Macronova reakcija na nerede: ‘Selo gori, a baba se češlja’

• Dok Francusku potresaju socijalni nemiri, Macron odlazi u Perzijski zaljev, a zahtjeve mladih skriva dimna zavjesa vandalizma i policijske represije.
• Kao nekad aristokratsko, danas socijalno porijeklo snažno određuje životne mogućnosti. Jedni nasljeđuju bogatstvo, drugi nepravdu.
• Koristi globalizacije koncentriraju se na vrhu, dok se njezini troškovi i rizici prebacuju na građane.

Kao da je tek na proputovanju Francuskom, a ne njezin predsjednik, Emmanuel Macron samo se kratko obratio naciji nakon grotesknog načina na koji je njegova vlada upravljala novom socijalnom krizom, koju je Mediapart sažeo naslovom: „17. listopada: održavanje nereda“. Obavijestio je naciju da mu je ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez ponudio ostavku, ali ju je on odbio.

Nakon toga otisnuo se na četverodnevni put u države Perzijskog zaljeva, gdje ga očito čeka važniji posao. Što drugo iz toga zaključiti nego: „Selo gori, a baba se češlja.”

O Macronovu odnosu prema problemima francuske mladeži najbolje govori način na koji je odlučio provesti večer uoči najavljenih demonstracija. Dok su se mladi pripremali za izlazak na ulice, predsjednik je snimljen kako se dobro zabavlja u VIP loži na koncertu Céline Dion, u društvu svoje supruge i supruge milijardera Bernarda Arnaulta, vlasnika luksuzne grupacije LVMH.

Stoga je bilo za očekivati da će neredi, palež i pljačkanje trgovina ponovno obilježiti prosvjede, uz djelovanje nasilnih skupina koje, nekim čudom, policijske obavještajne službe i impresivni državni represivni aparat već godinama ne uspijevaju učinkovito neutralizirati.

Represivni aparat: moćan protiv demonstranata, nemoćan pred vandalima

Demonstracije su se odvijale u Parižanima tako poznatom, nezaobilaznom smradu suzavca, po kojem će ostati zapamćena Macronova vladavina. Opet je bilo teško ozlijeđenih demonstranata, među kojima najmanje šestero maloljetnika u dobi od 14 do 17 godina: dvoje je izgubilo vid na jednom oku, dvojica su ostala bez šake, jedan je zadobio tešku ozljedu oka, a jedan dvostruki prijelom čeljusti.

Posebnu revnost policije ilustrira podatak da je četvero maloljetnika trajno osakaćeno u samo 13 dana, od 5. do 17. listopada! Usporedbe radi, tijekom prvih 12 mjeseci prosvjeda Žutih prsluka evidentirano je 29 takvih osakaćenja među demonstrantima svih dobnih skupina. To znači da je dnevna učestalost osakaćenja u aktualnom razdoblju gotovo četiri puta veća nego tijekom prvih 12 mjeseci pokreta Žutih prsluka — i to računajući samo maloljetnike.

Još je znakovitija statistika policijskih zadržavanja. Do 13. listopada 2026. u policijskom zadržavanju (garde à vue) završilo je 7.950 osoba, među kojima čak 6.773 maloljetnika, odnosno 85 %.¹ Tijekom gotovo osam mjeseci prosvjeda Žutih prsluka, od studenoga 2018. do srpnja 2019., policija je zadržala ukupno 11.203 osobe svih dobnih skupina. Dakle, u manje od mjesec dana broj maloljetnika zadržanih u policiji dosegnuo je 60 % ukupnog broja osoba zadržanih tijekom gotovo osam mjeseci prosvjeda Žutih prsluka!

Okolnosti najtežih ozljeđivanja i eventualna odgovornost policijskih službenika još se istražuju.

S druge strane, ponovno su ozlijeđeni i policajci, unatoč moćnoj zaštitnoj opremi i raspoloživom arsenalu: pendrecima, suzavcima, vodenim šmrkovima, kontroverznim šok-granatama GM2L i granatama za razbijanje okruženja. Zasad nema potvrđenih podataka o tome je li itko od njih zadobio trajne ozljede.

