Svibanj je u Hrvatskoj gotovo tradicionalno mjesec u kojem se otvaraju duboke ideološke podjele oko komemoriranja povijesnih događaja iz 1945. Na jednoj strani pripremaju se Trnjanski kresovi, a na drugoj traju pripreme za još jednu obljetnicu blajburške tragedije. Negdje u sredini svega toga nalazi se premijer Andrej Plenković. Predsjednik Vlade posljednjih se tjedana neumorno hvali da se u Zagrebu većina projekata provodi zahvaljujući Vladi, što nije daleko od istine, no ne gura u prvi plan činjenicu da se i famozni Trnjanski kresovi organiziraju uz pomoć Vladinih financijskih injekcija, što je u kontradikciji s politikom koju Plenković propagira na nacionalnoj razini.
No, Plenković ovim ideološki osjetljivim temama vješto balansira pa je tako još u ožujku predsjednik Sabora Gordan Jandroković ugostio predstavnike Počasnog bleiburškog voda i Hrvatske biskupske konferencije kako bi se s njima dogovorio o programu obilježavanja 81. godišnjice blajburške tragedije i križnog puta koji se održava pod pokroviteljstvom Sabora.
Dogovoreni program predviđa svetu misu u župnoj crkvi u Bleiburgu 15. svibnja u 18 sati, uoči koje će hrvatski veleposlanik u Austriji položiti vijenac i upaliti svijeću kod spomenika blajburškim žrtvama na groblju Unterloibach na blajburškom polju. Nakon toga će, kao i obično, 16. svibnja komemorativni program nastaviti na Mirogoju. Ondje će se održati komemoracija za žrtve uz polaganje vijenaca i molitvu, pa se može očekivati dolazak cijele HDZ-ove vrhuške.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Veliča komunizam
U tjednu uoči obilježavanja blajburške tragedije u glavnom će se gradu čak šest dana održavati manifestacije u sklopu Trnjanskih kresova. Iako je središnji događaj paljenja kresova na nasipu planiran za subotu 9. svibnja, već 4. svibnja počinje pretprogram koji uključuje vođene šetnje “ilegalnim Zagrebom” te različite tribine i filmske projekcije. “Diskurzivni program” u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba s fokusom na teme antifašizma, radničkih prava i povijesti otpora održava se od 5. do 8. svibnja. Nakon što se idućeg dana na Savskome nasipu kod Mosta slobode zapale kresovi i održe radionice te zborno pjevanje, slijedi tradicionalna “Antifa Night” u Močvari.
Za demokratsko društvo kakvo je hrvatsko održavanje dviju manifestacija posve suprotnog značaja ne bi trebalo biti sporno. Međutim, problematičnim se u ovoj priči čini to što se Vlada pokušava sakriti iza Grada Zagreba, iako i ona financijski podržava Trnjanske kresove, prije svega preko svojega Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, kojemu je na čelu samozatajni Alen Tahiri. Kritičari s desnog spektra reći će kako se preko tog tijela financira program kojim se veliča komunizam, te Vladi zamjeriti što nije uložila više truda u sporu s Austrijom zbog kojega se obilježavanje blajburške tragedije već godinama ne održava na blajburškom polju.
Ipak, valja reći kako je sredinom travnja Gruntovnica Bleiburg po izvršnom rješenju Općinskog suda u Bleiburgu upisala zemljište na blajburškom polju kao vlasništvo Počasnog bleiburškog voda. U dugogodišnjem građanskom sudskom postupku Zemaljski sud u Klagenfurtu donio je pravomoćnu presudu kojom je zemljište PBV-u vraćeno u stopostotno vlasništvo.
Logistička potpora
Vlada u tom pravnom procesu nije imala izravnu ulogu, baš kao što nije izravno vezana uz financiranje Trnjanskih kresova kao zasebne proračunske stavke. No organizatorima Trnjanskih kresova sredstva svakako stižu preko raznih Vladinih ureda i tijela, a nije zanemariva ni činjenica da se manifestacija organizira u partnerstvu sa Srpskim narodnim vijećem, koje je značajan korisnik proračunskih sredstava preko Savjeta za nacionalne manjine. Istini za volju, najveći dio službene podrške za organizaciju Trnjanskih kresova dolazi od Grada Zagreba, pa se tako manifestacija održava pod pokroviteljstvom Grada, Gradske skupštine i Vijeća gradske četvrti Trnje.
Gradonačelnik Tomislav Tomašević to što gradska vlast Trnjanskim kresovima osigurava financijsku i logističku potporu naglašava kao podršku antifašističkim vrijednostima. Primarni je organizator manifestacije Mreža antifašistkinja Zagreba, udruga koja se financira kroz razne projekte, a dijelom svakako surađuje s Alenom Tahirijem, odnosno Vladinim uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Tahiri je na čelu tog ureda još od svibnja 2018. Prema dostupnim informacijama, završio je zagrebački Fakultet političkih znanosti, a nakon toga i poslijediplomski specijalistički studij nacionalne sigurnosti na istom fakultetu. Prije nego što je postao ravnatelj Ureda za ljuska prava, ondje je karijeru gradio kao stručni suradnik i savjetnik, specijalizirajući se za pitanja nacionalnih manjina, s naglaskom na romsku zajednicu u našoj zemlji.
