Umjesto da sjedne za stol s premijerom Andrejem Plenkovićem koji je nedavno predložio da se održi sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, predsjednik Zoran Milanović ovih je dana odlučio zaoštriti odnose i s premijerom i s ministrom obrane Ivanom Anušićem. Žestoko se, naime, usprotivio najavljenoj suradnji s Izraelom, pa i nabavi izraelskog protuzračnog sustava Davidova praćka, poručivši da će iskoristiti ovlasti vrhovnog zapovjednika kako bi zabranio sudjelovanje Hrvatske vojske u tom aranžmanu.
Predsjednik je, čini se, u svojoj namjeri uspio. Naime, ministar obrane u srijedu je izjavio da Hrvatska odustaje od nabave Davidove praćke. “Predsjednik Milanović zabranio je suradnju Oružanih snaga RH s oružanim snagama Izraela. Drugim riječima, nemoguće je o tome pregovarati kad Oružane snage imaju zabranu kupnje i uvođenja tog sustava. Nema smisla razgovarati o nečemu što ne možemo kupiti. Ne donosimo odluku o nekoj kupnji premijer i ja u mojem uredu. Postoji procedura”, rekao je ministar na skupu “Gospodarstvo i obrambena industrija”, održanom u organizaciji Ministarstva obrane i Hrvatske gospodarske komore. No Milanovićeva najava da će zabraniti nabavu izraelskog protuzračnog sustava s pravnog je gledišta dvojbena, smatra pravnik i vojni analitičar Pero Kovačević. “Nabava naoružanja i vojne opreme pitanje je Ministarstva obrane i Vlade. Vidjeli ste da je i zrakoplove Rafale nabavila Vlada, da su oni potpisivali ugovore o nabavi. Umjesto da povede računa o obrani i sigurnosti države i nabavi moćnog protuzračnog sustava, on to koristi za političke obračune s ministrom Anušićem i Plenkovićem.
To je ispod razine dužnosti predsjednika države”, smatra naš sugovornik pa dodaje da se o pitanju obrane i nacionalne sigurnosti nema što raspravljati, a ponajmanje u svrhu prikupljanja dnevnopolitičkih bodova. “Budimo realni, Milanović ima vrlo nisko i skromno vojno znanje. Nama je nužan učinkovit sustav protuzračne obrane, koji nemamo, posebice sada kada smo vidjeli da su Srbi nabavili kineske hipersonične rakete. Moramo misliti na to i nabaviti ono što je moćno i što djeluje, a vidjeli smo da taj sustav u Izraelu djeluje i da je jedan od najučinkovitijih u svijetu”, kaže Kovačević. Smatra da sada postoje još samo dvije mogućnosti: da se nabavi američki sustav THAAD, s obzirom na to da se Patriot nije pokazao učinkovitim za dio hipersoničkih projektila, što se vidjelo u Ukrajini, ili ruski sustav S-500. “Milanović danas nastupa drukčije nego kada je počeo rat između Ukrajine i Rusije. Nemam dovoljno činjenica da bih donio zaključak kako je on proruski igrač, ali se svakako može reći da on nije na strani Ukrajine. Ovo što on radi čista je propaganda, što je u sadašnjem trenutku, kada treba strogo voditi računa o nacionalnoj sigurnosti, jako loše”, zaključuje Kovačević.
Poluga moći
Što god stručnjaci zaključili, Milanović će se, čini se, i dalje oštro protiviti vojnoj suradnji s Izraelom, što upućeni u HDZ-u povezuju s Plenkovićevim službenim prijedlogom za sazivanje sjednica Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost. Milanovićev odgovor Plenkoviću nastavak je blokade vojne suradnje s Izraelom, smatraju u vladajućim redovima. Premijer je, naime, s Milanovićem pokušao sjesti za stol baš kako bi otvorili teme o modernizaciji vojske, prije svega o nabavi izraelskog sustava Trophy za tenkove Leopard. Na toj sjednici trebala se otvoriti i tema protuzračne obrane, odnosno nabava Davidove praćke.
No oni koji prate predsjednikove istupe kažu kako na dogovore ne treba računati pa dodaju kako Milanović svojim djelovanjem i najavljenim zabranama izravno šteti obrambenim sposobnostima zemlje, što posebno zabrinjava u ovoj globalnoj krizi. Istini za volju, Milanović je u načelu prihvatio Plenkovićev poziv nakon što ga je premijer prethodno četiri puta odbio, ali je usprkos tomu, poručio da mu se ne žuri i da se sjednica neće odmah održati, unaprijed naglasivši da ne treba očekivati promjenu njegovih stavova o Izraelu. On, dakle, inzistira na tome da je ovdje riječ o neprihvatljivoj suradnji, samo što sada kao argument iznosi i izraelsko naoružavanje Srbije, uz dosadašnje optužbe da je Izrael počinio ratni zločin u Gazi.