I dok je uhićivanje demonstranata bilo toliko učinkovito, policijski je aparat ozbiljno zakazao u sprječavanju vandalizma. Teritorijalna obavještajna služba još je 16. listopada upozorila na visok rizik od urbanog nasilja, razaranja i pljački, ali vlasti su podcijenile razmjere mobilizacije: umjesto očekivanih 200.000, na ulice je, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, izašlo oko 550.000 ljudi.²

Stoga su građani, na ulicama svojih gradova ili pred ekranima, nemoćno pratili prizore pljačkaša koji razbijaju izloge i odnose robu iz trgovina. U Parizu je policija bila zaokupljena preusmjeravanjem demonstranata i zaštitom institucija vlasti, ponajprije Elizejske palače i Ministarstva unutarnjih poslova. Sukobi su se približili na svega 300 metara od predsjedničke palače, dok su pljačkaši na brojnim drugim lokacijama praktički imali slobodne ruke. Tako je na nacionalnoj razini više od 1.500 trgovina bilo opljačkano, vandalizirano ili na drugi način oštećeno, uz štetu procijenjenu na više stotina milijuna eura.³

Vlada od osiguravatelja očekuje obeštećenje trgovaca. Od pravosuđa, i samog u dubokoj krizi – kao i svi drugi segmenti francuskog upravljačkog sustava, očekuje se kažnjavanje počinitelja kaznenih djela, koje policija uglavnom tek treba naći i procesuirati. Iako je teško od preopterećenog pravosudnog sustava očekivati da će brzo procesuirati tisuće slučajeva, a još teže pronaći mjesta za osuđenike u ionako prenapučenim zatvorima. Francuska je 1. rujna 2026. imala 90.020 zatvorenika na svega 63.348 raspoloživih mjesta.⁴ Postoje, doduše, postupci žurnog suđenja i kaznene mjere koje ne uključuju zatvaranje, ali time se ne uklanjaju strukturni problemi francuskog pravosuđa.

Ostalo je otvoreno pitanje: kako je državni aparat, toliko učinkovit u mobilizaciji sredstava prisile protiv demonstranata, mogao biti toliko nemoćan pred pljačkašima, na čije su djelovanje unaprijed upozoravale obavještajne procjene?

FOLLOWING ROLEX AND LOUIS VUITTON

YVES SAINT LAURENT GETS LOOTED

French protesters carry out as much as their arms can hold.

Alarm blaring at midnight.

Luxury brands stripped bare.

One after another.

This is the new normal in France. https://t.co/MWbSUGd5f6

— Subodh Kumar (@kumarsubodh_) October 19, 2026

Macronova strategija „truljenja” pokreta: politička hipoteza

Odmah su se pojavile sumnje kako se iza policijske nesposobnosti da neutralizira vandale zapravo ponovno krije Macronova strategija „truljenja” (pourrissement): iscrpljivanje prosvjednog pokreta, toleriranje eskalacije i sigurnosna instrumentaliziranje nasilja – kako bi pokret postao nepopularan, a mobilizacija i kretanje demonstranata bili ograničeni pod sigurnosnim pretekstom.

Naime, 17. listopada, neovisno o tome je li je bilo riječ o policijskoj nesposobnosti, pogrešnoj procjeni ili mogućem svjesnom ne interveniranju, politički učinak je uvijek isti: slike razbijenih izloga, zapaljenih automobila i opljačkanih trgovina nadjačavaju poruke prosvjednika.

A vlast nije dvojila, nego je odmah iskoristila posljedice neuspjeha policijske intervencije kako bi težište javne rasprave premjestila sa socijalnih zahtjeva mladih na održavanje javnog reda. Istog dana je požurila uvesti lokalizirani policijski sat (couvre-feu) u dijelovima Pariza, Lyona, Nice i drugih gradova, ponegdje ograničen na maloljetnike, čime je prosvjednicima dodatno ograničeno kretanje.

Mediapart otkriva: političko instrumentaliziranje obavještajnih službi?

Ulje na vatru dolili su „zli jezici”, novinari Mediaparta. Javnosti su podastrli svjedočenje policijskog obavještajca koji je ustvrdio kako se od službe tražila politički poželjna interpretacija događaja, suprotna njezinim stručnim procjenama:

„Kada se od nas izričito traži da napišemo kako Nepokoreni stoje iza pokreta, iako je to objektivno netočno prema općem mišljenju teritorijalnih obavještajnih službi, onda je jasno da imamo posla s političkim odlukama.”

