Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru otvorila je ozbiljna pitanja o sigurnosti pacijenata, postupanju osoblja i odgovornosti uprave. Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubojstvo, a ravnateljica Majda Grah 12. studenoga podnijela je ostavku, što je na sjednici Gradske skupštine potvrdio gradonačelnik Tomislav Tomašević.
U danima kada se o ustanovi govori prvenstveno kroz okolnosti ove tragedije, za Dnevno.hr progovorila je žena koja želi iznijeti svoje dugogodišnje iskustvo s bolnicom. Već 15 godina, kaže, sudjeluje u grupi podrške, a njezin je sin ondje triput bio hospitaliziran. Prema njezinim riječima, tijekom tih boravaka i dolazaka nije imala problema s osobljem.
Naprotiv, osoblje te bolnice opisuje kao “izuzetno susretljivo”. Sugovornica navodi da grupu čine roditelji osoba sa psihijatrijskim dijagnozama, koji ondje razmjenjuju iskustva i dobivaju podršku u suočavanju s bolešću člana obitelji. Grupu je, prema njezinu iskazu, vodila i Majda Grah. Njezino postupanje u tim susretima opisuje kao profesionalno te ističe da joj je bila važna podrška kada joj je pomoć bila potrebna.
Veliki broj zaposlenika je na bolovanju
Razlog njezina javljanja nije samo želja da opiše prijašnja pozitivna iskustva. Kaže da je zabrinuta i zbog onoga što sada čuje od zaposlenika ustanove. Prema informacijama koje joj prenose osobe iz bolnice, dio osoblja suočava se s velikim opterećenjem zbog izostanka kolega. Sugovornica tvrdi da neke medicinske sestre rade i po 48 sati jer je velik broj zaposlenika na bolovanju.
Sugovornica prenosi i da zaposlenici primaju prijetnje te da im se nakon izbijanja slučaja svakodnevica znatno promijenila. Atmosferu prema bolnici opisuje riječju „linč”, izražavajući bojazan da se odgovornost za postupanje pojedinaca pripisuje svim zaposlenicima. O prijetnjama je javno govorio i predsjednik Upravnog vijeća Mirando Mrsić.
U HRT-ovu „Otvorenom”, rekao je da su prijetnje ustanovi i zaposlenicima prijavljene policiji te najavio angažiranje zaštitara i organizacijske promjene. Sugovornica naglašava da je ono što se dogodilo teško i da okolnosti treba temeljito istražiti. Svojim javljanjem redakciji želi upozoriti i na zaposlenike koji nastavljaju skrbiti o pacijentima te na iskustva obitelji kojima je bolnica tijekom godina pružala pomoć.
Medije poziva da, uz izvještavanje o slučaju i utvrđivanju odgovornosti, imaju u vidu i tamo zaposlene ljude te pacijente i njihove obitelji. Smatra da odluke o odgovornosti trebaju donijeti nadležna tijela, a od javnosti traži da izbjegava prijetnje i kolektivnu osudu osoblja. Istodobno, najnovije informacije zdravstvene inspekcije pokazuju da ostaju otvorena ozbiljna pitanja.
U priopćenju su navedene nesukladnosti u dokumentiranju fizičkog sputavanja te potreba za dodatnim razjašnjavanjem postupanja osoblja i uprave. Inspekcija je najavila nastavak nadzora i stručne provjere. Pozitivna iskustva pojedinih pacijenata i njihovih obitelji ne umanjuju potrebu da se Periševa smrt potpuno rasvijetli. Jednako tako, utvrđivanje pojedinačne i upravljačke odgovornosti mora pratiti zaštita sadašnjih pacijenata te zaposlenika od prijetnji.
