Jedna od mnogih negativnih nuspojava stalne uporabe VAR-a je da koncept konačne odluke suca više ne postoji.
Sjećaš se onoga? Sudac pozove, nekoliko igrača maše rukama, menadžer nakon toga jaukne na TV-u i onda svi idemo na sljedeću utakmicu.
Kad se pogleda u retrovizoru, to stanje nad kojim su svi dosad jadikovali sada se čini kao neka vrsta nirvane. Dar ostavljen u nekom drugom vremenu.
Umjesto toga, sada živimo u nogometnom svijetu u kojem ništa nije dovoljno dobro i nijedna pritužba nije prekasna ili preglasna. Odluka suca na terenu ne smatra se prihvatljivom dok je ne potvrde neki ljudi u kombiju na parkiralištu u zapadnom Londonu. Ali pokazalo se da su i oni ljudi pa ni njima ne vjerujemo ludo.
I to nas je dovelo ovdje, do mjesta gdje se klub poput Liverpoola osjeća prisiljenim žaliti se Premier ligi na odluku koja uključuje nijansirano i subjektivno tumačenje zakona o ofsajdu.
Koliko god to vrijedilo, mislim da je to smiješan i samoporažavajući potez. Ako je u nedjelju na Etihadu pogriješio sudac Chris Kavanagh i njegov prošireni tim, to se zapravo ne može dokazati. Ovo nije ‘loptica preko crte’. To je neka vrsta mišljenja i, kao takvo, najbolje ga je ostaviti na miru.
Udarac Virgila van Dijka glavom protiv Man Cityja VAR je poništio nakon što je Andy Robertson ocijenjen da je ometao igru iz zaleđa.
Robertson je svoje pritužbe iznio sucu Chrisu Kavanaghu u poluvremenu na stadionu Etihad
Arsenal je pokrenuo sličnu žalbu PGMO-u 2023. nakon kontroverznog gola Anthonyja Gordona
Je li Andy Robertson ometao vratara Manchester Cityja dok se ovaj saginjao kako bi dopustio da udarac glavom Virgila van Dijka pređe preko njega i uđe u gol? Pa to stvarno zna samo Gianluigi Donnarumma. Možda ga Liverpool namjerava pozvati kao svjedoka.
Jednako tako, teško mi je prokleti Liverpool tako nedvosmisleno kao što bih možda nekada učinio. Jednom davno bio bih sav u ovoj žalbi kao vježbi u stajanju, bacanju utega i prebacivanju krivnje, što nedvojbeno jest.
Sada? To je samo još jedan klub koji se ponaša na način na koji su drugi – kao što su Arsenal, Aston Villa i Nottingham Forest – radili prije njih. To je moderna kultura sporta i okruženje u kojem naši veliki klubovi sada razmišljaju, djeluju i govore.
Za njih nijedna odluka nije previše beznačajna ili previše marginalna da bi se osjećali krajnje povrijeđenima. Perspektiva je nestala. VAR nam je svima predstavio viziju savršenstva koja je uvijek bila nedostižna, ali koja se ipak prodavala kao ultimativni kraj igre. A sad kad nas nema, svatko treba nekoga na koga će vikati.
Nedosljednosti VAR-a su izluđujuće. Čini se da koncept visoke letvice za intervenciju službenika za video već leži u košu. Jučerašnji jedanaesterac Cityju, primjerice, nikako nije trebao biti dosuđen. Dokazi za to jednostavno nisu bili dovoljno jaki.
Dakle, naši suci na utakmici – na terenu iu VAR središtu – imaju nešto za poboljšati. Ali dobrodošli natrag u stvarnost, dječaci i djevojčice. Ovo je nogomet i griješit će se. Liverpoolova žalba je besmislena i trebala bi im se vratiti što je prije moguće s žigom ‘odbijeno’.
Ali ovo je okruženje stvoreno nepromišljenim nastojanjem za savršenstvom, a zdrav razum je glavna žrtva.