A Macronova vlada, Nacionalno okupljanje Marine LePen i – reklo bi se – oko nje ujedinjena cijela tradicionalna desnica u svojim su istupima odgovornost za nasilje odmah povezali s radikalnom ljevicom i lijevim populistima Nepokorenima (La France insoumise, LFI) Jean-Luca Mélenchona. Iako takve optužbe nije bilo moguće potvrditi ni raspoloživim obavještajnim, niti pravosudnim nalazima: Pariška državna odvjetnica Laure Beccuau izjavila je da ne može potvrditi tvrdnje prema kojima su počinitelji nasilja bili politički povezani s ultraljevicom.

Iza dimne zavjese nereda: zatomljeni zahtjevi mladih

Konačno je – je li samo političkim instrumentaliziranjem policijskog neuspjeha ili stvarnom primjenom strategije truljenja postignut politički rezultat kojem ona teži: legitimni zahtjevi demonstranata potisnuti su u drugi plan. Vlada je zanemarila srednjoškolski pokret i svela društveno nezadovoljstvo na sigurnosni problem.

Tako danas medijskim i političkim prostorom dominiraju rasprave o vandalizmu, policijskoj represiji i odgovornosti za nerede i pljačku, dok pitanja obrazovanja, kupovne moći, socijalnih nejednakosti i budućnosti mladih, koje su denuncirali prosvjednici, ostaju u njihovoj sjeni. Tko su, dakle, ti mladi prosvjednici koje ne treba povezivati s nasilnicima i pljačkašima, i što ih pokreće?

BREAKING: Mass protests over the soaring cost of living have ERUPTED into violent clashes across France, with fires, looting, hundreds arrested, and police deploying tear gas and water cannons as demonstrators demand lower prices, higher wages, and better public services. https://t.co/9pX1S3I4VI

— Brian Allen (@allenanalysis) October 17, 2026

Generacija Z: politička djeca Žutih prsluka

Ulice francuskih metropola preplavila je generacija Z – „generacija djece Žutih prsluka” u sociopolitičkom smislu. Rođeni približno između 1997. i 2012., ti su mladi odrasli uz internet i društvene mreže koje za njih nisu samo alati, nego društveno okruženje.

Odrastali su uz obećanja globalizacije, obrazovanja i društvenog napretka, a suočavaju se sa sve nesigurnijom budućnošću s mogućnošću prolijevanja krvi.

Financijska kriza, pandemija, inflacija i ratovi obilježili su njihovo odrastanje. Promatrali su kako njihovi roditelji, djedovi i bake, unatoč desetljećima rada, teško spajaju kraj s krajem i postupno gube stečena prava.

Generacija Z nije politički homogena ni nužno pesimistična. Prema istraživanju INJEP-a iz 2025., 69 % mladih vjerovalo je u vlastitu budućnost, nasuprot 53 % starijih od 30 godina.⁵ Mladi, dakle, ne odbacuju budućnost, nego sustav koji im sve teže omogućuje da je ostvare. Što dokazuju njihovi prvobitni zahtjevi koji su ih pokrenuli. Nije to bio nikakav revolucionarni manifest, nego vrlo prozaični problem: nedostatak osoblja u jednoj javnoj srednjoj školi pariške periferije.

Od nedostatka nastavnika do solidarnosti elitnih škola

Sredinom rujna nastavnici gimnazije Saint-Exupéryu Créteilu stupili su u štrajk, a oko 200 učenika blokiralo je školu u znak podrške. Do 1. listopada mobilizacija je zahvatila približno tisuću srednjih škola, od kojih su se 222 pridružile blokadi. Učenici su zahtijevali više nastavnika, bolje uvjete školovanja i pravedniji pristup visokom obrazovanju, kritizirajući u tom smislu platformu Parcoursup koja taj pristup omogućuje.

Pozivajući se na praznu državnu blagajnu, vlada nije ponudila zadovoljavajući odgovor na zahtjeve mladih za normalnim i ravnopravnim uvjetima školovanja, zajamčenima načelima Francuske Republike. Doduše, škola u kojoj je pobuna počela dobila je dodatna sredstva, ali širi problemi obrazovnog sustava ostali su neriješeni. S druge strane, država je pokazala da i dalje raspolaže iznimnim sredstvima za policijsko suzbijanje nezadovoljstva srednjoškolaca – koje se prvotno očitovalo legitimnim oblicima prosvjeda: štrajkom nastavnika zbog nedostatka osoblja i učeničkim demonstracijama u znak solidarnosti.