I termin održavanja sjednice Milanović, tvrde iz vladajućih redova, koristi kao svojevrsnu polugu pokušavajući spriječiti ministra Anušića da finalizira dogovore s Izraelom, koji su počeli još u veljači. Vijeće za nacionalnu sigurnost tijelo je u kojem bi se trebala postići suglasnost o ovim strateškim pitanjima, međutim, zbog duboke ideološke razlike između Plenkovića i Milanovića vrlo je vjerojatno da će sjednica, kada god da se održi, biti iskorištena kao platforma za daljnje političko sukobljavanje, a ne za postizanje kompromisa koje dio javnosti očekuje.
Primarni cilj
“Tako mi Boga, to se neće dogoditi”, poručio je Milanović nedavno u kontekstu nabave Davidove praćke te iznio oštru kritiku na Anušićev račun, upozoravajući da ministar obrane o nabavi oružja pregovora sa zemljom koja prodaje ofenzivno oružje Srbiji, zbog čega je, kaže, nepouzdan partner. Milanovićev je primarni cilj, očito, izvršiti pritisak na Anušića, a onda posredno i na Izrael, prisiljavanjem Vlade da uvjetuje kupnju prestankom izraelskih isporuka Beogradu, što nije realno očekivati. Pritom se hrvatski predsjednik predstavlja kao zaštitnik međunarodnog prava, obraćajući se ponajprije dijelu hrvatskog biračkog tijela kada govori da Hrvatska ne bi smjela iskazivati potporu državi koja krši humanitarno pravo.
U isti mah Milanović se, frustriran ograničenim predsjedničkim ovlastima, koristi onima koje su mu na raspolaganju kako bi pokazao da se ključne odluke u resoru obrane bez njega ne mogu donositi. Time nastoji poniziti Anušića, a onda i Plenkovića, pokazujući da su njihovi pregovori u Izraelu bezvrijedni bez njegova potpisa na zapovijed vojsci. Sve to, dakako, donosi mu pozitivnu percepciju u jednom dijelu javnosti koja ga doživljava kao hrabrog vođu koji dosljedno štiti nacionalne interese. Tako Milanovića doživljavaju i neki s desnice jer je tom dijelu političke scene logično da se suradnja ne ostvaruje s onima koji jačaju srpsku vojsku. U HDZ-u je percepcija, naravno, znatno drugačija, pa u Plenkovićevu krugu govore o sabotaži nacionalne sigurnosti te Milanovića optužuju da Hrvatsku ostavlja bez moderne protuzračne obrane dok se naši srpski susjedi naoružavaju. Milanovićevi čvrsti stavovi u Plenkovićevu se krugu doživljavaju kao dio izolacionističke politike koja remeti hrvatske odnose s ključnim tehnološkim partnerima kao što su Izrael i SAD.
U onom nepristranom, pa i pomalo neupućenom dijelu javnosti, ovaj sukob stvara osjećaj straha i zbunjenosti. Nemoguće je ne primijetiti da Srbija nabavlja vojne moderne sustave dok se naš državni vrh svađa zbog trivijalnosti pa ostavljamo dojam nestabilne države. Ova situacija, nedvojbeno, i Plenkovića dovodi u nezavidan položaj jer mu Milanovićeva blokada izravno kvari planove o najvećem jačanju Hrvatske vojske u povijesti. Plenković je, uostalom, i u Bruxellesu i u Washingtonu ponosno isticao da je Hrvatska pouzdana NATO-saveznica, gotovo se hvalisao. Otkazivanje već dogovorenih poslova s Izraelom, poput nabave sustava Trophy, pred međunarodnom zajednicom Plenkovića možda pokazuje kao premijera koji ne kontrolira vlastiti obrambeni sustav, zbog čega bi mogao izgubiti kredibilitet kod međunarodnih partnera. Ako Milanović ustraje u blokadi, Plenkoviću preostaje malo opcija, a jedna je od njih da pokuša kupiti izraelsku tehnologiju preko njemačkih ili europskih posrednika.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Pritisak javnosti
Bude li ugovor potpisan, primjerice, s njemačkom tvrtkom, Milanoviću će biti mnogo teže zabraniti suradnju, a ni njemu baš nije u interesu da izravno udara na države poput Njemačke. Premijer ujedno i na sjednicama koje je sazvao može predsjednika stjerati u kut i natjerati ga da pred kamerama objasni zašto Hrvatskoj uskraćuje zaštitu od srpskih raketa, a osim toga, Plenković može pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom kako bi se jasno definiralo gdje prestaju ovlasti vrhovnog zapovjednika u miru.