Sudjelovao je u nizu radnih skupina što na razini Europske komisije, što pri Vijeću Europe vezanima za suzbijanje diskriminacije i trgovanja ljudima te za inkluziju manjina. Kao ravnatelj Vladina ureda Tahiri ima širok spektar odgovornosti, pa tako, recimo, vodi provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, nastupa i kao borac protiv modernog ropstva i borac za zaštitu žrtava, a njegov ured, što je za ovu priču najvažnije, odlučuje i o potporama udrugama koje se bave ljudskim pravima, zbog čega je već bio na meti kritičara kojima se ne sviđa uloga njegova ureda u financiranju udruga koje organiziraju manifestacije poput Trnjanskih kresova.
Produžena ruka
Ipak, oni koji Tahirija poznaju kažu da on samo izvršava zadatke s vrha te da je njegov angažman fokusiran na romsku zajednicu, kojoj i sam pripada, što se u javnosti naglašava kao primjer uspješne integracije i stručnog uspona u državnoj upravi. U političkim krugovima Tahiri se ponajviše zbog prirode funkcije koju obavlja doživljava kao osoba bliska vladajućoj koaliciji. On je, reći će HDZ-ovci, izravan Plenkovićev odabir.
Premijer mu je, uostalom, 2022. i produžio mandat, što pokazuje da ima veliko povjerenje predsjednika Vlade, u čije ime često nastupa i kao osobni izaslanik na raznim značajnim obljetnicama. Kroz svoj ured Tahiri održava blisku suradnju sa Srpskim narodnim vijećem i drugim manjinskim organizacijama, pa je u korektnim odnosima i s Miloradom Pupovcem. Kritičari s desnog spektra nazvat će ga produženom rukom politike koja obilno financira SNV-ove projekte i udruge bliske ljevici. Razumljivo, kao pripadnik romske zajednice Tahiri se usko povezuje i sa Savezom Roma Kali Sara te sa saborskim zastupnikom te nacionalne manjine Veljkom Kajtazijem, s kojim se često povezuje Tahirijev uspon.
Iako je, dakle, Tahiri dio HDZ-ove administracije, raspodjelom sredstava za ljudska prava on je prisiljen i na suradnju s progresivnim udrugama. Baš ga ta pozicija dovodi u sukob s predstavnicima desnice koji nisu zadovoljni financiranjem manifestacija koje slave antifašizam. Sredstva se, dakako, raspodjeljuju i organizacijama koje sudjeluju u priređivanju Trnjanskih kresova, a osim zagrebačkih antifašistica i SNV-a, valja istaknuti i Savez antifašističkih boraca i antifašista te Srpsko kulturno društvo Prosvjeta. Svi oni godinama dobivaju financijsku potporu što od Grada, što od Vladina Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Ideološko okupljanje
Trnjanski kresovi formalno se predstavljaju kao manifestacija kojom se obilježava oslobađanje Zagreba od vlasti NDH, odnosno ulazak partizana u Zagreb 8. svibnja 1945., kada je jugoslavenska komunistička vojska zauzela glavni grad Hrvatske. Ulaskom partizana u Zagreb počela su masovna ubojstva civila i vojnika koji su se povlačili pred komunističkim snagama, često podsjećaju povjesničari s desnog spektra, naglašavajući da su mnogi bili zarobljeni i odvođeni na križni put, gdje su bez suda ubijani.
Upravo se zbog tog problematizira što država dodjeljuje sredstva za manifestacije kao što su Trnjanski kresovi, dok se zanemaruje, a povremeno i osporava, poštovanje prema hrvatskoj državnosti i vrijednostima Domovinskog rata te se marginaliziraju sjećanja na žrtve komunističkog totalitarizma, koje se nerijetko i osporavaju. Treba podsjetiti da su Trnjanski kresovi prvi put održani 1977. u organizaciji nekadašnjeg Saveza socijalističke omladine Hrvatske. Manifestacija se održavala na Savskom nasipu kod Mosta slobode, na mjestu ulaska partizanskih snaga u Zagreb. Bilo je to ideološko okupljanje mladih u kombinaciji s političkim obilježavanjem i kulturno-glazbenim programom. Zato se u dijelu medija i među ljevičarima Trnjanski kresovi i nazivaju socijalističkim Woodstockom, iako s tim nemaju ni jedne dodirne točke.
Manifestacija se prestala održavati potkraj 80-ih slomom jugoslavenskog režima pa je dva desetljeća nitko nije ni spominjao. Pokušaj obnove bez značajnog odjeka dogodio se 2008., a onda je 2015. u organizaciji Mreže antifašistkinja uslijedila nova, veća obnova, u povodu 70. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata. Od tada se Trnjanski kresovi održavaju svake godine, a na manifestaciji se okupljaju predstavnici ljevice predvođeni prvim čovjekom Grada Tomislavom Tomaševićem.