Podrška učenicima i solidarnost s njima stigla je i s neočekivane strane, od studenata prestižnih ustanova: Sciences Poa, Paris-Panthéon-Assasa, Centrale Supéleca, ENS-a i Télécom Parisa – onih čije ustanove otvaraju pristup elitnim profesionalnim mrežama i karijerama. Čak su i studenti HEC-a, jedne od najuglednijih europskih poslovnih škola, istaknuli transparente, među kojima onaj koji sve govori: „Privilégiésmais pas aveugles” – „Privilegirani, ali ne i slijepi.” Protiv obrazovnih nejednakosti su, dakle, prosvjedovali i oni kojima postojeći sustav pruža najviše prednosti.

Nasilje u Francuskoj: 1200 uhićenih, ozlijeđeno 150 policajaca

Digitalna pobuna i nasljeđe Žutih prsluka

Specifičnost generacije Z jest mobilizacija putem društvenih mreža, dakle izvan tradicionalnih političkih stranaka i sindikata. Takva horizontalna organizacija ima prednost jer omogućuje brzo okupljanje, ali istodobno otežava pregovore s vlastima: pokret nema jasno vodstvo ni ovlaštene predstavnike koji bi mogli artikulirati zajedničke zahtjeve, pregovarati o njima i preuzeti odgovornost za postignute dogovore. No to nije jedini nedostatak: tijekom nereda 17. listopada upravo su viralne snimke vandalizma na društvenim mrežama potisnule izvorne poruke prosvjednika.

Populistička ljevica Jean-Luca Mélenchona odmah se postavila u ulogu zaštitnice prosvjednika od prekomjerne uporabe policijske sile. Među demonstrantima se pritom izražavalo i otvoreno neprijateljstvo prema policiji, koju dio ljevice doživljava kao čuvaricu nepravednog društvenog poretka. Simbol takva odnosa poznati je slogan britanskog podrijetla ACAB (All Cops Are Bastards) – „Svi su policajci gadovi”, koji je bio sveprisutan u prosvjedima.

Populistička desnica Marine LePen zauzela je suprotnu poziciju, ističući zaštitu policajaca, održavanje javnog reda i autoritet države.

U tom političkom sukobu postala je još vidljivija sociopolitička povezanost učeničke pobune s pokretom Žutih prsluka. Oba pokreta povezuju mobilizacija putem društvenih mreža, socijalna nesigurnost te nepovjerenje prema institucijama i političkom establišmentu.

Tako se ponovno razotkriva francuska društvena stvarnost: dok su se Žuti prsluci borili za dostojanstven život od svojeg rada, njihova se djeca danas s pravom pitaju hoće li im rad uopće omogućiti dostojanstven život.

Nejednakosti: tko treba platiti zbog prazne državne blagajne?

Mladi gledaju roditelje koji rade, a jedva spajaju kraj s krajem, i djedove i bake kojima se nakon desetljeća uplaćivanja doprinosa objašnjava da su njihove mirovine prevelik teret za državu. Slušaju vlast koja poručuje da je državna blagajna prazna i da svi moraju podnijeti žrtve. Ali vide da nisu baš svi pozvani na žrtvovanje. Jesu umirovljenici, bolesnici, radnici, imigranti… Nisu sakralizirani francuski milijarderi, u njih nitko ne smije dirati.

Inflacija ne jenjava, ali vladin prijedlog proračuna za 2026. je predviđao zamrzavanje mirovina i socijalnih naknada, iako sve mjere nisu usvojene. Dakle, vlada krivce za proračunske probleme traži među umirovljenicima, zaposlenima i korisnicima socijalnih naknada. Međutim, kako će se naplatiti kod onih čiji su bankovni računi i novčanici odavno prazni?

