domitrović uspio objaviti javni natječaj da „svi to vide, ali da bude pod kontrolom“.
Ali po Domitrovićevu žalost na natječaj se javio i USKOK, i rekao mu da istražitelji „i vide, i slušaju, i čuju“ muljaže iz natječaja. A na to im je Domitrović pokunjeno kazao:
-Izvin’te, ovaj natječaj morate u montažu!
Nije samo USKOK čuo, slušao i vidio Domitrovića nego i njegova supruga Petra Kulić. Ona svojoj prijateljici Aleksandri ovako zbori dok je USKOK prisluškuje:
-Kužiš, ja sam mu i za ovu kuću rekla, ja sam mu rekla nemoj to kupovati, papiri nisu uredni, ne, on bude, kužiš. A da me poslušao, danas ne bi imao kazneni postupak, jer ne bi išao radi toga u javnu nabavu i pokušao zaraditi novce dodatne – govori Domitrovićeva supruga.
‘Kad su debili’
Eto koliko stresa u životu Domitrovića i njegove supruge, kužiš? Ali još gore je Margareti Školnik, životnoj družici Berislava Gluića. Ona je pod takvim stresom da izgleda kako joj smrt neprestano dahće za vratom. Gledala je na televiziji veliku akciju USKOK-a gdje su pohvatali još neke likove kojima su „javne nabave izmaknule kontroli“, pa govori svom suprugu:
-Sad sam malo gledala ovo što su uhapsili 60 ljudi i to…
-Kad su debili – govori joj suprug kojeg će nekoliko mjeseci kasnije i samog uhititi.
-Dobro. Izdavanje fiktivnih faktura… poslovi koji nisu obavljeni… mislim da ću ja umrijeti mlada – zabrinuta je Školnik za svoj zdravstveni karton.
-Ali ima još bolje. Među tih 60 upala je sutkinja koja im je nariktavala – govori joj Gluić kroz smijeh.
-Ajde bok, možda me nađeš mrtvu… provjeri dal dišem – zaključila je Margareta Školnik.
Eto, dragi čitatelji, kako i sami vidite, nije lagan život ovim osumnjičenicima. Sve puno stresa, u svakom trenutku svoje supruge mogu naći mrtve, i moraju provjeravati dišu li. Stoga bih ja da olakšavam sav ovaj stres sadašnjim i budućim kriminalcima, otišao do Sabora i zamolio uvažene zastupnike:
-Izvin’te, može li ovaj zakon u montažu?
A u Kaznenom zakonu bih dio s korupcijom izmijenio na način da svi vide i čuju – ako vas uhvate da ste izvukli 1,5 milijuna eura na fiktivne radove i sportske sadržaje, evo vam lijepo maksimalnih 40 godina zatvora. Da, dobro ste me shvatili, za korupciju bih osuđivao više nego za ubojstvo. Zašto bi naši zaposlenici u HEP-u i drugim javnim firmama bili pod stresom? Izdavanje fiktivnih računa… poslovi koji nisu obavljeni… zašto bi umirali mladi?
Kužiš, podijeliš par doživotnih robija i zauvijek si iskorijenio korupciju, a ovako papiri nikad nisu uredni, ne, on bude, kužiš?
