Da je razgovarao u Vatikanu 31. listopada sa Svetim Ocem Lavom XIV., pohvalio nam se na društvenim mrežama predsjednik Zoran Milanović. Ističu, pritom, na službenim stranicama Ureda predsjednika da je razgovor bio ugodan te navode da je u sklopu istoga papi uručio i formalni poziv da posjeti Hrvatsku (a suptilno izrazio nadu, ma, gotovo čvrsto vjerovanje da će do toga doći).
Uza sve, papi je poklonio “Misal po zakonu rimskoga dvora” iz 1483., prvu hrvatsku tiskanu knjigu, a kao jednu od najvažnijih tema razgovora istaknuo je položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, odnosno neriješenu situaciju u kojoj, kaže predsjednik, “jedan većinski narod bira predstavnika drugog naroda”. Čini se da su reakcije na predsjednikov posjet pozitivne. Hrvatska, Hrvati u BiH i predsjednikova pojava u katoličkim odajama – čovjeka čijem se svojevrsnom “obraćenju” nadaju mnogi – polučili su mnogobrojne uzdignute palčeve na društvenim mrežama (“lajkove”). Nipošto ne poričem važnost papina posjeta Hrvatskoj i veza koje bi Hrvatska u odnosu s Vatikanom trebala učvrstiti; ne poričem ni potencijalnost budućega predsjednikova obraćenja (kamo sreće…), nego ističem jedno.
A to je da u predsjednikovu slučaju ne treba zaboraviti kako je on – samo političar. Svojstven po cijelom nizu originalnog izigravanja vjerodostojnosti, premreženog vještim piarovski zamaskiranim oksimoronima. Dakle, samo političar koji vješto koristi medijski odraz državničkih kadrova u susretu sa Svetim Ocem (za desne političare rekli bi da je to populizam), a dodajem i engleski kojim se predsjednik – za razliku on nekih hrvatskih političara – jako dobro služi. O tom za što ga je služio, malo kasnije.
Hrvatski predsjednik poklonio je Papi Lavu XIV. Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483., prvu hrvatsku tiskanu knjigu na uglatoj glagoljici. “To je spomenik možda veći od Bašćanske ploče“, rekao je Predsjednik o knjizi izdanoj samo 28 godina nakon prve europske tiskane knjige. pic.twitter.com/pULEHvpAzr
— Nikola Jelić (@NikolaJeli2) October 31, 2025
Od Stepinca do Misala
Na pitanje novinara o beatifikaciji kardinala Stepinca predsjednik Milanović je rekao: “To je interna stvar Crkve, koncept svetosti nešto je u što se ja nimalo ne razumijem i o tome ne mogu govoriti.” Odmjereno, krajnje mudro, ali i istinito. Premda, bit će zanimljivo pratiti konačni rasplet događaja kojemu se svi nadamo za pontifikata Lava XIV. Jednostavno je nemoguće oteti se dojmu da će Stepinčevo proglašenje svetim nastaviti razgrađivanje posljednjih tragova onog postjugoslavenskog i ekstremno lijevoga sinkretizma, kakvome svjedočimo u nastupima iskonskih predsjednikovih pobornika.
Jer nevjerojatno je da netko tko je nedavno posjetio FALIŠ u Šibeniku (naravno da je bio u prvim redovima) i tko ima beskompromisne simpatizere radikalne (anti)hrvatske ljevice, može polučiti ijednu simpatiju iskrenog hrvatskoga domoljuba i prostodušno povjerenje bilo kojeg vjernika. No dobro. Spomenuo sam FALIŠ. Taj oksimoron vjerodostojnosti minorne skupine “umjetnika” i “intelektualaca” koji u postjugoslavenskom prostoru selektivno i krajnje ideološki sublimiraju propale ideje totalitarnog sustava – među kojima podsjećam na ignoriranje bombardiranja šibenske katedrale u rujnu 1991. Ista ta katedrala (prekrasan spomenik hrvatske kulture okrenute zapadnom kršćanstvu) stasala je u isto ono vrijeme kada je nastao i poklon koji je predsjednik predao papi – “Misal po zakonu rimskoga dvora”. A među svim trenucima audijencije, trenutak koji je ostao najupečatljiviji široj masi gledatelja jest trenutak predsjednikova samopouzdanja kada je o Misalu nešto “tumačio” papi.