Zna se gdje je novac. Prema Oxfamu, 53 francuska milijardera posjeduju više bogatstva nego 32 milijuna građana zajedno. Od Macronova dolaska na vlast, njihovo bogatstvo se udvostručilo, a povećanje od više od 220 milijardi eura koncentrirano je među svega 32 osobe.⁶ Broj dolarskih milijunaša povećao se za 22,5 %. Istodobno je stopa siromaštva dosegnula rekordnih 15,4 %.⁷

Naravno da povećanje vrijednosti privatne imovine nije isto što i raspoloživ novac u državnoj blagajni. Vrijedi i konstatacija da su bogati velikodušni ne bi bili milijuneri i milijarderi. Međutim nije razvidno kako to desnica koja štiti stečena bogatstva misli državnu blagajnu napuniti novcem onih koji ga nemaju, a da istodobno super-buržuje ne izloži linču, kao aristokrate 1789.  Očito bogatim Francuzima ne treba većih neprijatelja od političkih prijatelja koji ih štite.

Naime, generacija Z više ne pjeva Internacionalu, nego Marseljezu, čije bi riječi ekonomske i političke elite trebale dobro poslušati – obećaju puno krvi. Ako su mladi rušili obilježja republike, Mariannu i pročelja općina na kojima je ispisan kredo: sloboda, jednakost i bratstvo, to je zato što smatraju da njihovi demokratski zastupnici ta načela gaze. Kao nekad aristokratsko, danas socijalno porijeklo snažno određuje životne mogućnosti. Jedni nasljeđuju bogatstvo, drugi nepravdu.

Istu proturječnost nalazimo u globalizaciji koja je trebala donijeti planetarno blagostanje. Konačno je uglavnom služila globaliziranim zapadnim gospodarskim elitama u potrazi za jeftinim radom i profitima – a koje su deindustrijalizirale Europu i dovele do uspona „kineskog zmaja“.

Danas se od svih građana traži financiranje strateškog suprotstavljanja kineskom usponu. Kada tome dodamo rast obrambenih proračuna i pritiske na javne usluge nameće se pitanje: zašto građani trebaju snositi troškove odluka u kojima nisu neposredno sudjelovali?

I tu je srž političke krize, kako u Francuskoj – tako u ostatku Zapadne Europe: koristi globalizacije koncentriraju se na vrhu, dok se njezini troškovi i rizici prebacuju na građane.

Generacija Z je na ulicama jer nasljeđuje društveni ugovor koji više ne jamči ono što obećava: obrazuj se, radi, plaćaj doprinose i živjet ćeš bolje od svojih roditelja. Taj raskorak je najveći politički problem za Macronovu Francusku: na ulice nisu izašli samo mladi koji se boje vlastite budućnosti, nego mladi koji su već vidjeli što se dogodilo s obećanom budućnošću njihovih roditelja i djedova.

Vance optužuje imigraciju za nasilje u Francuskoj

Predsjednički izbori 2027.: institucionalna revolucija ili autoritarni zaokret?

Pobunom mladih Francuska je već duboko zakoračila u predsjedničku kampanju 2027., a društvena kriza zaoštrava sukob dvaju populističkih projekata: lijevog i desnog.

Mélenchon: projekt Šeste republike

Jean-Luc Mélenchon i njegovi Nepokoreni (La France insoumise, LFI) podupiru socijalne pokrete i nude institucionalnu revoluciju – zamjenu Pete republike Šestom, uz ustavotvornu skupštinu, jačanje izravne demokracije i mogućnost opoziva izabranih predstavnika.

Prema istraživanju Ipsos BVA–CESI–CEVIPOF-a, provedenom početkom rujna i analiziranom u Le Mondeu 9. listopada, Mélenchon dobiva 40 % namjera glasanja u prvom krugu među mladima od 18 do 24 godine, dvostruko više od Marine Le Pen.⁸ To ne znači podršku cijele generacije Z, ali pokazuje privlačnost njegove političke ponude među znatnim dijelom mladih birača koji žele više od kozmetičkih preinaka postojećeg sustava.

Prosvjedi 17. listopada pokazali su se posebno značajnima za lijeve populiste. Naime, convergencedesluttes – povezivanje različitih društvenih borbi u zajednički pokret – već je dobila konkretan izraz, iako je njezino prerastanje u trajnu političku snagu još neizvjesno.

Pobuni srednjoškolaca pridružili su se studenti, uključujući one s elitnih visokih škola, nastavnici, radnici i sindikati poput CGT-a, koji poziva na zajedničku borbu mladih i zaposlenih protiv mjera štednje. Mobilizirali su se i Žuti prsluci, povezujući socijalno nezadovoljstvo svojih generacija sa zahtjevima mladih. Sve su se te skupine susrele na prosvjedima 17. listopada.

