Episkop osječkopoljski i baranjski Heruvim Đervanović gostovao je u podcastu “Od obraza do srca” gdje je govorio o pravoslavnom Uskrsu. “Vaskrs je pravi naziv samoga praznika, a Uskrs više koriste rimokatolički vjernici, taj izraz se nekako ušuljao u našu kuću”, rekao je.
No što uopće znači Episkop osječkopoljski i baranjski? U usporedbi s katoličkom tradicijom, moglo bi se reći da je Đervanović pravoslavni biskup za područje istočne Hrvatske.
Potom su razgovarali o vjernicima i načinu na koji Srbi pravoslavci danas pristupaju postu i drugim običajima za Uskrs. “Post predstavlja za svakoga od nas put spasenja jer je to obrazac za život u Kristu. Postovi koje imamo u toku jedne godine predstavljaju samo naše suzdržavanje da bi vježbajući tijelo i duh pokušali biti bliži Bogu. Kad čovjek smiri tijelo bliži je Bogu”, govori on.
Fondacija sveta Petka
Govorio je i o fondaciji “Sveta petka” koja djeluje u njegovoj epahiji. “Sve segmente našega naroda na tom prostoru, da pruži ruku svakom čovjeku”.
Upitan je i kako žive Srbi pravoslavci u Hrvatskoj. “Samo formiranje fondacije dalo je novi duh našem narodu na tom prostoru. Ljudi su oduševljeni željom da se organiziralo takvo nešto jer je to čuvar onoga što je svetosavski duh i pravoslavna tradicija.
Mnogi se odazivaju, žele pomoći, sudjelovati u svemu tome. To nam daje veliki poticaj. Tamo gdje je blagoslov Božji, tamo će biti velika djela”, govori on.
Spomenuo je episkop i film o Nikoli Tesli kazavši da su “djeca bila oduševljena tim filmom”. “Bilo je tu pitanja i same nostrifikacije diploma gdje smo našli zajednički jezik s Vladom Republike Srbije, da im se omogući lakše upise na fakultete. S tom agencijom za obrazovanje smo uspjeli riješiti to pitanje.
Govorio je i o posjetu Srbiji kada su posjetili Hram svetoga Save u Beogradu. “Bili smo kod predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji nas je lijepo primio… Ovakve ekskurzije omogućavaju edukativni i odgojiteljski karakter”.
Pitan je o ćirilici o Vukovaru. “Vukovar je mjesto stradanja. Proveo sam cijeli taj nesretni rat u Vukovaru. Taj grad je u grču mržnje. Ono sve što se tiče srpskoga naroda u Vukovaru nailazi na negativan odjek većinskog naroda.
Sama ćirilica uvijek je problem u Vukovaru. Broj Srba je pao ispod jedne trećine. U našim mjestima koja su većinski naseljena srpskim narodom, tu se koristi ćirilica i dvojezični natpisi”, govori on pa dodaje.
Vukovarski episkop, lagano za izgon
byu/Economy-Hat-633 inhreddit
Hrvati – pokatoličeni Srbi?
“Vukovar je mjesto posebnog problema i uvijek se stavlja naglasak na težinu suživota dva naroda. Sve rane iz rata koje su se dogodile i koje su dio svakodnevnog života i srpskog i hrvatskog naroda mi kao crkva trebamo liječiti istinom i evanđeoskim riječima i to je jedini način za izgrađivanje boljeg suživota… Ćirilica nije pitanje ni kamen spoticanja, ona treba biti nadogradnja kulturnog prostora toga grada”.
A onda ga je voditeljica upitala “gdje je korijen netolerancije pokatoličenih Srba sada Hrvata, prema Srbima“, na što je episkop odgovarao kao da je riječ o najnormalnije postavljenom pitanju uopće ne reagiravši na voditeljičine šovinističke ispade.
Sažetak iz podcasta netko je objavio na Redditu, a objava je brzo prikupila brojne komentare: “O kakvoj netoleranciji i mržnji ovi govore, pa oni prvi ne toleriraju i mrze hahah jao”, napisao je jedan forumaš. “Jel ovo AI”, pitao je drugi korisnik.
“Kad bih kao Srpkinja rođena i odrasla na tom prostoru počela pričati o dotičnom episkopu i njemu bliskim trebalo bi mi tri dana”, napisala je jedna korisnica.
Jedan korisnik je dodao: “Ma žalosno je što svom narodu rade“.
Teza da su Hrvati zapravo Srbi katoličke vjere propagirali su neki od najvećih zločinaca srpskog naroda tijekom posljednjeg rata poput Vojislava Šešelja, a samu tezu je skovao Vuk Karadžić proširivši srpstvo kroz umjetnost narativa.
Prije njega, naime, smatralo se da Srbin može biti samo pravoslavac, a on je to proširio na sve štokavce. Srpstvo katoličke vjere je, istina, čak malo i bilo zaživjelo u Dubrovniku prije stotinjak godina, ali taj pokret ostao je na marginama i kao povijesno-politička fusnota.

