U petak u poslijepodnevnim satima krenuli smo iz Splita prema planini Ozren. Put nas je vodio preko Kupresa, Bugojna, Novog Travnika, Viteza, Zenice i Žepča sve do Maglaja, gdje smo prenoćili. Bila je to idealna polazna točka za nastavak našeg izleta jer je Ozren od Maglaja udaljen svega dvadesetak minuta vožnje.
Na put smo krenuli s jednim glavnim ciljem – upoznati medvjedice Mašu i Ljubicu, čije su nas priče i snimke s društvenih mreža već dugo privlačile. No, iza cijele priče stoji čovjek bez kojeg njihova sudbina danas ne bi bila ista – Petar Tubić.
Kliknite za pregled
Listajući društvenim mrežama, naišla sam na video u kojem čovjek medvjedu daje bombone, grli ga i bez imalo straha se s njim igra. Na snimci medvjed uopće nije djelovao kao divlja životinja, već gotovo poput velikog kućnog ljubimca. Zaintrigirana prizorom, odlučila sam istražiti o čemu je riječ.
Tako sam otkrila Petra Tubića iz Doboja, koji u Donjoj Paklenici na planini Ozren skrbi o dvjema spašenim medvjedicama. Prva je stigla Maša, a nešto kasnije i Ljubica. Obje su spašene kao mladunci nakon što su im majke ubijene u krivolovu. Petar ih je preuzeo, othranio i pružio im priliku za život kakav inače ne bi imale. No, iza te kratke informacije kriju se potresne priče. Petar nam je ispričao da je Ljubica pronađena uz svoju mrtvu majku, koju su krivolovci okrutno ubili i osakatili zbog trofeja. Maša je, s druge strane, nakon što su joj krivolovci ubili majku, dva dana sama lutala šumom i dozivala prije nego što su je ljudi pronašli. Bez njegove pomoći obje bi vrlo vjerojatno uginule.
Nekadašnji padobranac svoju je ljubav prema visinama kasnije pretočio u paragliding te je na Ozrenu otvorio školu i paragliding klub. Upravo je ta životna strast dovela brojne ljude na ovu planinu, a s vremenom je njegovo utočište za spašene životinje postalo jednako poznato kao i paragliding. Danas posjetitelji na jednom mjestu mogu upoznati Mašu i Ljubicu, uživati u prirodi te otkriti kako je iz jedne osobne strasti nastala priča koja privlači goste iz cijele regije.
Na Ozrenu nas nije dočekalo samo prihvatilište za dvije medvjedice, nego pravi mali rezervat divljih i pitomih životinja. Ondje smo zatekli dvije ljame, bodljikavo prase, obitelj koza, dva noja, dva vuka, papigu i brojne druge životinje. Posebnu pažnju privukla nam je mlada vučica Vera, koja se ponaša poput razigranog psa i bez imalo straha prilazi ljudima.
Prepoznavši Petra s videa koje sam ranije gledala, odmah smo se upustili u razgovor. Objasnio nam je da susret s Mašom i Ljubicom nije predstava s dresiranim životinjama. Naprotiv, medvjedice same biraju hoće li vam prići, poželjeti se igrati s vama ili će jednostavno doći po koji bombon. U njihov prostor ulazi se isključivo u pratnji njihova spasitelja. Iako sve djeluje potpuno spontano i opušteno, iza svakog susreta stoje godine iskustva i izvrsno poznavanje životinja, zbog čega je boravak uz njih organiziran na siguran način.
Ušli smo u ograđeni prostor, a prva nam je prišla Maša. Izrazito je vezana uz Petra i gotovo uvijek prilazi samo njemu. Ovoga je puta najprije uzela nekoliko bombona iz njegove ruke, a zatim se okrenula prema meni. Dobro me ponjušila, nekoliko trenutaka promatrala, a potom se mirno okrenula i nastavila svojim putem.
Petar nam je kroz smijeh ispričao kako Maša vrlo jasno pokazuje sviđa li joj se osoba koja je ušla u njezin prostor. Kaže da se zna dogoditi da, ako joj netko nije “sjeo”, čak i njega povuče sa sobom, kao da ga želi udaljiti od te osobe. Dobro sam prošla…
Medvjedi imaju jedan od najrazvijenijih osjeta njuha u životinjskom svijetu. Petar kaže da vas doslovno “pročitaju” u nekoliko sekundi – od glave do pete – i na temelju mirisa stvaraju dojam o čovjeku.
Ubrzo nam se pridružila i Ljubica, koja je bez imalo ustručavanja pokazala da je najviše zanimaju upravo bomboni. Petar nam je objasnio da medvjedi tijekom ljeta i jeseni nastoje pojesti što više visokokalorične hrane kako bi stvorili masne zalihe potrebne za zimski san. Upravo zato obožavaju slatko. Tijekom jeseni nakupljaju kilograme, a tijekom zime, dok miruju, te zalihe postupno troše i tada gube na težini. Ljubica je zato s velikim zadovoljstvom prihvatila svaki ponuđeni bombon, jasno dajući do znanja što joj je tog dana bilo najvažnije.
U sklopu prihvatilišta nalazi se i restoran koji nudi domaće specijalitete – bogate plate s domaćim narescima, kajmak i vrhnje, jela s roštilja i druge tradicionalne delicije.
Posjet Ozrenu nije samo susret s Mašom i Ljubicom, nego cjelodnevni izlet koji nudi sadržaj za cijelu obitelj. Satima možete obilaziti životinje, družiti se s njima, predahnuti uz domaću hranu i piće te uživati u miru i prekrasnom prirodnom ambijentu planine Ozren.
Nakon posjeta prihvatilištu nastavili smo istraživati Ozren. Samo četiri kilometra dalje nalazi se Ranč jelena lopatara, još jedno mjesto koje svakako vrijedi posjetiti. Ondje smo proveli neko vrijeme hraneći dva veličanstvena mužjaka jelena lopatara, koji su bili znatiželjni i rado prilazili posjetiteljima. Za razliku od njih, srne su bile znatno plašljivije te su se držale podalje, oprezno promatrajući iz sigurne udaljenosti. I taj je susret bio poseban podsjetnik koliko je priroda lijepa kada joj se pristupa s poštovanjem i strpljenjem.
Ulaznica za obje lokacije iznosi svega tri konvertibilne marke po osobi, dok je za djecu do 10 godina ulaz u prihvatilište “Naša Maša” besplatan. Grubo preračunato, riječ je o oko 1,5 eura po osobi, što je više nego pristupačna cijena za iskustvo koje ovo mjesto nudi.
Ako se nađete u blizini Ozrena ili planirate izlet u ovaj kraj, posjet Maši i Ljubici te Ranču jelena lopatara svakako vrijedi uvrstiti u svoj plan. Spoj netaknute prirode, spašenih životinja i gostoljubivih domaćina čini ovo mjesto jednim od onih koje se dugo pamte.
Radno vrijeme prihvatilišta je svaki dan od 10 do 20 h, ali najbolje da im se prije posjeta najavite preko društvenih mreža.
Nakon što sam doživjela da mi medvjedica teška oko 150 kilograma potpuno mirno uzima bombon iz ruke, mogu zaključiti samo jedno – i dalje se puno više bojim ljudi nego divljih životinja.
Moja reakcija na članak je…
