Prethodna istraživanja pokazala su da se ona nalazi u vodi iz slavine, kao i u flaširanoj vodi, no novo istraživanje otkriva da topli napici mogu biti još veći izvor mikroplastike nego što se dosad mislilo, piše Independent.
Istraživački tim sa Sveučilišta u Birminghamu testirao je 155 uobičajenih bezalkoholnih pića – toplih i hladnih – da bi dobio realniju sliku prosječne ljudske izloženosti mikroplastici.
Studija, za koju se vjeruje da je prva takve vrste, pokazala je da su najveće koncentracije mikroplastike pronađene upravo u vrućem čaju i kavi.
Iako su testirani i ledeni čaj i kava, pronađene su znatno manje količine, što sugerira da visoke temperature i postupci pripreme toplih napitaka značajno doprinose razinama mikroplastike koje završavaju u konačnom proizvodu, prenosi Tportal.
Tim je ispitao ukupno 31 vrstu pića popularnih britanskih marki, kupljenih u supermarketima i kafićima 2024. godine. U analizu su bili uključeni vruća i ledena kava, vrući i ledeni čaj, voćni sokovi, energetska pića i gazirani napici.
Uzorci su filtrirani, a broj čestica mikroplastike određen je mikroskopskom analizom. Dok su hladni napici odmah filtrirani, topli su hlađeni 30 minuta prije ispitivanja.
Rezultati su pokazali da je vrući čaj poslužen u jednokratnim čašama sadržavao najviše mikroplastike – prosječno 22 čestice po šalici, u usporedbi s 14 čestica u čaju posluženom u staklenim šalicama. Posebno su problematične bile skuplje vrećice čaja jer su otpuštale između 24 i 30 čestica po šalici.
Slično tome, istraživački tim zaključio je da ‘materijal jednokratnih čaša snažno upućuje na to da je glavni izvor mikroplastike u uzorcima vruće kave’.
Kako bi osigurali preciznije usporedbe, znanstvenici su rezultate izrazili u česticama mikroplastike po litri:
- Vrući čaj: 49 – 81 MP po litri
- Vruća kava: 29 – 57 MP po litri
- Ledeni čaj: 24 – 38 MP po litri
- Ledena kava: 31 – 43 MP po litri
- Voćni sokovi: 19 – 41 MP po litri
- Energetska pića: 14 – 36 MP po litri
- Gazirani napici: 13 – 21 MP po litri
Autori naglašavaju da njihova studija ‘prvi put dokazuje da procjena rizika temeljena isključivo na vodi za piće može značajno podcijeniti stvarnu izloženost mikroplastici’.
