Nova epizoda HRT-ove emisije Labirint još je jednom pokazala o kojim temama treba i mora govoriti u javnom prostoru. Pa iako je uredništvo te nacionalne TV kuće uporno iz nekog razloga gura u kasni televizijski termin iza zadnjeg dnevnika i vijesti o kulturi, epizoda Labirinta pod naslovom “Sve boje Jadrana”, razotkrila je mračnu stranu hrvatskog turističkog bisera – sustavno, masovno i često nekontrolirano onečišćenje Jadranskog mora.
Uz potresne snimke koje je HRT-u ustupio portal Morski HR, o zabrinjavajućem stanju na terenu govorili su stručnjaci i suradnici našeg portala: biolog prof. dr. sc. Petar Kružić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu te kolumnist i kapetan Milo Miklaušić.
Fekalije, nafta i fekalne bakterije: Turistička razglednica iz noćne more
Dok se u javnosti stvara slika o nedotaknutoj prirodi, stvarnost na obali podsjeća na ekološku minu. Emisija podsjeća na niz zabrinjavajućih incidenata duž obale: od izlijevanja fekalija u Ičićima kraj Opatije, gdje je Državni inspektorat zabranio kupanje zbog visoke koncentracije bakterije Escherichia coli, do fekalnih onečišćenja na plaži Ston, u makarskoj gradskoj luci te u samom srcu Trogira, u uvali Foša. Istovremeno, u istarskom Ližnjanu velike naftne mrlje prekrivale su stotine metara obalnog pojasa.
– Kad nešto štetno dođe u more, to ne nestaje. Ono nama nije vidljivo, ali kroz hranidbene lance – preko račića, školjki i riba – sve to smeće koje smo bacili na kraju unesemo natrag u vlastiti organizam – upozorava prof. dr. Petar Kružić.
Betonizacija i devastacija morskog dna: Stotinu godina uništeno u jednom danu
Jedan od najtežih oblika ekološkog kriminala na Jadranu jest divlje nasipavanje obale i tzzv. “dohranjivanje plaža”. Primjeri poput nove plaže Grabrova u Jadranovu ili Žnjanj u Splitu pokazuju kako nestručni zahvati pretvaraju morsko dno u pustinju.
Za dohranu se umjesto morskog šljunka često koristi građevinski otpad, tucanik te zemlja s udjelom višim od 50 posto. Fina zemlja i mulj prekrivaju livade morske trave Posidonia oceanica, koja je ključna za kisik i život u moru, čime se nepovratno uništavaju staništa i zaštićene vrste poput periski.
– Ono što uništimo na stijenama i podmorju ne može se vratiti za 10 ili 20 godina. Priroda to stvara stotinama i tisućama godina. Ovo sve što vidite na obali, to vam je beton i profit – naglašava dr. Kružić, ističući apsurd da bogatija društva uslijed pohlepe često manje paze na svoju prirodu od siromašnijih zemalja.
Problem nautike i luka: 447 luka bez prihvata otpadnih voda
Kapetan Milo Miklaušić i stručnjaci upozoravaju na pogubne posljedice masovnog nautičkog turizma. Iako su moderna plovila certificirana i moraju imati spremnike za crne (fekalne) i sive (kemijske) vode, infrastruktura na kopnu uopće ne prati taj rast.
Prema podacima iznesenim u emisiji, niti jedna od 447 županijskih luka u Hrvatskoj nema riješene sustave za prihvat i pražnjenje crnih i sivih voda. Prosječni nautički brod s 8 do 10 članova posade dnevno proizvede preko tona sanitarnih voda, a budući da ih u lukama i marinama nemaju gdje ispumpati, te se vode izravno izlijevaju u more.
Posljedice su vidljive i na otvorenom moru, u nacionalnim parkovima i oko udaljenih otoka gdje nema naselja. Znanstvene analiza DNA pokazale su da su masovna cvjetanja mora i širenje nitrofilnih algi u tim akvatorijima izravna posljedica ljudskih fekalija i otpada koji se ilegalno ispuštaju s brodova i kruzera.
Izostanak inspekcija i zakonskih kazni
Stručnjaci se slažu u jednom – ključni krivac za ovakvo stanje je država koja ne osigurava adekvatnu infrastrukturu te izostanak učinkovitog inspekcijskog nadzora.
– Kada nemate stroge i rigorozne kazne za počinjeni prekršaj, svi će raditi prekršaje jer znaju da ih nitko neće kazniti. Zato imamo bespravnu gradnju, uništenu infrastrukturu i devastirane uvale poput Vele Jane, gdje se lokalne uvale podređuju biznisu koji traje jedva 60 do 90 dana u godini – zaključuje kapetan Milo Miklaušić za Labirint.
Cijelu emisiju možete pogledati ovdje:
D.G.
