Dok se Srbija priprema za izvanredne parlamentarne izbore, jedno od ključnih političkih pitanja jest tko se sve suprotstavlja Aleksandru Vučiću i njegovoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS). Nakon višemjesečnih studentskih prosvjeda i sve izraženijeg nezadovoljstva dijela građana, politička alternativa vlasti više se ne može promatrati isključivo kroz tradicionalne oporbene stranke.
Analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara Milan Sitarski smatra da je studentski pokret postao najsnažnija oporba Vučiću te da prvi put nakon dugog razdoblja postoji realna mogućnost ugrožavanja opstanka vladajuće koalicije. Ipak, upozorava da to ne znači da je promjena vlasti zajamčena. “Definitivno, studentska lista je najsnažnija oporba. Sada je drugo pitanje programski, odnosno koliko se tko razlikuje od koga. Međutim, prvi put nakon 14 godina netko ima realne šanse ugroziti opstanak vladajuće stranke i koalicije na vlasti, ali to ne znači da je promjena zajamčena”, ocjenjuje Sitarski.
Vučić, koji je godinama središnja figura srpske politike, uoči izbora nastoji zadržati politički utjecaj, dok se na suprotnoj strani nalazi više opcija koje se razlikuju po ideologiji, programu i načinu na koji žele ostvariti političke promjene.
Studenti kao nova politička snaga
Studentski prosvjedi započeli su nakon urušavanja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu u studenome 2024. godine, kada je poginulo 16 ljudi. Tragedija je izazvala pitanja o odgovornosti institucija, transparentnosti javnih projekata i mogućoj korupciji, a studentske blokade i prosvjedi postupno su se proširili na različite dijelove zemlje. Studenti su tražili odgovornost nadležnih institucija i ispunjavanje svojih zahtjeva, a prosvjedi su prerasli u šire propitivanje načina na koji funkcionira srpski politički sustav. Njihov se pokret razlikuje od tradicionalnih stranaka jer se razvio kroz studentske plenume i organiziranje na fakultetima, a ne oko jednog političkog lidera.
Uoči izbora studenti su pokrenuli vlastitu izbornu listu pod nazivom „Studentska lista – Studenti pobeđuju”. Prvo mjesto na listi zauzima Ilija Srdanović, liječnik i sveučilišni profesor iz Novog Sada koji se bavi kardiologijom. Iako je prvi kandidat, Srdanović nije nužno i politički vođa cijelog pokreta, koji naglašava kolektivni karakter svoje inicijative.
Sitarski smatra da izbor Srdanovića nije slučajan te da bi mogao predstavljati pokušaj odmaka od tradicionalnog modela političkog vodstva u Srbiji. “Mislim da su išli logikom da uzmu čovjeka iz naroda, koji nema neki visoki politički profil. Ima određene stavove, ali ih ne ističe pretjerano niti je jasno politički profiliran”, rekao je Sitarski. Dodaje da bi takav izbor mogao biti pokušaj odmaka od personaliziranog načina vođenja politike, u kojem se političke stranke i pokreti često poistovjećuju sa svojim čelnicima. “Čini mi se da je upravo bila namjera izbjeći taj princip liderstva koji u srpskoj politici predugo vlada. Htjeli su se odmaknuti od poistovjećivanja političke opcije s jednim liderom te izabrati čovjeka koji nema politički pedigre ni povijest političkog djelovanja”, zaključio je Sitarski.
Poznata imena tradicionalne oporbe
Među poznatijim predstavnicima tradicionalne oporbe nalazi se Dragan Đilas, predsjednik Stranke slobode i pravde (SSP), dok je Marinika Tepić jedna od istaknutijih članica te stranke. Zdravko Ponoš, bivši načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije i predsjednik stranke Srbija centar (SRCE), također je među prepoznatljivim oporbenim političarima.