Zato donosimo nekoliko opaski informatičara i povjesničara dr. sc. Ivana Mancea, koji je 2023. godine doktorirao na doktorskom studiju povijesti Fakulteta hrvatskih studija s temom “Hipoteza o Kosinjskoj tiskari (informacijsko-povijesna analiza)”.
Predsjednik Republike Zoran Milanović, sa suprugom Sanjom Musić Milanović, sastao se danas u Vatikanu sa Svetim Ocem Lavom XIV. koji ga je primio u privatnu audijenciju. Predsjednik Milanović potvrdio je nakon susreta da je Papu Lava XIV pozvao službeno da posjeti Hrvatsku. 🇭🇷🇻🇦 pic.twitter.com/owyKNTbioA
— Nikola Jelić (@NikolaJeli2) October 31, 2025
Sjajno pogođeno
Dr. Mance, kao osoba koja se temom Kosinja (ishodištem jednoga od najvažnijih tiskanih dokumenata i dokumenata uopće) u hrvatskoj povijesti bavi već gotovo dvadeset godina, objasnio je da je Milanovićev poklon papi, zapravo, prestižni pretisak (kopija) naše prve tiskane knjige, glagoljskog “Misala po zakonu rimskoga dvora” (tzv. prvotisak). Otisnut je, tvrdi Mance, u gradu Kosinju, odnosno u Kosinjskoj tiskari 22. veljače 1483. godine. Mance dodaje: “Izdanje koje je predsjednik poklonio objavljeno je 2022. godine, u samo 150 numeriranih kopija. Svaka od njih ima vlasnički list s pozlatom na rubovima stranica, korice od teleće kože te dodatne knjige radova i transliteracije samog prvotiska.
Imao sam tu sreću postati vlasnikom primjerka (9/150) i mogu potvrditi kako je riječ o sjajnom izdavačkom projektu, drugoj kopiji naše prve tiskane knjige (prvi pretisak objavljen je 1971. godine) i tada jednoj od najskupocjenijih knjiga na hrvatskom tržištu”, napominje u uvodu dr. Mance. Nakon što je isti predsjednik papi Franji poklonio prestižno izdanje pretiska Novakova rukopisnog misala iz 1368. godine, novim je poklonom uvezao još jedan poklon u Vatikan. Zašto je to važno upravo kao poklon Svetome Ocu? Dr. Mance objašnjava: “Riječ je o crkvenim knjigama, misalima i povijesti Crkve u Hrvata koji zajedno čine jedinstvenu priču o organizaciji tiskarstva na našim prostorima. Iz perspektive poklona, rekao bih, sjajno pogođeno. Hrvati su jedini narod na svijetu koji je u kršćanskom srednjovjekovlju imao privilegij pisati (te potom tiskati) crkvene knjige i služiti sv. misu na vlastitom jeziku (tzv. hrvatski crkvenoslavenski) i vlastitom pismu (glagoljica).
Hrvati su jedini narod na svijetu koji je tiskao inkunabule (knjige otisnute od Gutenbergove Biblije i izuma tiskarskog stroja do 1500. godine) na tri jezika (hrvatski, latinski, talijanski) i dva pisma (latinica, glagoljica). Hrvati su prvi na svijetu otisnuli nelatinični kršćanski Misal – upravo naš prvotisak. Time ta naša prva tiskana knjiga predstavlja spomenik hrvatske kulture i povijesti, koja je, kako je i predsjednik Milanović kasnije naglasio na svom profilu na Facebooku, možda važnija i od Bašćanske ploče”, zaključuje sugovornik te naknadno dodaje da ga je kao znanstvenika koji se bavi ovakvim pitanjima gotovo puna dva desetljeća zatekla loša pripremljenost predsjednika Milanovića.
