Ovoga su ljeta pohvale građana često upućene vatrogascima, i neka su – za sve ono što su napravili, osobito tijekom velikog požara na omiškom području, doista ih zaslužuju, javlja Gradski radio Trogir.
No, lijepo je kada uz njih čujemo i pohvale drugim ljudima iz žurnih službi, onima koji svoj posao svakodnevno rade tiho i bez velike pozornosti javnosti, a građanima kojima su potrebni njihova pomoć i ljudskost znače jako puno.
U redakciju Gradskog radija Trogir javila se gospođa Marija Radić s Čiova. Ima 63 godine, teško je bolesna i, kako je kazala, zbog bolesti gotovo uopće ne izlazi iz kuće. Kada su je upitali od čega boluje, odgovorila je kratko i iskreno:
“Od čega nisam.” Gospođa Marija je i onkološki bolesnik.
No, razlog njezina poziva nije bio razgovor o bolesti. Željela je pohvaliti čovjeka koji joj u tim teškim danima puno znači – vozača trogirskog saniteta.
Kako nam je ispričala, upravo ju je on već nekoliko puta vozio na liječenje u bolnicu. Vozio ju je jučer, vozio jutros, a vozit će je, kaže, i u četvrtak.
“Jako je prijatan, uljudan, pristojan… Sve pohvale”, kazala je gospođa Marija.
A nije riječ samo o vožnji. Vozač joj, kako je ispričala, pomaže izaći iz kuće, preuzima je i smješta u vozilo saniteta, odvozi u bolnicu, a potom je vraća kući.
Nije znala njegovo ime. Znala je samo da je, kako kaže, “krasan čovjek” i da joj u njezinoj situaciji puno znači njegova susretljivost i ljudskost.
Zato su u redakciji odlučili provjeriti tko je čovjek o kojem gospođa Marija govori. Kad smo nazvali Sanitetski transport Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije i ispričali im priču, bili su oduševljeni što je jedna pacijentica prepoznala i pohvalila njihovog djelatnika. Odmah su nam otkrili o kome je riječ – Filip Vuleta, mladi vozač trogirskog saniteta koji je nedavno počeo raditi.
I možda je upravo u tome posebnost ove priče. Gospođa Marija nije znala njegovo ime, nije znala kome se treba obratiti niti je od njega očekivala išta zauzvrat. Jednostavno je osjetila potrebu reći da je čovjek koji je vozi na liječenje – pristojan, uljudan i susretljiv.
Takve pohvale možda su male vijesti, ali su velike ljudske priče.
Vozači saniteta svakoga dana prevoze bolesne i nemoćne ljude. Nekome je to samo vožnja od kuće do bolnice i natrag. Nekome, poput gospođe Marije, to je puno više – pomoć pri izlasku iz kuće, siguran dolazak do bolnice, povratak kući, ali i osjećaj da je uz vas netko tko će biti strpljiv i ljudski. Marijina priča podsjeća koliko u teškim trenucima čovjeku mogu značiti lijepa riječ, strpljenje i pristojnost.
Moja reakcija na članak je…
