Šokantna promjena energetske karte svijeta i ruski protuudar
Nakon što je Europska unija višestruko smanjila uvoz ruskog plina u sklopu proturuskih sankcija i želje za diverzifikacijom opskrbe i smanjenja ovisnosti o ruskim energentima, i nakon što su eksplozije na ruskom baltičkom plinovodu Sjeverni tok 1 i 2 rasplinile i posljednje ruske iluzije o nastavku perspektivne energetske suradnje s EU-om, uslijedio je nevjerojatan ruski odgovor kroz plinski sporazum s jednom velikom zemljom – a da ovog puta nije riječ o Kini i najveći plinovod na svijetu Snaga Sibira kroz koji ruski Gazprom diverzificira svoj izvoz sporije nego se očekivalo, prije svega po pitanju izgradnje njegovog drugog kraka.
Štoviše, ovaj novi sporazum će u potpunosti kompenzirati količinski gubitak odnosno prestanak isporuka ruskog plina kroz spomenute četiri baltičke cijevi od kojih su tri u eksploziji uništene, a četvrtu Njemačka ne želi koristiti zbog proturuskih sankcija nakon invazije te zemlje na Ukrajinu 24. veljače 2022. godine.
Pogledajmo sada o čemu se ovdje konkretno radi i što je to Moskva smislila kako bi ojačala ne samo svoje poljuljanje izvozne plinske kapacitete nakon obostrano bolne „brakorazvodne parnice“ sa Zapadom, već i svoj geopolitički utjecaj u po nju najvažnijoj geopolitičkoj regiji još od doba Carske Rusije, a koja je bila potpuno zanemarena nakon raspada SSSR-a, u vrijeme dok je novouspostavljenom Ruskom Federacijom vedrio i oblačio Boris Jeljcin.
Od Moskve do Mumbaija: Kako nova trgovinska ruta potkopava proturuske sankcije
Važan sporazum za obje zemlje
Kako je u četvrtak, 18. srpnja, objavio saudijski medij Asharq Al-Awsat i britanski Reuters pozivajući se na iransku državnu agenciju IRNA-u, Iran će dnevno dobivati 300 milijuna kubičnih metara ruskog plina. Rekao je to iranski ministar nafte Javad Owji.
Naime, ruski energetski div Gazprom , koji sada ima dostatno problema povezanih s izvozom plina, potpisao je u lipnju memorandum s Nacionalnom iranskom plinskom tvrtkom o opskrbi Irana ruskim plinom iz plinovoda.
“Trenutačno proizvodimo između 840 do 850 milijuna kubičnih metara plina dnevno u Iranu. Prema sporazumu, 300 milijuna kubičnih metara plina dnevno prenosit će se iz Rusije kroz Kaspijsko more”, rekao je Owji, dodajući da troškove stvaranja potrebne infrastrukture snosi Rusija, navodi britanski Reuters. Kao dio 30-godišnjeg sporazuma, svaki višak ruskog plina koji Iran ne iskoristi u zemlji izvozit će se u druge zemlje, rekao je Owji, dodajući da se godišnja vrijednost ugovora kreće između 10 do 12 milijardi dolara.
Gazprom je doživio da je njegova opskrba plinom Europi, koja je nekad bila izvor dvije trećine njegovih ukupnih prihoda od prodaje plina, pala na najnižu razinu od raspada SSSR-a zbog sukoba u Ukrajini. Prošle je godine pretrpjela gubitke od gotovo 7 milijardi dolara, što je prvi godišnji gubitak još od 1999.
Dnevna količina isporučena Iranu prevedeno će iznositi oko 110 milijardi kubičnih metara plina godišnje, tj. bit će na razini zajedničkih kapaciteta plinovoda Sjeverni tok 1 i Sjeverni tok 2 (svaki po 55 mlrd. m3) – s ukupno četiri cijevi položene na dno Baltičkog mora od Rusije do Njemačke. Tri su, kako je gore navedeno oštećene u eksplozijama u rujnu 2022., dok je jedna ostala neoštećena.
Zaključak
U vrijeme kada međunarodno pravo u novim, potpuno poremećenim globalnim geopolitičkim odnosima za velike igrače više ne vrijedi, ili ako vrijedi primjenjuje se selektivno, uzimajući od njega samo ono što im u određenom trenutku odgovara, a ignorirajući ga potpuno kada ono ne odgovara njihovim interesima – Rusija i Iran, kao dvije zemlje izložene snažnim sankcijama, itekako koriste novonastalu situaciju.
Nakon isteka međunarodnih (UN-ovih) sankcija na izvoz suvremenog oružja Iranu 2020. godine i neuspjeha tada još Trumpove administracije da ih produlji (prije svega upravo zbog protivljenja Moskve) Rusija i Iran potpisale su niz sporazuma o kupnji suvremenog ruskog naoružanja, prije svega zrakoplova Su-35 generacije 4+ s obzirom da su zastarjeli zrakoplovi i najslabija karika u ukupnoj sastavnici iranskih oružanih snaga zbog nemogućnosti nabave suvremene tehnologije zbog spomenutih gotovo polustoljetnih sankcija.
Dvije zemlje uskoro pripremaju potpisivanje sveobuhvatnog dugoročnog strateškog sporazuma, nešto slično što je Iran prije nekoliko godina potpisao s Kinom. U tom kontekstu, njegov vrlo važan dio bit će, osim vojne, i energetska i trgovinska suradnja, kao i izgradnja i korištenje novih prometnih koridora, prije svega koridora Sjever-jug: od Rusije, preko Irana do Indije koristeći u tu svrhu južne iranske luke, prije svega luku Chabahar za koju je Indiji Teheran nedavno produžio koncesiju.
Iran ima goleme rezerve plina, druge najveće na svijetu nakon Rusije, a posebno su impresivne one na nalazištu Južni Pars na sjevernom dijelu Perzijskog zaljeva (naslovna foto). Moskva već dugo pokušava napraviti prodor u svoje poslovanje s prirodnim plinom u tu zemlju. Američke sankcije spriječile su pristup Irana tehnologiji i usporile razvoj njegovog izvoza plina.
Potpisan ugovor između Indije i Irana koji mijenja svijet. Što će na ovo reći SAD
Današnja vijest iz Irana o velikom plinskom sporazumu između Moskve i Teherana nedvojbeno će ojačati i iranski geopolitički utjecaj u bliskoistočnoj regiji. Teheran je već ranije najavio izgradnju podmorskog plinovoda kroz Perzijski zaljev za izvoz ruskog plina u Saudijsku Arabiju, a tog će plina nedvojbeno biti žedni i susjedni Pakistan i Afganistan, pa nova velika energetska igra na azijskom kontinentu može početi.
