I dok su oči svijeta usmjerene prema Hormuškom tjesnacu ili pak Donbasu, svjetski moćnici ne sakrivaju svoje apetite prema Artiku. Ruska arktička obala duga je više od 15.000 milja, međutim velika većina tog područja nedostupna je javnosti s obzirom na to da je riječ o strogo militariziranoj „zoni granične sigurnosti“, u koju je ulaz zabranjen bez posebne dozvole.
Kao i u većini stvari, postoji izuzetak. Riječ je o selu Teriberka, smješteno na obali Barentsova mora, oko 160 kilometara istočno od Norveške. Do njega se može doći automobilom i otvoreno je za sve, što je uistinu prava rijetkost u Rusiji.
Ekipa SkyNewsa posjetila ga je krajem siječnja, kad je tamo bilo tek oko pet sati dnevnog svjetla, tijekom kojih je sunce stalno ostajalo tik iznad horizonta. Temperature su padale ispod -25 °C, a vjetar je bio toliko hladan da se činilo kao da lice bodu sitne, nevidljive iglice. Unatoč surovoj klimi, mjesto je vrvjelo životom. Na plaži su se redali uglavnom kineski turisti čekajući fotografiranje na velikoj drvenoj ljuljački. Restorani su nudili svježe dagnje i morske ježeve, a brojne turističke agencije organizirale su izlete za promatranje polarne svjetlosti.
Napetost ispod turističkog ugođaja
Navode da je atmosfera je bila pomalo nadrealna, budući da je to jedino turističko mjesto duž gotovo cijelog kontinenta obale koja je inače zatvorena za javnost. Novinar SkyNewsa Ivor Bennet, inače njihov dopisnik iz Moskve, navodi kako se ispod tog turističkog ugođaja osjeća napetost.
„Ima li ovdje stranaca?“ oštro je upitao kapetan turističkog broda prije nego što su isplovili u obilazak zaljeva.
“Moj boravak bio je dopušten, ali je moja prisutnost ipak morala biti prijavljena lokalnom uredu FSB-a, ruske sigurnosne službe. To jasno pokazuje koliko je ovo područje osjetljivo. Teriberka se nalazi na poluotoku Kola, u sjeverozapadnom kutu Rusije. Tamo je smještena Sjeverna flota, kao i jedna od najvećih koncentracija nuklearnih kapaciteta na svijetu. Ukratko, to je temelj ruske arktičke sigurnosti. Naravno, taj vojni aspekt ne možete vidjeti. Jedini trag su karte na kojima su ogromna područja označena crveno – “zabranjen ulaz“”, opisuje.
Cesta prema Teriberki prolazi kroz jednu od tih zona. Može se voziti kroz nju, ali ne smijete stati i slobodno se kretati. Kao i u ostatku područja, o geopolitici se ne govori.
Došli smo se opustiti
„O prirodi možemo razgovarati bez problema, ali ne želimo pričati o politici“, rekao mu je jedan ruski turist kada sam ga pitao o nedavnim napetostima oko Grenlanda. „Došli smo se ovdje opustiti.“
U posljednja dva desetljeća Rusija je ponovno otvorila i modernizirala više od 50 napuštenih vojnih baza iz sovjetskog razdoblja duž svoje zaleđene granice. Širi svoju flotu ledolomaca koja je već sada najveća i najnaprednija na svijetu, a prošlog listopada testirala je nuklearno pogonjenu krstareću raketu na arhipelagu Novaja Zemlja. “U suštini, Vladimir Putin već se proglasio „kraljem visokog sjevera“. Sve to izaziva zabrinutost u NATO-u. Zato Donald Trump tvrdi da SAD treba Grenland („ako ga mi ne uzmemo, uzet će ga Rusija ili Kina“)”, navodi Bennet.
„Za Rusiju Grenland nije važan za njezinu arktičku politiku. Rusija nema ulaganja u Grenland. Ne treba joj Grenland za vlastitu sigurnost“, kaže Pavel Devjatkin iz Arktičkog instituta, odbacujući Trumpove tvrdnje, no ističe, „važno je zapamtiti da je Arktik cijela ruska sjeverna granica“.
Štite svoje interese
Ulozi su veliki. Klimatske promjene dodatno su povećale važnost regije. Topljenje leda uklanja prirodnu barijeru i čini rusku obalu izloženijom. Istovremeno otvara i golemi gospodarski potencijal.
Nove pomorske rute, poput Sjevernog morskog puta koji povezuje Europu i Aziju duž ruske arktičke obale, postaju sve isplativije. Time se olakšava pristup vrijednim resursima, gotovo tri četvrtine ruskih dokazanih rezervi prirodnog plina nalazi se upravo u Arktiku. Nije čudno što Rusija štiti svoje interese. Zanimljivo, Moskva umanjuje zabrinutost oko Trumpove ideje o Grenlandu, ističe novinar Skynewsa.
“To nije naše pitanje“, rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, dodajući da Grenland nije „prirodni dio“ Danske.
Ipak, stručnjaci smatraju da iza tog smirenog tona stoji duboka zabrinutost, jer bi se američki raketni sustavi mogli približiti ruskom teritoriju. „Bez obzira na ishod krize oko Grenlanda, američka vojna prisutnost na Arktiku će se povećati, a to će Rusija morati uključiti u svoje vojne planove“, kaže Devjatkin, upozoravajući na mogućnost utrke u naoružanju. „Hoćemo li svjedočiti spirali akcije i reakcije, gdje bi Rusija odgovorila dodatnim vojnim vježbama i jačanjem snaga? SAD također planira proširenje svog nuklearnog arsenala“, dodaje. To bi vjerojatno povećalo američku vojnu prisutnost na Grenlandu i Aljasci, a Rusija bi odgovorila vlastitim jačanjem.“
Ne treba nam Grenland
Na ulicama Murmanska, najvećeg grada sjeverno od Arktičkog kruga, ne vidi se osjećaj da je Rusija odgovorna za rast napetosti. Stanovnici jednoglasno vjeruju da njihova zemlja nikome ne prijeti.
„Zašto nam treba Grenland?“ pita Aleksej. „Imamo tako veliku i lijepu zemlju.“
„Mi nikome ne predstavljamo prijetnju. Zašto su toliko zavidni Rusiji? Mi smo zapravo vrlo dobronamjeran narod i ne trebamo ništa što pripada drugima“, kaže Ljudmila.
No NATO na to gleda drugačije, osobito nakon ruske invazije na Ukrajinu.