Mélenchon upravo u toj međugeneracijskoj konvergenciji vidi priliku da društvenu pobunu pretvori u potporu svojem projektu institucionalne revolucije. No zajednički izlazak na ulice još ne znači i jedinstven politički program.

Zanimljiv je pritom i povijesni obrat u odnosu francuske ljevice prema imigraciji. Dok je Komunistička partija pod Georgesom Marchaisom početkom 1980-ih zahtijevala ograničavanje imigracije, smatrajući je instrumentom poslodavaca za socijalni damping – pritisak na plaće i radne uvjete – današnja populistička ljevica Mélenchona nastoji povezati radnike, mlade i stanovništvo imigrantskog podrijetla – jer su sad već tu – u zajedničkoj borbi protiv društvenih nejednakosti.

Tako je 17. listopada, pred predsjedničke izbore 2027., oblikovao pitanje može li se solidarnost različitih generacija i društvenih skupina pretvoriti u političku snagu sposobnu promijeniti ne samo vlast nego i institucije Pete republike.

Europa na prekretnici: Meloni probila europske zidove. Hoće li ih Le Pen srušiti?

Desni populisti: natrag u školske klupe!

Marine LePen, zasad najbolje plasirana kandidatkinja desnice, nije anticipirala 17. listopada, pa je njezino Nacionalno okupljanje za „djecu na ulici“ odmah optužilo Mélenchona i Nepokorene. Dio generacije Z pozitivno je odgovorio na, treba reći vrlo nerazumljiv poziv intelektualne figure Nacionalnog okupljanja Marion Maréchal. Ona je ishitreno srednjoškolcima poručila da se „vrate u školske klupe, rade i pripremaju za svoju budućnost”, dodavši kako Francuskoj „ne trebaju lijenčine i demonstranti”. Kao da mlade upravo volja da rade i pripremaju se za svoju budućnost nije izvukla na ulice.

Trend se nastavio tako što je Nacionalno okupljanje na pobunu mladih odgovorilo prije svega zahtjevima za uspostavom javnog reda i zaštitom policije. Iako je baš policija zakazala u održavanju javnog reda i mira, te zaštiti i prosvjednika i građana od nasilnih skupina. Na desnici je društvene zahtjeve srednjoškolaca brzo potisnula osuda nasilja, za koje je stranka LePen političku odgovornost odmah pripisala Mélenchonovoj stranci, a radikalna desnica Érica Zemmoura radikalnoj ljevici i imigrantima. Iako su svi promatrači imali priliku uživo pratiti snimana događanja, koja nisu opravdavala te tvrdnje.

Što Nacionalno okupljanje nudi mladima? Ono ne odbacuje socijalne zahtjeve, ali rješenje vidi u nacionalnoj politici zaštite kupovne moći, ograničavanju imigracije, načelu nacionalne prednosti i jačanju državnog autoriteta. Umjesto zamjene Pete republike, predlaže preusmjeravanje njezinih institucija prema vlastitom nacionalnom i sigurnosnom projektu. Pobuna, započeta zahtjevima za boljim uvjetima školovanja, Nacionalnom okupljanju je prije svega poslužila kao povod da u središte političke rasprave ponovno postavi sigurnost, imigraciju i autoritet države.

Gdje su mladi u toj predizbornoj priči?

Generacija Z: inteligencija budućnosti pred institucijama prošlosti

Na ulicama i televizijskim ekranima predstavnici generacije Z nerijetko su u svojim analizama situacije pokazivali veću političku zrelost od odraslih koji ih naizmjence kude i hvale. Paradoksalno, taj je dojam teško pomiriti sa sve lošijim rezultatima francuskih učenika na međunarodnim testovima PISA. Što nam to zapravo govori?

Možda generacija Z jednostavno razmišlja brže i drukčije od prethodnih generacija. Odrastajući u digitalnom okruženju, razvila je nove načine informiranja, povezivanja i obrade informacija koje tradicionalni obrazovni sustav ne prepoznaje uvijek. To ne znači da je razvila znanstveno dokazanu novu vrstu inteligencije, nego da se njezine sposobnosti ne mogu svesti na školske rezultate.

