Marko Bijač, proslavljeni vaterpolist i jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih sportaša, poznat je po svojim izvanrednim postignućima u bazenu, ali i sve većoj angažiranosti izvan sportskih terena. Kao dugogodišnji član hrvatske vaterpolske reprezentacije, Bijač je osvajao medalje na najvećim svjetskim natjecanjima, a danas se, uz sport, posvetio i politici, uoči lokalnih izbora našao se na listi dubrovačkog HDZ-a. U razgovoru za Dubrovački dnevnik, Bijač govori o svojim sportskim uspjesima, aktualnim temama, izazovima sportaša nakon karijere, ali i motivaciji za ulazak u političku arenu.
Kako je u Splitu? Kakva atmosfera vlada u Jadranu? Sigurno nije baš zgodno uspoređivati, ali kakve su razlike vama osobno u Dubrovniku i u Splitu po pitanju vaterpola, ali i općenito života u ta dva grada?
U Splitu je stvarno sve super, za sada sam više nego zadovoljan. Već sam kao mladić proveo dvije godine na posudbi u Mornaru, tako da sam poprilično dobro znao kakav me život i okruženje očekuju. Život je dosta sličan kao i u Dubrovniku. Upravo to je bila jedna od stvari koje su me privukle u Split, nakon što sam šest godina proveo u Italiji i Grčkoj.
Prošla godina vam je bila naporna što se tiče velikih natjecanja. Je li ova nešto mirnija?
Jest, ova godina je ipak malo mirnija od prošle. Imamo samo jedno veliko reprezentativno natjecanje – Svjetsko prvenstvo u Singapuru. Lani je zaista bilo naporno. Uza sve klupske obveze, imali smo i europsko i svjetsko prvenstvo, a na kraju sezone još i Olimpijske igre u Parizu.
Vaterpolo je lijep sport, ali nekako se čini da nije dovoljno popularan. Jeste li ponekad ‘ljubomorni’ na neke popularnije sportove poput nogometa? I vi vaterpolisti se jako trudite i odričete, ali teško da možete postići slavu poput nogometaša.
Ne bih baš rekao da smo ljubomorni. Teško je uopće uspoređivati vaterpolo i nogomet. Nogomet je u ovom trenutku jedan potpuno drugi svijet. Ogroman je to biznis u gotovo cijelom svijetu. Mislim da bismo se mi trebali potruditi ispraviti neke stvari koje možda nisu najbolje posložene u našem sportu, a te se stvari itekako mogu unaprijediti. Tako bi mogli približiti vaterpolo gledateljima odnosno on bi postao jednostavniji i zanimljiviji za praćenje prosječnom gledatelju.
Kako je to bilo dok ste vi bili mlađi? Jeste li od malih nogu bili zaluđeni vaterpolom?
Naravno da jesam. To uopće nije bio problem budući da mi je i otac bio vaterpolist. Tako da sam od malih nogu bio na bazenu, na utakmicama i tako se baš zaljubio u vaterpolo. Ta ljubav se održala do danas, iako mnogo puta zna biti jako naporno sa svim tim utakmicama, putovanjima i treninzima. Ljubav su očito i odricanje i kompromis.
Tko je na vas najviše utjecao pri formiranju u izvrsnog sportaša?
Imao sam sreću raditi sa sjajnim vratarima, koji su mi mnogo pomogli. Najviše moram izdvojiti Mara Balića, Renca Posinkovića, Frana Vićana i Josipa Pavića. Od svakoga od njih sam puno toga naučio i mislim da su dosta utjecali da postanem sportaš kakav sam danas.
Što trebaju sredine u kojima je vaterpolo dominantan učiniti da se taj sport popularizira? Je li Dubrovnik iskoristio sve svoje potencijale kao grad u kojemu je ovaj sport tradicija?
