Vlada je usvojila novi, 11. paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena, vrijedan 260 milijuna eura. Među ključnim mjerama su nastavak subvencioniranja električne energije, plina i toplinske energije, a cijene struje i plina za građane i gospodarstvo zasad ostaju nepromijenjene. Paket uključuje i niz drugih potpora, među kojima su naknade za troškove energije, potpore za jesensku sjetvu i ribare, pomoć javnom prijevozu putnika te jednokratne naknade za određene skupine građana.
Premijer Andrej Plenković poručio je kako je riječ o nastavku politike potpore građanima i gospodarstvu u kriznim razdobljima, istaknuvši da je ukupna vrijednost svih dosadašnjih paketa dosegnula 9,26 milijardi eura.
No, ekonomist Ljubo Jurčić na nove Vladine mjere gleda iz sasvim drugog kuta. Smatra da se njima ponovno rješava posljedica, a ne problem te upozorava da Hrvatska nema dovoljno snažnu razvojnu i aktivnu ekonomsku politiku koja bi povećavala proizvodnju, stvarala kvalitetnija radna mjesta i dugoročno podizala prihode građana.
Vlada radi što ne bi trebala
Jurčič je za Dnevno.hr kazao kako svaka zemlja na kugli zemaljskoj radi na povećanju dohotka, proizvodnje i pune zaposlenosti, ali ne i Hrvatska. “Prvi dio, oko 90% napora, truda i posla vlade je povećanje proizvodnje, bruto domaćeg proizvoda, pune zaposlenosti, a time i povećanje plaće. Drugi dio vlade čini raspodjela proizvodnje.
Dakle, dva osnovna posla vlade su proizvodnja i raspodjela. Proizvodnja čini preko 90%, a raspodjela i politika raspodjela te stvorene vrijednosti 10% vlade.
Ovo što sada radi hrvatska vlada je raspodjela. Ona raspoređuje ono što proizvodnja stvara, premda je cilj vlade da donosi politike, mjere te da diže tu proizvodnju. A to je ono što Hrvatska vlada ne radi. Hrvatska vlada nema aktivne mjere ekonomske politike, u što spada povećanje domaće proizvodnje i stvaranje radnih mjesta s većom dodanom vrijednosti iz kojih se može isplaćivati veća plaća”, kazao je.
Od proizvodnje ni p
Jurčić objanjava da je u Hrvatskoj povećanje proizvodnje nikakvo, a da bi bila potreba stopa rasta od preko 5% barem 10 godina da bismo počeli stizati Europu. Ističe da Hrvatska teoretski ima punu zaposlenost, ali da ona nije povećana na kvalitetnim radnim mjestima, već na jeftinijim i manje složenim te manje plaćenim radnim mjestima.
“Kada pogledamo industriju gdje se može povećavati dodana vrijednost u suvremenom svijetu, nama zaposlenost tu pada. Mi još uvijek živimo u industrijskom društvu, a nova tehnologija, koja uključuje i umjetnu inteligenciju, dolazi iz suvremene industrije. Te umjetne inteligencije ne bi bilo bez računala, mobitela, data centara i tako dalje. Mi tu industriju nemamo. Mi imamo zapošljavanje ljudi u utovaru, pretovaru, dostavi, a to su sve poslovi koji su bili poznati prije 200, 300, 400 i više godina. Dakle, mi imamo punu zaposlenost, ali kvaliteta te zaposlenosti je zapravo vrlo loša i vuče nas u povijest umjesto u budućnost”, kazao nam je Jurčić, s oapskom da se mjere koje donosi vlada odnose na preraspodjelu te da njih treba prezentirati ministar socijalne skrbi.
“Zadaća predsjednika vlade je ta da ispada kako se vlada brine o hrvatskim građanima. I to je u redu, ali je isto tako i zamazivanje situacije. Njegov posao je da diže proizvodnju, kvaliteta radna mjesta i dohodak hrvatskih građana. Jer ove mjere pokazuju da smo siromašno društvo unatoč tome što se hvalimo da smo na 70% Europe. Čim vi donosite takve mjere da subvencionirate struju i plin, dokazujete da ste siromašna zemlja, odnosno siromašno društvo. To je stvarni pokazatelj da vlada ne radi svoj posao kako bi trebala i da nema aktivnu politiku. S njihovim mjerama ušteda po domaćinstvu, na godišnjoj razini, bila bi oko 200 – 250 eura. Zašto ne radimo na tome da dignemo prihode domaćinstva za 500 eura godišnje?! Da smo na razini Slovenije, što bismo trebali biti, onda bi ove mjere bile bespotrebne”, kazao je.
Nije to briga, već uništavanje
Upitali smo Jurčića koliko prostora država još ima za ovakve intervencije, a da to ne počne ozbiljnije opterećivati javne financije. “Radi se opterećenje javnih financija, ali ja postavljam pitanje od prije 10 godina. Znači, mi smo se 2017.- 2018. godine hvalili kako radimo rasterećenje hrvatskog gospodarstva za milijardu, dvije milijardi, tri milijarde i tako dalje. Da smo mi te dvije, tri milijarde eura dali za razvoj novih radnih mjesta, nove proizvodnje, nove tehnologije, onda nam ove mjere predočene danas ne bi bile potrebne. I to je razlika između razvojne i aktivne politike te ove koju imamo danas, a to je politika raspodjele.
Dakle, zbog mjera se čini da je vladu briga za stanovništvo, a ona zapravo uništava razvoj. Mjere od prije deset godina bile su pogrešne jer nisu donosile razvoj. No, zato vlada treba imati razvojnu i aktivnu politiku, ali mi to nemamo. Takva politika produkt je znanosti i tehnologije koju smo mi skroz zapostavili.
Te mjere na prvu prikazuju kako vlada želi pomoći i zaštititi svoje građane, ali puno bi bolje bilo da se građanima omogući da kupe te proizvode po standardnim cijenama. Tih 20-30 centi uštede neće nikome dugoročno pomoći, naprotiv”, objasnio nam je Jurčić.
