Zabrinjavajuće priče pristižu do nas ovih dana sa svih krajeva Jadrana, a posebno se to odnosi na nedostatak kontrole i zaštite naših osnovnih resursa, kao i sigurnosti plovidbe. Jedan Slovenac sam se pobrinuo da dospije na naslovnice, pohvalivši se žderanjem zakonom zabranjenih prstaca.
Nedugo prije objave, na istim društvenim mrežama pohvalio se da se nalazi na Kornatima, unutar našeg Nacionalnog parka. Njegova objava fotografije dvije tave prepune prstaca naišla je na osude i kritike prvenstveno slovenske javnosti koja je izgleda, jako dobro upoznata da je prstace u Hrvatskoj zabranjeno loviti, ali i posjedovati kao i konzumirati. Sve od toga je kažnjivo zakonom!
Pravo je pitanje – tko mu je prodao zakonom zaštićene prstace? U našu radakciju baš s ovog područja u posljednje vrijeme pristižu zabrinjavajuće priče na kojima upravo rade naši novinari, a u koje su navodno uključene i osobe od povjerenja za državu.
Posebno brine činjenica da smo o identičnoj situaciji pisali prošle godine, kad smo policiji, Državnom inspektoratu i svima nadležnima na dlanu dostavili ime restorana, video-snimku gdje drže prstace i način kako do njih dolaze. Do dana današnjeg nismo dobili povratnu informaciju tko je, je li i na koji način sankcioniran, što šalje potpuno pogrešnu poruku ljudima poput ovog Slovenca koji se baš prkosno hvali žderanjem ove zabranjene školjke.
“Dok sam ja bio tamo, bilo je oko 100 kilograma prstaca, Talijani dolazili baš zbog toga!”
– Radio sam, donijeli su te školjke ljudi iz Biograda, stavili ih kod roštilja. Stavilo se more i prebačeni su poslije u frižidere i tu se nudilo gostima, većinom Talijanima. Gosti su dolazili direktno iz Italije, baš na te školjke, naručene preko telefona prodano je do 20. srpnja, dok sam ja bio tamo cca 100 kg prstaca! – kazao nam je tada svjedok i autor ovih snimki, koje smo objavili.
Recite nam, u vrijeme kad ste radili, je li bilo inspekcija na samom objektu, jesu li prethodno najavljivali svoj dolazak i je li bilo možda drugih službi kontrole, poput policije?
– Ne, dok sam ja bio tamo, nije bilo nikakve inspekcije, ali gazdarica sjedi na terasi i dalekozorom provjerava svaki brod koji ulazi u luku da nije slučajno policija i tako se štite recimo, a ljušture se rano ujutro malom barkom bacaju nazad u more van uvale – pojašnjava nam detaljno kako teče proces skrivanja od vlasti i rješavanja dokaza.
“Dostava prstaca stiže iz Biograda, naruči se 30 kg i stigne za 2-3 dana!”
Po kojoj cijeni su se prodavali i kako je tekla uopće nabava?
– Nabavna cijena je oko 80 EUR, a prodavali su ih za 140 do 160 EUR po kilogramu. A sama nabava ide tako da zovu telefonom te dečke u Biograd i naruče 20-30 kg i ovi donesu za cca 2 do 3 dana – kazuje nam svjedok.
– Prijavljivali smo inspektoratu porezne, ali nitko nikada ni odgovor nije dao. Jer ne izdaju račune nego pišu paragon blokove. Ali ništa od inspekcija – dodaje.
Općinsko državno odvjetništvo nam je na upit o ovom slučaju dalo vrlo čudan odgovor u kojem nam zbog “provođenja izvida” nisu mogli reći ništa.
Pet mjeseci nakon toga, nazvali smo sina od vlasnika, koji nam je rekao da ga u međuvremenu nijedna inspecija nije posjetila.
S pravom se onda postavlja pitanje – tko štiti krivolovce i kriminalce koji dilaju prstacima na kornatskom, zadarskom i šibenskom akvatoriju?
Prstaci su u Hrvatskoj strogo zaštićeni prema Zakonu o zaštiti prirode i Zakonu o morskom ribarstvu, koji u potpunosti zabranjuju njihov izlov, posjedovanje, trgovinu i izvoz. Za kršenje ove zabrane propisane su rigorozne novčane kazne koje za pravne osobe mogu iznositi i do nekoliko desetaka tisuća eura, dok je Kaznenim zakonom za uništavanje staništa i izlov zaštićenih vrsta predviđena i kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Više o ovome pisali smo u članku niže…
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
EKSKLUZIVNO: KRIVOLOV NA JADRANU 1. dio – Kako restoran u Kornatskom arhipelagu prodaje prstace: “Krivolovci iz Biograda ulove i do 30 kg po restoranu!” Gazda: “Nemam pojma” – Morski ima snimke!
Da se prstaci ilegalno love i žderu (nema potrebe da budemo pristojni) diljem obale, to zna doslovno svatko, tko i ne živi na Jadranu. Da se NITKO njima ozbiljnije ne bavi, shvatili smo onog trenutka, kad je Morski počelo čitati prvih sto ljudi. Da je stvar ozbiljna, shvatili smo kad
