ANakon tjedna u kojem je Xi Jinping zahvatio globalnu politiku ugostivši dvojicu najmoćnijih svjetskih vođa, kineski predsjednik izgleda kao kolos. Sir Keir Starmer se, u međuvremenu, pokazao kao džoker među ljudima.
Njegova kapitulacija pred malom, kratkoročnom, lokalnom britanskom politikom tihim ublažavanjem ograničenja na uvoz rafiniranog ruskog goriva u Ujedinjeno Kraljevstvo, pokazuje da nema sposobnost strateškog razmišljanja, niti vodstva, te je podigao bijelu zastavu u činu kukavičluka na bojnom polju koji čak ni ne shvaća.
Nakon što je ugostio Donalda Trumpa i Vladimira Putina, Xi je nastavio nastojati pokazati Kinu kao snagu stabilnosti u svijetu u kojem međunarodno pravo zanemaruju i Rusija i SAD, pozivajući na poštivanje globalne pravne prakse.
Starmerova kratkotrajna odluka da pusti ruski dizel i mlazno gorivo u UK, kako bi Britanci mogli uživati u jeftinim letovima tijekom ljeta, udarac je Ukrajincima koji se bore za zaštitu svoje demokracije.
To je također kršenje njegovih sporazuma sa saveznicima da zaguši Kremljov dotok novca i kršenje pisanih obveza Ujedinjenog Kraljevstva.
To je blagodat za ruske ratne napore i značit će da Kremlj ima više novca za ubijanje britanskih saveznika u Ukrajini.

Muškarci i žene koje poznajem još od vremena prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, koji su zadržavali Putinove invazione konvoje dok su prolazili kroz pokrajinu Sumy i protutnjali niz autoceste iz Bjelorusije, sada imaju malo veće šanse da budu ubijeni zbog britanskog premijera.
Mali timovi ukrajinskih dobrovoljaca vratili su te napadače u ožujku 2022. s britanskim NLAW protutenkovskim raketama.
Mnogi od njih formirali su vlastite postrojbe u najboljim tradicijama partizana kroz povijest i, s njuhom prevare ranog SAS-a, ponizili Putina, ukrali mu tenkove s traktorima, angažirali svoje žene kao obavještajne agente iza neprijateljskih linija i razbili njegove planove za osvajanje.
Više od polovice tih timova sada je mrtvo. Oni koji prežive sada su stručnjaci za ratovanje bespilotnim letjelicama – način ubijanja razvio se jer su SAD smanjile vojnu pomoć, a Europa se dvoumila oko toga želi li doista ukrajinsku pobjedu ili ne.
Tijekom posljednje četiri godine rata bili su pokretani mišlju, spoznajom da im Britanija čuva leđa.
Ali Starmerovo odustajanje od sankcija protiv Rusije, koje je već otkriveno nevoljkošću Britanaca da zaustave naftu Kremljeve flote u sjeni za financiranje svog rata, fizički je udarac u crijeva i psihološka pobjeda za Putina – koju je izrekao britanski premijer.
Neće ga zaboraviti ljudi poput “Sneakyja”, ukrajinskog mornaričkog bojnika koji je predvodio međunarodne volontere u oslobađanju Hersona, ili “Grumpyja” koji je onesposobio 14 ruskih oklopnih vozila pomoću ukradenog ruskog tenka u pokrajini Sumy, borio se u posljednjim danima bitke za Bakhmut i kojem je Rus razbio bedro u izviđačkoj misiji od strane Rusa koji je dobio rafal. ispalio metke prije nego što ga je Grumpy ubio iz neposredne blizine.
U pokrajini Zaporizhzhia, gdje su ruske trupe mjesecima vršile pritisak na lokalni glavni grad, jedinice bespilotnih letjelica kao što je Team Gray dobile su moralnu podršku iz mjesta poput Londona. Avi, inženjer i sada pilot drona, bio je na prvoj liniji bez prestanka tri godine.
U Kijevu, povijest britanskog prkosa – “Duh Blitza” – nadahnula je stanovništvo Ukrajine da zadrži ukočenu gornju usnicu usred noćnih napada bespilotnim letjelicama i projektilima, što omogućuje da gradski klubovi i restorani svjetske klase žive s prkosnom radošću.
Takva odluka nije proizašla iz Downing Streeta broj 10.
Starmerova odluka loša je vijest za Ukrajinu. Također je zapanjujući neuspjeh u ispunjavanju njegove misije zaštite same Ujedinjene Kraljevine.
To znači da će Rusija imati više novca da nastavi voditi svoj hibridni rat protiv Ujedinjenog Kraljevstva i drugih zapadnih saveznika, što uključuje nadzor naših globalnih komunikacijskih veza, potkopavanje naših demokracija, politička ubojstva, fizičke sabotaže i dugoročno planiranje osakaćenja naše kritične nacionalne infrastrukture.
Boris Johnson upregnuo je svoj šarm i karizmu kako bi izazvao stratešku i gospodarsku katastrofu koja je bila izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije.

Ali u Ukrajini Johnson je nacionalnom heroju onoliko koliko stranac može biti – jer je ustao i uskočio u pomoć kada je Kijevu bila najozbiljnija potreba.
Njegove retoričke vještine bile su pune ruke kada je posjetio ukrajinsku prijestolnicu gdje je svojim izvedbama Churchill-lite uspio izbjeći podsmijeh i inspirirao borce na prvoj crti idejom da su u prethodnici europske obrane.
Starmer je nastavio i kapitalizirao ovu politiku niske cijene i visoke nagrade potpisivanjem 100-godišnjeg sporazuma s Ukrajinom prošle godine.
Kijev nikada neće pasti pod Rusiju i kakav god bio ishod rata, ono što je ostalo od Ukrajine izronit će kao vojna i industrijska sila. Prošla uloga Britanije još uvijek se priznaje i to bi moglo pomoći budućim odnosima s Kijevom.
Ali zemlja koja je u 10 godina imala šest premijera mora zaštititi svoj međunarodni ugled.
“Britanska potpora stigla je u našim najtežim trenucima: vojna potpora, humanitarna pomoć i pritisak na sankcije. Stigla je kad su drugi još oklijevali”, rekao je Oleksandr Tolokonnikov, zamjenik guvernera pokrajine Kherson na prvoj crti fronte.

“Naša zabrinutost nije britansko vodstvo. Radi se o specifičnom mehanizmu koji bi mogao oslabiti instrument koji je sama Britanija pažljivo gradila godinama.
“I ovo pitanje nije važno samo za Ukrajinu. Rusija nije prijetnja samo nama. Ona je izazov sigurnosnom sustavu cijelog slobodnog svijeta”, dodao je.
Saveznici su porazili Hitlera u Drugom svjetskom ratu kada je Britaniju vodio Churchill, koji je svojoj zemlji 1940. rekao: “Nemam što ponuditi osim krvi, muke, suza i znoja”.
Sada je vodi rupa od čovjeka koji više nije spreman braniti demokraciju za koju su mnogi umrli štiteći tada, a za koju mnogi danas umiru.