Mislim da u Gradu nema dileme oko toga koji je sport najpopularniji. Pa mi uz Juga imamo i nadaleko poznatu Divlju ligu, prvenstvo kupališta u vaterpolu. Tako da je Grad na sve načine popularizirao ovaj sport. U gradski bazen u Gružu je uloženo jako mnogo novaca i on je zaista na zavidnoj razini. Nažalost, to se ne može reći za Župu ili Cavtat gdje itekako ima potencijala i za razvoj vaterpola. Sjetimo se samo Gusara ili Cavtata te svih onih vrhunskih vaterpolista koji su došli iz ta dva dijela županije. Grad je prošle godine bio jedan od domaćina Europskog prvenstva u vaterpolu. Organizacija je bila na vrhunskoj razini i taj je događaj svakako popularizirao ovaj sport. Ne smijemo zaboraviti ni turnir „Tomo Udovičić“. To je sigurno jedan od većih svjetskih sportskih natjecanja u vaterpolu za mlade. Ove je godine na turniru nastupilo oko tisuću mladih sportaša iz 19 država – iz Europe, Azije i Afrike. Dakle, Grad živi za vaterpolo i živi vaterpolo.
Na listi ste dubrovačkog HDZ-a za Gradsko vijeće Grada Dubrovnika. Kako ste se odlučili na to i koja je vaša uloga?
Svih godina dok sam igrao za klubove u Italiji i Grčkoj, pratio sam događanja u Gradu. Nemoguće je bilo ne primijetiti kako uglavnom mlada ekipa oko gradonačelnika Frankovića čini zaokret u odnosu na dotadašnju vlast. Pogotovo u dijelu koji se odnosi na sport i mlade. Osjetilo se kako nije riječ o uobičajenim političkim obećanjima nego o jasnoj viziji s konkretnim projektima za rješenje problema za koje smo svjesni da postoje. Kad sam se vratio u Hrvatsku počeo sam razmišljati da i ja na neki način „dam ruke“ tim njihovim nastojanjima. I evo – našao sam se na listi, na predzadnjem mjestu, tik uz vršiteljicu dužnosti ministrice Zrinku Raguž. Mi smo sportsko-politička podrška listi i gradonačelniku.
Niste jedini sportaš koji je ušao u političke vode. Smatrate li da je do dobar način za pogurati neke stvari u sportu?
Mislim da je to dobra način za motivirati mlade ljude da se na neki način uključe u rad za zajednicu. Uvijek se prigovara kako su u politici jedni te isti – i imenima i profilima. Pa zašto se ne priključi veći broj mladih ljudi i napravi promjene? Promjene se neće učiniti same od sebe. Netko ih treba provesti. A tko će donijeti novu snagu, novu energiju i novu viziju, ako ne mladi? S druge strane, naravno da mi sportaši možemo dodatno pogurati neke projekte u sportu. Imamo poznanstva i znamo kako funkcionira sustav u sportu.
Što biste vi voljeli i za što ćete se u konačnici i zalagati da se poboljša na području sporta u gradu?
Volio bih da se, nakon što je donesena Strategija razvoja sporta i sportske infrastrukture, po njoj radi što brže i kvalitetnije. Kada se napravi multifunkcionalna dvorana u Gospinu polju to će biti veliki iskorak za sve sportske klubove. Kao što će to za tenis biti dvorana u Lapadu ili atletska staza za atletičare. Uvijek ima nešto što se može dodatno napraviti, unaprijediti. Volio bih se uključiti u neki novi projekt u sportu – bilo da je natjecanje u pitanju ili razvoj infrastrukture pojedinog sporta. Uvjeren sam da će biti i prilike i vremena za to.
Možete li se zamisliti u nekom drugom poslu, a da to nije sport i vaterpolo?
Naravno. I za to će doći vrijeme. I to jako brzo. No, o tom-potom. Sada nastojim uživati u svakom trenutku, u svakoj utakmici i na svakom natjecanju. Dati maksimum da bi se dobio maksimum.
