Nakon tjedana medijskog navijanja, objavljivanja anketa, žestoke kampanje i europskog monitoringa, Mađarska je odlučila. Okončana je 16-godišnja vladavina premijera Viktora Orbana. Izbori, koje se nazivalo najvažnijima od odlaska komunista s vlasti 1989./90., pomno su se pratili u Europskoj uniji, Sjedinjenim Državama i Rusiji.
Prvi put od 2010. postojala je tako realna mogućnost da pobijedi oporbena konzervativna stranka Tisza, koju predvodi Orbanov izazivač Peter Magyar, prema svemu sudeći novi premijer.
Ankete javnog mnijenja u posljednja dva tjedna pokazale su da Orbanova stranka Fidesz zaostaje za Tiszom za sedam do devet postotnih bodova. Analitičari su upozoravali da je ishod glasovanja i dalje neizvjestan, navodeći broj neodlučnih birača, prekrajanje izbornih jedinica u Fideszovu korist i visok udio etničkih Mađara u susjednim zemljama koji uglavnom podržavaju vladajuću stranku.
Promjena vanjske politike
Za naš je portal rezultat izbora prokomentirao politički analitičar Davor Gjenero: “Bilo je očekivano da će Viktor Orban odmah čestitati pobjednicima. On nije političar poput Aleksandra Vučića, nije neozbiljan autoritarni lider – riječ je o čovjeku koji zna upravljati sustavom. Čini mi se da je Orbanu ove noći pao kamen sa srca. Nakon 16 godina kontrolirane vladavine, u kojoj je u posljednje četiri godine njegova politička snaga očito padala, njemu zapravo odgovara povlačenje u opoziciju.
Njegova današnja situacija podsjeća na poziciju HDZ-a 2011. godine. Orban je izgubio prije svega na valu birača koji su željeli promjenu, nezadovoljni vladavinom, i koji su podržali političku opciju koja se profilirala kao ozbiljan nositelj promjena u Mađarskoj.
Glavni izvor nezadovoljstva njegovih birača, osim pada životnog standarda, bilo je nezadovoljstvo vanjskom politikom. Za razliku od nekih drugih istočnoeuropskih, osobito balkanskih zemalja, u Mađarskoj nikada nije postojala snažna ‘meka moć’ Rusije. Mađarska je bila najuspješnija kada je bila jasno europski orijentirana, a birači su sada tražili povratak u mainstream politike Europske unije.
Orban je, zapravo, pao na pitanju odnosa prema Europskoj uniji i percepciji da je Mađarsku doveo u svojevrsnu izolaciju, u ‘magareću klupu’. To će se sada promijeniti. Na vlast dolazi skupina koja u mnogočemu nalikuje političkom krugu kojem pripada i Andrej Plenković – riječ je o ljudima koji su svoje karijere gradili kroz proces europske integracije, koji poznaju institucije i raspolažu europskim političkim iskustvom”, rekao je Gjenero.
Smatra kako se neke stvari mijenjaju, ali podsjeća na sličnosti između novog i starog premijera. “Ta nova politička garnitura bit će snažno usmjerena na suradnju unutar srednje Europe. Može se očekivati obnova svojevrsne osi između Mađarske i Poljske, kao i povratak Mađarske u inicijative poput Inicijative triju mora. Time će se Budimpešta ponovno čvrsto pozicionirati unutar europske energetske zajednice.
Ideologija je ista
To je za Hrvatsku izuzetno važno, posebno zbog sustava poput JANAF-a, LNG terminala na Krku i odnosa oko INA-e. Mađarska će prestati biti sponzor kvazisuverenističkih i protueuropskih pokreta u regiji – poput politike Aleksandra Vučića, VMRO-DPMNE u Sjevernoj Makedoniji ili Milorada Dodika. Time će se značajno relaksirati politički odnosi u susjedstvu.
Slabljenje tog kvazisuverenističkog pritiska na Europsku uniju znači i stabilniji politički okvir u regiji. Mađarski birači ovom su odlukom poslali jasnu poruku lojalnosti europskoj ideji i vrijednostima na kojima je izgrađen poslijeratni europski poredak. To je ujedno i poruka da Europska unija i dalje ima smisla.
Što se tiče razlika između Orbana i novog lidera Petera Magyara, treba reći da dolaze iz sličnog političkog miljea. Razlike u nekim politikama neće biti drastične. I Orban i Magyar su pragmatični političari i obojica znaju upravljati sustavom. Orban je bio izrazito sposoban upravljač koji je odluke donosio na temelju ozbiljnih stručnih analiza. Uspio je Mađarsku učiniti važnijim političkim faktorom u regiji nego što bi se to moglo zaključiti samo na temelju BDP-a ili geopolitičkog položaja. To je kapital koji nova vlast neće zanemariti.
Kada je riječ o politikama koje su bile sporne, poput migracijske politike, tu se ne očekuju velike promjene. Razlika će biti prije svega u retorici, koja će biti znatno umjerenija. Hrvatska će u Mađarskoj i dalje imati saveznika kada je riječ o zaštiti schengenske granice. Na tom planu neće biti bitnih promjena, jer su interesi dviju zemalja podudarni”, smatra Gjenero.
Što se tiče ideololškog smjera, on je čini se jasan: “Ne očekuju se ni velike ideološke promjene nakon smjene vlasti. Određene reforme moguće su u pravosuđu, ali prvenstveno u smjeru jačanja pravne sigurnosti, što je važno zbog gospodarskih okolnosti.
U konačnici, osim promjene odnosa prema Rusiji i Europskoj uniji, ne treba očekivati dramatične zaokrete. Mađarska će promijeniti ton i smjer vanjske politike, ali će zadržati kontinuitet u ključnim nacionalnim interesima”, zaključio je Gjenero.
