Brutalna ubojstva civila, naročito djece, tijekom opsade Sarajeva ponovno su u fokusu nakon izvještaja talijanskih medija da je Tužiteljstvo u Milanu pokrenulo istragu o takozvanim “vikend snajperistima”, slučaju poznatijem kao “Sarajevo safari”, piše Anadolu.
Istraga se vodi protiv nepoznatih počinitelja, a riječ je o navodnim snajper turistima koji su tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih plaćali desetke tisuća dolara da pucaju na nevine civile opkoljenog Sarajeva, objavili su talijanski listovi “La Repubblica” i “Il Giorno”. Istraga je pokrenuta nakon prijave koju su podnijeli novinar i pisac Ezio Gavazzeni te bivši sudac Guido Salvini.
Ubijen dok ga je tetka vodila za ruku
Za Fatimu Popovac, majku dječaka Adnana, prisjećanje na trenutak kada je prije 31 godinu brutalno ubijen njezin sin otvara ranu koja nikada nije zacijelila. Prisjeća se kako je tog kobnog rujanskog prijepodneva njezina sestra Munira povela Adnana i njegovu mlađu sestru Arnelu do lokalne trgovine u Hrasnici, želeći ih u zatišju od granatiranja obradovati nekim slatkišem. Djevojčica joj je bila u naručju, a malog Adnana vodila je za ruku.
“Samo što je ona otišla, čini mi se da je metak meni pored uha proletio. Ušla sam na trenutak u kuću i čula da je puklo. Suprug je ostao u dvorištu, a kad sam izašla, vidim da njega nema. Tišina… Ljudi se sklanjaju iza uglova, a i dalje puca. Zovem muža, nema ga. Čujem susjedu kako govori da je ranjen neki Dado. Rekla sam: ‘Nije Dado, to je moj Ado'”, prisjeća se Popovac.
Smrtonosni snajperski metak ispaljen iz pravca naselja Vojkovići, koje je bilo pod kontrolom VRS-a, pogodio je dječaka ispod desnog oka dok ga je tetka držala za ruku. Adnan je bio divno, inteligentno dijete, kaže uplakana majka dok pokazuje njegovo ime uklesano na Spomeniku ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva.
“Moja curica i sestra su preživjele. Mene je Allah nagradio sinom, danas imam sina, kćerku i dva unuka. Hvala Allahu, nadam se Božjoj milosti i da moj Adnan u džennetu čeka svoju majku”, govori Fatima.
Na pitanje kako reagira na to da je danas aktualizirana priča o “vikend ubicama” koji su plaćali da bi ubijali civile tijekom opsade Sarajeva, Popovac odgovara da nije u stanju shvatiti kakvi su to ljudi.
“Zašto skrivaju te monstrume? Čiji je interes da se to ne otkrije? Ti naši tužitelji i bjelosvjetski moćnici koji su došli da nas ubijaju. Treba kazniti i onog tko im je to dozvolio i onog tko je to radio. Moj Adnan je ubijen dok ga je moja sestra držala za ruku, a curicu u naručju. Ciljano je ubijeno muško dijete”, kaže Popovac.
Na pitanje postavlja li sebi kao majka dilemu je li moguće da je netko “iz zabave” ubio njezino dijete, odgovara: “Naravno da postavljam. Ne mogu zamisliti da je to učinio netko u ljudskom obliku. Voljela bih vidjeti tog monstruma, kako izgleda, na što liči, ima li išta ljudsko sa sobom? Da ubije nečije dijete… Što je dijete od šest godina kome krivo? Iz zabave ubiti nečije dijete, meni je to neshvatljivo. To mi nitko ne može objasniti.”
Vijest da je tužiteljstvo u Italiji pokrenulo istragu o slučaju “Sarajevo safari” za nju ipak predstavlja tračak nade. “Uzdamo se u Allaha prije svega. Ali ima nekih naznaka, neki dobri ljudi počeli su istraživati. Nadamo se da će im Allah otvoriti put da se sazna tko su ti ljudi među nama. Da nekome zabava bude ubiti dijete, to je van pameti. Moj mozak do toga ne dopire”, kaže Popovac.
“Kad vidim da je nečije dijete palo pa se udarilo, srce me zaboli. Voljela bih da se sazna istina, da se otkriju ti monstrumi. Ja ne mrzim nikoga. Ne bih mogla nauditi nikome, ni onome tko je ubio moje dijete. Nemam takvu dušu.”
Za kraj poručuje: “Mene u životu drži to da ćemo svi doći pred Boga i da će istina jednog dana doći, na ovom ili budućem svijetu. Ipak, voljela bih da zlikovci odgovaraju i pred pravosuđem.”
Na festivalu AJB DOC 2022. godine prikazan je dokumentarni film “Sarajevo Safari” slovenskog redatelja Mirana Zupaniča, u produkciji Al Jazeere Balkans i Arsmedije i tada se u javnosti ponovno aktualizirala priča o “vikend snajperistima” u opkoljenom Sarajevu.
Opsada Sarajeva
Opsada Sarajeva počela je 5. travnja 1992. godine, a okončana je 29. veljače 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.
Za to vrijeme, oko 350.000 stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika tadašnje Vojske Republike Srpske, iz gotovo svih vrsta naoružanja, s položaja smještenih na okolnim brdima.
Tijekom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete. Prema poslijeratnim istraživanjima, najviše stanovnika, gotovo četiri petine od ukupnog broja poginulih, stradalo je u prve dvije godine rata.
Zbog teroriziranja civila tijekom opsade Sarajeva u razdoblju 1992.-1995., između ostalih, Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove na kazne doživotnog zatvora osudilo je ratnog zapovjednika Vojske Republike Srpske Ratka Mladića i ratnog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića. Na doživotnu kaznu zatvora za držanje u opsadi Sarajeva Haški tribunal osudio je zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislava Galića, a osuđeni su Dragomir Milošević i Momčilo Perišić, također visoki časnici VRS-a, piše Index.
