Dva bivša prvaka kojima je kao trenerima identitet ispred svega. Vratar koji namjerno šalje loptu u aut. Bonus za svaki postavljeni pogodak. Šetnja bosa. Pas koji se zove Vittoria. Viljuškar i još puno, puno više od dvojice trenera koji će se natjecati za Ligu prvaka
Ugo Foscolo je rekao da se umjetnost ne sastoji u predstavljanju novih stvari, već u njihovom predstavljanju s novinama. Granica je tanka, ali čini razliku. Nogomet se, primjerice, u svijetu igra već gotovo dva stoljeća i iako su se igra i tko je igra puno puta mijenjali, koncept je uvijek ostao isti: lopta, noge za hvatanje, dva gola, a pobjednik je onaj tko više puta ubaci alat u protivnički gol. Detalji čine razliku, a to pokazuju i treneri koji danas stižu na završnicu najvažnijeg natjecanja na svijetu. Luis Enrique i Mikel Arteta imaju nekoliko zajedničkih stvari. Obojica Španjolci, obojica natopljena Barcelonom iako nisu Katalonci (prvi Asturijanac, drugi Baskijac), obojica sa slavnim nogometnim karijerama koje su prerano završile zbog ozljeda, obojica navijači Guardiolija bez imitacije (Lucho ga je zamijenio u Barçi B, Mikel mu je bio pomoćnik u Cityju), obojica s dosadnom alergijom na ograničenja.