Sedam primjeraka
“Tu su savjetnici predsjednika za obrazovanje, znanost i kulturu ozbiljno podbacili. Radiš ovako važnu kulturno-povijesnu priču, ideš u posjet Svetome Ocu, poklanjaš prestižnu kopiju hrvatskog spomenika kulture i crkvene povijesti te na tečnom engleskom jeziku objašnjavaš papi kako ni jedan primjerak prvotiska nije sačuvan u Republici Hrvatskoj. Naprotiv, sedam primjeraka originalnog prvotiska čuva se u hrvatskim institucijama (ma, dovoljno je samo pogledati stranice Wikipedije), a pet izvan Hrvatske.
Zatim dodaješ da se svi originali čuvaju u širokom spektru institucija po svijetu i navodiš Sankt Peterburg – točno, a potom Istanbul – krajnje netočno i, da ne objašnjavam zašto, promašeno. A uza sve navedeno, objašnjavaš papi kako se u Hrvatskoj vode znanstvene rasprave je li prvotisak otisnut u Veneciji ili ‘u jednom mjestu u zaleđu, blizu mora, gdje je bila najstarija hrvatska tiskara’ – misli, dakako na Kosinj…” Istina o znanstvenim raspravama, podcrtava Mance, zapravo je suprotna. Naime, prave rasprave uopće nema. Ponajprije zbog činjenice da jedan manji dio slavista agresivno i krajnje politički, čemu i sam sugovornik svjedoči, nastupa prema najnovijim potvrđenim istraživanjima o Kosinjskoj tiskari:
“Neki i dalje čvrsto stoje na poziciji Venecije. Tu dogmu, bez ikakvih dokaza i pokazatelja, već 200 godina promoviraju (slično, dopuštam si digresiju, kao i ćirilometodsku hipotezu o nastanku glagoljice) one struje koje se i dalje zalažu za ujedinjenje svih Slavena u jednu državu. Uzmimo samo ovaj apsurd: promotor dogme o Veneciji slovenski je jezičar Jernej Kopitar, poznat i kao negator hrvatskog naroda, jezika i kulture te mentor Vuka Stefanovića Karadžića. A upravo na njegovu učenju, bez ijednog dokaza, počiva promocija Venecije kao tiskare našeg prvotiska”, ističe Mance.
Od Kosinja do Rima
Za kraj, sugovornik se dotaknuo uvijek aktualne, a opet nekako potiskivane teme projekta HES Kosinj, kao i zapanjujuće loše politike ključnih hrvatskih političara: “Dakle! S jedne strane predsjednik države Zoran Milanović kao deklarirani agnostik, ljevičar, SDP-ovac, posjeti papu Lava XIV. u Rimu i nosi mu na dar simbol hrvatske kulture i povijesti, simbol povijesti Crkve u Hrvata, prestižnu kopiju naše prve tiskane knjige, otisnute u Kosinju.
U isto to vrijeme predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, deklarirani vjernik desnog centra, HDZ-ovac koji se kune u dr. Franju Tuđmana i kršćanske vrijednosti, bez provedenih arheoloških istraživanja i drugih vrednovanja, potpuno distancirano i nezainteresirano (‘strateški’) potapa taj isti Kosinj. Stoga, od sveg srca, obojicu pozivam neka posjete Kosinj, pogledaju spomenik prvom hrvatskom tiskaru Ambrozu Kacitiću te neke druge povijesne kosinjske lokalitete – geografske ljepote jednoga od najljepših krajeva hrvatske samo su dodatni bonus.
Potom neka provjere što HEP d.d. zaista radi u Kosinju i oko Kosinja, nakon čega će, nadam se, obojica prihvatiti važnost Kosinja kao bisera hrvatske povijesti i kulture te shvatiti pogubnost i protuzakonitost postupanja HEP-a. Dakako, u projektu koji su obojica blagoslovili: prvi strateškom odlukom Vlade, a drugi šutnjom”, zaključio je dr. sc. Ivan Mance.
