Mario Kuzmanović (28), bivši pripadnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nestao je u prosincu 2024. na ratištu u Ukrajini. Više od godinu dana njegova majka Marina Kuzmanović iz Modriče bezuspješno pokušava doći do pouzdanih informacija o sudbini sina, a početkom 2026. iz Rusije joj je priopćeno da će Mario biti proglašen poginulim, bez jasnih podataka o okolnostima stradanja i sudbini tijela.
Posljednji kontakt s majkom imao je 8. prosinca 2024., kada joj je u porukama napisao da ide izvan grada, da je iscrpljen, gladan i promrzao te da neko vrijeme neće imati pristup internetu.
Od tada Marina nije dobila nikakvu službenu potvrdu o tome što mu se dogodilo. Kaže da joj je jedina želja saznati gdje se nalazi njegovo tijelo kako bi mu mogla zapaliti svijeću i dostojno ga pokopati.
Motiv mu bila zarada
Mario je početkom studenoga 2024. otišao u Rusiju, obitelji rekavši da ide raditi na čišćenju i održavanju cesta te da neće sudjelovati u borbama. Motiv mu je bila zarada, jer je planirao novcem pomoći u liječenju djeteta s poteškoćama u razvoju u Moskvi, a nadao se i dobivanju ruskog državljanstva.
U siječnju 2025. razriješen je dužnosti u Oružanim snagama BiH, najvjerojatnije zato što se nije pojavljivao na poslu nakon odlaska u Rusiju. Prema zakonima BiH, pridruživanje stranim vojskama kazneno je djelo.
Tijekom veljače i ožujka 2025. pojavile su se informacije da je Kuzmanović nestao na bojištu u blizini Novogrodovke, oko dvadeset kilometara jugoistočno od Pokrovska. Marina je tada već bila u Rusiji, gdje su joj vojni dužnosnici isprva tvrdili da je njen sin živ, da bi kasnije dobila obavijest da je nestao bez vijesti.
Do jeseni 2025. nije dobila nikakve nove podatke, a tijekom kasnijih odlazaka u Rusiju rečeno joj je da je jedinica u kojoj je Mario bio pogođena dronom kamikazom te da je veza s njima prekinuta. Navodno postoji gotovo potpuna sigurnost da su poginuli, ali tijela nisu evakuirana.
Majka navodi da je dobivala oprečne informacije, od tvrdnji da su neki vojnici pokopani u masovnim grobnicama u Donjecku, do navoda da se tijelo njezina sina nalazi u privremenoj mrtvačnici i čeka identifikaciju, piše RSE.
Unatoč zahtjevima, nije dobila njegove osobne stvari ni putovnicu. Marina tvrdi da je u Rusiji prijavila sumnju da je njen sin prevaren i poslan na bojište bez stvarne svijesti o tome gdje ide, no službeni odgovor bio je da je u vojsku stupio dobrovoljno, što je navedeno i u dokumentima koje je dobila.
Slučaj Marija Kuzmanovića mjesecima su pratili novinari, ali bez konkretnih odgovora ruskih i bosanskohercegovačkih institucija. Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Veleposlanstvo BiH u Moskvi i ruske vlasti nisu pružili jasne informacije o njegovoj sudbini.
Jedan od brojnih stranih državljana
Marina se obraćala i ukrajinskim institucijama, Međunarodnom odboru Crvenog križa te provjeravala popise nestalih i zarobljenih, ali bez rezultata.
Lokalna policija u Modriči službeno je evidentirala njegov nestanak, a sigurnosne agencije BiH smatraju da je najvjerojatnije poginuo u Ukrajini.
Kuzmanović je jedan od tisuća stranih državljana koji su se pridružili ruskoj vojsci. Prema procjenama ukrajinskih dužnosnika, riječ je o oko 18.000 stranaca iz više od 120 zemalja, od kojih su tisuće već poginule.
Rusija je posljednjih godina pojednostavila postupak uključivanja stranih boraca, nudeći im plaće, državljanstvo i naknade u slučaju smrti.
Stručnjaci upozoravaju da Rusija rijetko govori o stranim borcima i da obitelji često mjesecima ili godinama ostaju bez ikakvih pouzdanih informacija o sudbini svojih najbližih, piše Radio Slobodna Evropa.
