Lebanon je gurnut na rub humanitarne katastrofe dva mjeseca nakon što je počeo izraelski rat protiv te zemlje, upozorile su humanitarne agencije.
Sa sravnjenim selima, više od milijun ljudi interno raseljenih i izraelskom vojskom koja pojačava svoju ofenzivu na jugu, potražnja za pomoći nadmašuje ono što dobrotvorne organizacije mogu pružiti.
Najmanje 2500 ljudi u Libanonu je ubila izraelska vojska od 2. ožujka, prema ministarstvu zdravstva te zemlje. Više tisuća ljudi je ozlijeđeno, a razmjere razaranja neki uspoređuju s onima viđenim u Gazi.
“Ako ovako nastavimo, imat ćemo humanitarnu katastrofu. Na rubu smo katastrofe”, kaže Aline Kamakian, kuharica iz Bejruta za Svjetsku centralnu kuhinju. The Independent.
“Danas su sva skloništa potpuno puna, puno ljudi je na cesti. Situacija je sve gora i gora. Nemamo više skloništa, nemamo mjesta više. Nemamo osnovnih potreba za te ljude.”
“Ako se scenarij pogorša”, kaže Tommaso Della Longa, globalni glasnogovornik Međunarodne federacije Crvenog križa (IFRC), “vidjet ćemo ogromnu humanitarnu krizu i sustav koji je već pod pritiskom koji bi se mogao urušiti na svim razinama”.
“Ako ne budemo mogli dati odgovore tim zajednicama, situacija će biti užasna. Ne želim ni razmišljati o tome.”
Izrael kaže da su njegove akcije diljem Libanona usmjerene na uspostavljanje sigurnosti za njegove stanovnike u sjevernom Izraelu. U srijedu je načelnik stožera general-pukovnik Eyal Zamir rekao da vojska “neće tolerirati napade i vatru na naše zajednice i da nećemo otići dok se ne osigura dugoročna sigurnost za sjeverne zajednice”.
Ali slika na terenu je sumorna. U južnom Libanonu mnoga su sela sravnjena sa zemljom u sklopu namjerne strategije izraelske vojske da, kako je rekao ministar obrane Israel Katz 22. ožujka, “ubrza uništavanje libanonskih domova u pograničnim selima kako bi se osujetile prijetnje izraelskim naseljima – u skladu s modelom Beit Hanoun i Rafah u Gazi”.
Unatoč pristanku na prekid vatre koji je stupio na snagu prije nekoliko tjedana, ali obje strane optužuju drugu za kršenja. Izraelska vojska ubila je desetke u Libanonu otkako je primirje stupilo na snagu.
Izrael je ovaj tjedan pojačao svoje napade na južni i istočni Libanon, a broj mrtvih premašio je 2500 od početka sukoba 2. ožujka, prema ministarstvu zdravstva zemlje.
Najmanje 17 ljudi ubijeno je u zračnim napadima u četvrtak, prema libanonskom ministarstvu zdravstva, a navodno su ubijeni humanitarni radnici i medicinari najsmrtonosnijeg dana otkako je dogovoreno primirje. Još 10 ubijeno je u petak, rekli su dužnosnici.
Izraelska vojska također okupira dijelove južnog Libanona, ‘tampon zonu’ od oko pet do 10 kilometara, za koju vojska kaže da treba pružiti “dodatni sloj obrane za stanovnike sjevernog Izraela”. Hezbollah je ubio tri izraelska civila i 16 vojnika, kažu izraelske vlasti.
Posljednji rat započeo je 2. ožujka, nekoliko dana nakon što su SAD i Izrael pokrenuli rat protiv Irana – sukob koji još uvijek nema rješenja unatoč primirju koje je u tijeku.
Otkako su prošlog mjeseca propali bilateralni američko-iranski pregovori, pakistanski posrednici pokušavaju vratiti pregovarače za stol.
Iranci “pokušavaju sklopiti dobar dogovor [for them] i nećemo dopustiti da se to dogodi”, rekao je Trump u petak. “Moraju sklopiti loš dogovor. Možda je bolje da se uopće ne dogovaramo”.
Čini se da se privremeni prekid vatre između SAD i Irana održava, čak i nakon što se čini da je dogovoreno primirje u Libanonu blizu propasti.
Milijuni raseljenih zbog kontinuiranih neprijateljstava proširili su se u druge dijelove zemlje, tisuće žive u šatorima s gotovo 14 posto teritorija zemlje pod upozorenjima o evakuaciji i naredbama o raseljavanju. Izrael je nastavio napadati sela izvan zone.
Prošlotjedno izvješće UN-a o ljudskim pravima kaže da su izraelski udari “pogodili, au nekim slučajevima i sravnili višekatnice, ubijajući cijele obitelji”, te da Izrael nije dao učinkovita upozorenja prije mnogih od ovih napada.
Cijelo stanovništvo je zabrinuto da bi se borbe punog opsega između Hezbollaha i izraelske vojske mogle nastaviti.
“Ljudi se boje. Ljudi čuvaju svoje dolare za sutra”, kaže gospođa Kamakian. “Ljudi drže hranu u svojim kućama. Ne znaju što će se dogoditi sutra. Dakle, imate taj strah od načina preživljavanja koji je prisutan na svakom mjestu.”
Među bezbroj poteškoća s kojima se susreću ljudi u Libanonu, posebice na jugu zemlje, jest pristup hrani i drugim osnovnim potrebama.
Gospođa Kamakian rekla je da WCK “nema dovoljno hrane” i da očekuju da se oko petine stanovništva bori da se prehrani. Jedan od deset ljudi, kaže ona, živi s manje od jednog dolara dnevno, što je životna situacija koju opisuje kao “nemoguću”.
Gospodin Della Longa kaže da su neke obitelji koje su ostale u južnom Libanonu u kritičnoj situaciji.
Razgovarao je s rođakom obitelji koja živi u južnom Libanonu blizu obale: “Rekla mi je da su rođaci, njezina sestra, majka i sin, potpuno okruženi. Nemaju pristup hrani, jedva da imaju pristup zdravlju. To je apsolutno zabrinjavajuće, jer to nije nešto što je dugoročno održivo”, kaže.
WCK kaže da njegove ekipe na terenu svakodnevno poslužuju 25.000 toplih obroka najočajnijima u Libanonu, ali gospođa Kamakian kaže da to jedva da zadovoljava potrebe stanovništva.
“Postoji Svjetski program za hranu, ima puno NVO-a ovdje, ali svi mi, ne možemo nahraniti sve, sve zajedno. Postoji ogromna potreba [but] potreba je izvan nas.”
Boji se “katastrofe, velike katastrofe”, jer već dva mjeseca “ljudi nemaju posla, pa s jedne strane dolazi siromaštvo, a s druge strane dolaze raseljeni ljudi”.
Ali nakon što su se izravni pregovori između Libanona i Izraela – prvi takvi pregovori u desetljećima – pokazali dosad besplodnim u smislu pronalaska dugoročnog rješenja, zabrinutost da će sukob nastaviti eskalirati ne vodi nikuda.