Suprotno pretpostavkama da je digitalna socijalizacija intelektualno osiromašila mlade, njihovi javni nastupi pokazuju da barem dio te generacije raspolaže širokim znanjem, političkom artikuliranošću i sposobnošću kritičkog promišljanja. Umjesto da odbacuje obrazovanje, upravo se bori za bolje uvjete stjecanja znanja.

Njezino će povjerenje moći pridobiti politički projekt koji se neće boriti protiv bauka umjetne inteligencije, nego će ponuditi održiv obrazovni i socijalni model za svijet u kojem umjetna inteligencija već preuzima dio poslova bijelih ovratnika, kao što je robotizacija prethodno preobrazila tržište rada plavih ovratnika.

Takav će projekt morati ponuditi rješenja i mladima i starima: cjeloživotno obrazovanje, pravedniju raspodjelu koristi od tehnološkog napretka, nove oblike socijalne zaštite, pa i ozbiljnu raspravu o univerzalnom temeljnom dohotku ili univerzalnom visokom dohotku, kakav u kontekstu razvoja umjetne inteligencije zagovara Elon Musk.

Generacija Z možda ne traži samo drukčiju politiku. Ona već živi u drukčijem svijetu, dok joj političke i obrazovne elite uporno nude odgovore iz prethodnog. Čini se da Francuska proživljava generacijsku promjenu načina razmišljanja koja razotkriva neprilagođenost njezinih institucija svijetu koji dolazi.

Blic analiza Zorana Metera: EU ‘zalijevanje Sahare’ i Trumpov ‘globalni Triumvirat’ s Putinom i Xijem

Nadajmo se samo da ta generacijska promjena načina razmišljanja neće poprimiti razmjere revolucije iz 1789. godine, koju mladi prosvjednici evociraju pjevajući Marseljezu.

Bilješke i bibliografija

1. SerapDoğansoy, „Mobilisationlycéenne : près de 8 000 gardes à vue, dont 85 % de mineurs”, AnadoluAjansı, 14. listopada 2026., https://www.aa.com.tr/fr/france/mobilisation-lyc%C3%A9enne-pr%C3%A8s-de-8-000-gardes-%C3%A0-vue-dont-85-de-mineurs/4088842.
2. „FrenchProtests: FromIntelligenceFailures to Insufficient Police Presence, Overviewof a Security Disaster”, Le Monde, 20. listopada 2026., https://www.lemonde.fr/en/france/article/2026/10/20/french-protests-from-intelligence-failures-to-insufficient-police-presence-overview-of-a-security-disaster_6760327_7.html.
3. „Au lendemaindespillagesdu 17 octobre, descommerçantsdésespérés face à « plusieurscentaines de millionsd’euros » de dégâts”, Le Monde, 18. listopada 2026., https://www.lemonde.fr/economie/article/2026/10/18/au-lendemain-des-pillages-des-commercants-desesperes-face-a-plusieurs-centaines-de-millions-d-euros-de-degats_6797229_3234.html.
4. Ministère de la Justice, „Statistiquesmensuelles de la populationdétenueetécrouée”, statistički pregled, rujan 2026., https://www.justice.gouv.fr/documentation/etudes-et-statistiques/statistiques-mensuelles-population-detenue-ecrouee-11.
5. INJEP i CRÉDOC, Étatd’espritetengagementdesjeunesen 2025: Baromètre de la jeunesse 2025, 2025., 27, https://injep.fr/wp-content/uploads/2025/09/Rapport-2025-15-Baro-jeunesse-2025_Cahier1.pdf.
6. Oxfam France, „Rapport sur les inégalités 2026 : Résister au règnedes plus riches”, siječanj 2026., https://www.oxfamfrance.org/rapports/rapport-sur-les-inegalites-2026-resister-au-regne-des-plus-riches/.
7. ChristelleRieg i ArnaudRousset, „Niveau de vieetpauvretéen 2024”, InseePremière, br. 2117, 9. srpnja 2026., https://www.insee.fr/fr/statistiques/9019316.
8. „À l’aube de l’électionprésidentielle, uneenvie de renverserle « système » traverse la jeunessefrançaise”, Le Monde, 9. listopada 2026., https://www.lemonde.fr/politique/article/2026/10/09/a-l-aube-de-l-election-presidentielle-une-envie-de-renverser-le-systeme-traverse-la-jeunesse-francaise_6790602_823448.html.