Često i nadasve opravdano hrvatska javnost stječe dojam da domaći političari i državni dužnosnici žive privilegirano koristeći brojne povlastice koje sa sobom nose pozicije na kojima se nalaze. No, povlastica koja se možda i ponajviše problematizira svakako je ona čuvena ‘šest plus šest’ kojom se kompromitiranim dužnosnicima omogućuje da do kraja ogule ovaj sustav i državni proračun i onda kada su, najblaže rečeno, moralno posrnuli, što ponešto govori i o javnom sustavu, ali i o onima koji za tom mjerom posežu umjesto da se okušaju na realnom tržištu, kao što to u trenucima posrnuća moraju obični smrtnici.
Bilo bi za očekivati da su baš oni koji se nalaze na pozicijama moći najbolji od najboljih pa im slijedom toga snalaženje na tržištu ne bi trebalo predstavljati problem. No, privilegije čini se često zaslijepe one koji ih koriste pa se naviknu na to da im je sustav uvijek na raspolaganju, a za obične smrtnike ionako se nitko ne brine, jer kriteriji ni u čemu nisu isti za sve pa se tako malim poduzetnicima objekti zatvaraju zbog viška u blagajni od nekoliko centi dok glavni državni inspektor Andrija Mikulić mito uzima u puricama, pršutima i eurima.
Kao što je prema sumnjama Uskoka uzimao mito, tako je i Mikulić poput mnoštva drugih prije njega ovih dana sustav odlučio iscijediti do kraja, zatraživši povlasticu ‘šest plus šest’ koja mu je kao i mnogima prije njega odobrena nakon što mu je prestala dužnost glavnog državnog inspektora.
Nemaju interes
Sve je po zakonu, objasnio je ovih dana naciji Gordan Jandroković, koji u moralnu stranu ove priče nije želio ulaziti, iako svi vrlo dobro znamo da je Mikulić uhićen u sklopu velike Uskokove antikorupcijske akcije. Naravno da je sve po zakonu kada iste kroje političari kojima je povlastica ‘šest plus šest’ namijenjena. Po zakonu je nedavno u Vinogradsku bolnicu na posao vraćen Jandrokovićev stranački kolega Vili Beroš, koji je također bio korisnik ove famozne povlastice po čijem se isteku i jest odlučio vratiti u struku. Kao što je poznato, povlastica ‘šest plus šest’ Mikuliću jamči da će sljedećih šest mjeseci primati punu plaću u iznosu od 4257 eura, a sljedećih šest mjeseci pola plaće. Ukupno, porezni obveznici trebali bi mu isplatiti više od 70.000 eura, s tim da on za to vrijeme neće raditi ništa osim što će možda dolaziti sebi. Sve se to provodi na temelju Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika i kod svakog posezanja za ovom mjerom otvori se ista rasprava, pa je tako i slučaj Mikulić izazvao burne reakcije u javnosti, otvarajući raspravu o moralnosti i potrebi za ukidanjem ove povlastice, posebno u slučajevima kada su dužnosnici pod istragom za korupciju zbog koje neki poput Mikulića završavaju i u pritvoru.
Da vladajući baš i nemaju pretjeran interes ukidati ovu povlasticu moglo se naslutiti prije nekoliko mjeseci kada je Možemo u saborsku proceduru uputio izmjene Zakona o pravima i dužnostima državnih dužnosnika baš da bi se uredilo korištenje povlastice ‘šest plus šest’ nakon prestanka dužnosti. Na sastanak o ovoj temi pozvali su zastupnike svih klubova, no vladajući se nisu odazvali. Unatoč tome, zastupnica Ivana Kekin uspjela se referirati na Beroša, podsjećajući da će on ovom mjerom zaraditi 36.000 eura. “Ako građani dobiju izvanredni otkaz, pogotovo ako su krali, ne dobiju ništa od toga”, tvrdila je Kekin, u čijoj su stranci doskočili i kritikama zbog presumpcije nevinosti. “Ako Beroš na kraju bude proglašen nevinim – e onda neka mu se isplati njegovih ‘šest plus šest’”, objašnjavala je Kekin.
U Možemo su predlagali i promjenu opsega kaznenih djela za koja se u slučaju pravomoćne presude ne može odobriti korištenje ove povlastice pa su sugerirali da se to proširi za sva kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora te da se u slučaju pravomoćne presude ne može ostvariti to pravo. Predlagali su i da oni kojima će se ta naknada isplatiti u slučaju pravomoćne presude u kojoj budu proglašeni krivim za kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora moraju vratiti sredstva koja su dobili tijekom godine dana. Iako su se zastupnici opozicije o ovom prijedlogu složili, premijer Andrej Plenković ga je jednostavno ignorirao. “Da ne damo, imali bismo spor, a što će mi spor”, objašnjavao je Plenković odobravanje povlastice u slučaju Beroš.
Besmisleno pravo
Upućeni u tematiku objašnjavaju, pak, da ‘šest plus šest’ nije univerzalno pravo bivših dužnosnika, već ga dužnosnici mogu ostvariti samo onda kada drugih opcija uistinu nema. Primjera radi, bivšoj zastupnici Nataliji Martinčević zahtjev je odbijen jer se mogla vratiti na radno mjesto u Javnu ustanovu za regionalni razvoj Varaždinske županije. Zahtjev je isprva odbijen i Karolini Vidović Krišto, a onda je prihvaćen nakon što je uspjela dokazati da je prije četiri godine raskinula radni odnos s HRT-om.
Još je 2011. zahtjev odbijen bivšem premijeru Ivi Sanaderu nakon što mu je završio zastupnički mandat, uz objašnjenje da povlasticu ne može dobiti jer je u 59. godini, čime je stekao uvjet na zastupničku mirovinu. Po odlasku s Pantovčaka povlasticu ‘šest plus šest’ poželio je koristiti i bivši predsjednik Ivo Josipović kojemu je te 2015. sugerirano da se vrati na svoj stari posao na zagrebačkom Pravnom fakultetu, što je on i učinio. Sve u svemu, riječ je o jednoj od najvećih povlastica hrvatskih političara i dužnosnika u zemlji u kojoj se plaća jedan od najvećih poreza u Europi da bi oni poput Mikulića dobili godinu dana za snalaženje, što je možda prije nešto više od deset godina imalo smisla zbog visoke stope nezaposlenosti, ali danas u Hrvatskoj posla ima na svakom koraku pa je samim time ovo pravo potpuno besmisleno i u konačnici štetno ismijavanje poreznih obveznika, koji ionako iz dana u dan svjedoče bahatosti političke elite koja je osmislila zakon kojim opravdava svoj nerad.
Državni dužnosnik koji je sposoban, raspolaže znanjem, iskustvom i kontaktima, pa čemu onda godinu dana nerada na račun ljudi koji pošteno rade i plaćaju porez, pitanje je na koje nema odgovora jer, kako Jandroković reče, sve je po zakonu – osim onoga što je Mikulić, ako je vjerovati Uskoku, činio onda kada se tim istim zakonima trebao voditi kao glavni državni inspektor.