Od svih opcija koje su mu na raspolaganju, Plenković će vrlo vjerojatno posegnuti za onom već viđenom, prikazujući Milanovića kao štetočinu i proruskog igrača koji namjerno slabi Hrvatsku, i nadajući se da će ga pritisak javnosti, pa i strah od naoružavanja Srbije, natjerati da popusti. S druge strane, Milanovićeva zabrana izravno mrsi i Anušićeve planove o nabavi oružja, a to je aktualnom ministru najveći političko-operativni izazov otkako je preuzeo upravljanje Ministarstvom obrane. Jasno je da Anušić tijekom posljednjeg boravka u Izraelu ondje nije ugovarao samo nabavu Trophyja nego i Davidove praćke.
Predsjednikova zabrana takvih dogovora Anušića prikazuje kao političara koji pregovora o nečemu što ne može realizirati, a to slabi njegovu poziciju pred stranim partnerima. No Anušića ne treba podcijeniti. On nije tip političara koji će pobjeći od izravnog sukoba s Pantovčakom, pa će vrlo vjerojatno i postojeću situaciju iskoristiti za protuofenzivu jer je i njemu ovo prilika da se u odnosu na Milanovića postavi kao zaštitnik Hrvatske vojske. Anušić zasigurno neće propustiti priliku da se javno obračuna s predsjednikom, učvršćujući na taj način i svoju poziciju u HDZ-u i u desnom biračkim tijelu.
Tri bitnice
Inače, Davidova praćka izraelski je protuzračni i proturaketni obrambeni sustav srednjeg dometa namijenjen presretanju balističkih raketa kratkog i srednjeg dometa, krstarećih projektila, bespilotnih letjelica i zrakoplova. Sustav su razvile izraelska tvrtka Rafael Advanced Defense Systems i američki Raytheon. Govoreći nedavno o tom sustavu, vojni analitičar Mario Galić predstavio ga je kao jedini koji može zaustaviti rakete CM-400 kakve je nabavila Srbija. “Na našu žalost, on dolazi iz države koju naš predsjednik mrzi, a to je Država Izrael”, rekao je Galić, upozorivši da mi trenutačno nemamo adekvatnu obranu jer srpski projektili mogu pogoditi bilo koju točku u Hrvatskoj.
“Naši su se vlastodršci uznemirili jer Vučić može pogoditi njihov radni stol”, rekao je analitičar ponavljajući da srpsko oružje može gađati bilo što u Hrvatskoj, a da se mi ne možemo braniti. “Ovisno o visini leta, domet je 250 do 400 km, što znači da iz svoga zračnog prostora mogu gađati cijelu Hrvatsku. Naravno, mogu ući i u zračni prostor Republike Srpske, koji je praktički njihov, i odande gađati po još većoj dubini”, objasnio je Galić, koji je kao moguće rješenje spomenuo upravo Davidovu praćku. Riječ je o jedinom protuzračnom oružju koje ima trojni sustav navođenja, a prioritetno je namijenjeno gađanju projektila kao što je CM-400. Nijedan drugi sustav na globalnoj razini nema takve karakteristike.
“Američki Patrioti uspješno su gađali ruske Kinžale na početku rata u Ukrajini, a onda su Rusi promijenili način djelovanja Kinžala i sada ih teško obaraju. Davidova praćka ima projektil nazvan Stunner i on ima optičko, infracrveno i radarsko navođenje i može gađati sve ciljeve. To je jedini projektil na svijetu koji u ovom trenutku može obraniti američki F35″, istaknuo je Galić te napomeno da je i Finska kupila Davidovu praćku. “Finska je kupila dvije bitnice i namjerava ih kupiti još. Poljaci su kupili američki Patriot, ali su najavili da će koristiti jednu inačicu projektila Stunner jer su puno jeftiniji, a puno efikasniji od projektila koje koristi Patriot”, objasnio je Galić. Po njegovoj procjeni, Hrvatskoj trebaju minimalno tri bitnice za osnovnu obranu, odnosno za Zagreb, Dalmaciju i Slavoniju.