Đilas, Tepić i Ponoš povezani su s izbornom listom „Evropska Srbija – Marinika Tepić – Zdravko Ponoš”, na kojoj sudjeluju SSP, Srbija centar i Građanski pokret Solidarnost. Ta politička opcija predstavlja proeuropski dio oporbe i pokušava ponuditi alternativu aktualnoj vlasti.
Međutim, odluka dijela stranaka da nastupe sa zasebnom listom pokazuje da ne postoji potpuna suglasnost oko načina na koji bi se političke promjene trebale ostvariti. Dok neki smatraju da bi studentski pokret trebao dobiti prostor za samostalan nastup, drugi drže da tradicionalne stranke moraju zadržati vlastite programe i politički identitet.
Može li studentska lista formirati vladu?
Prema Sitarskom, većina oporbenih stranaka praktički podržava studentsku listu, ali za razumijevanje izborne situacije važno je pratiti i one koje nastupaju samostalno. Posebno izdvaja listu Evropska Srbija i listu Autentična desnica.
“Jedna je Evropska Srbija, koja ima veće šanse za ulazak u parlament, a druga je Autentična desnica, koja je, čini mi se, pogrešno procijenila situaciju. Mislim da su njezini potencijalni birači otišli prema studentskoj listi”, smatra Sitarski.
Ipak, prema njegovu mišljenju, najvažnije pitanje nije samo hoće li pojedine oporbene liste ući u parlament, nego hoće li studentska lista moći formirati vladu bez Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije (SPS), eventualno uz potporu manjinskih stranaka.
Evropska Srbija bi mogla imati ključnu ulogu
Ako Evropska Srbija prijeđe izborni prag i uđe u parlament, Sitarski smatra da bi njezina potpora mogla biti nužna za formiranje vlade studentske liste. Time se pitanje političke promjene ne svodi samo na izborni rezultat jedne liste, nego i na mogućnost postizborne suradnje različitih oporbenih aktera.
Dodatnu složenost donose ideološke razlike. Proeuropski dio oporbe zagovara čvršće povezivanje Srbije s Europskom unijom, dok desno orijentirane stranke naglašavaju nacionalni suverenitet, pitanje Kosova i drukčiji odnos prema međunarodnim partnerima. Među poznatijim predstavnicima desne oporbe je Miloš Jovanović, čelnik Novog DSS-a koji predvodi Autentičnu desnicu.
Protivljenje Vučiću stoga ne znači nužno da različite političke skupine imaju jednak pogled na budućnost Srbije. Upravo će njihova sposobnost suradnje biti važna za razumijevanje odnosa snaga nakon izbora.
Sitarski: Razlika bi mogla biti vrlo mala
Sitarski smatra da bi predstojeći izbori mogli biti najneizvjesniji od 2014. godine. Osvrnuo se i na Vučićevu izjavu da očekuje pobjedu s razlikom od 400.000 glasova.
“Ne bih isključio mogućnost da vlast ipak ostane na vlasti, ali mislim da je pretjerano očekivati toliku razliku. Smatram da će ovo biti ne samo najneizvjesniji nego i izbori s najtješnjim rezultatom od 2014. godine. Tko god pobijedi, razlika će biti vrlo mala”, rekao je Sitarski.
Njegova procjena ne znači da unaprijed proglašava pobjednika, nego upozorava na mogućnost znatno neizvjesnije izborne utakmice nego u prethodnim ciklusima. Uz rezultat studentske liste, važnu ulogu mogla bi imati i zastupljenost ostalih oporbenih opcija te njihova spremnost na suradnju nakon glasovanja.
Predstojeći izbori tako će biti važni ne samo zbog pitanja može li Vučićeva koalicija zadržati vlast nego i zbog toga može li raznolika oporba ponuditi održivu političku alternativu. Studentski pokret nastoji nezadovoljstvo građana pretvoriti u izbornu potporu, dok tradicionalne stranke pokušavaju zadržati vlastitu političku prepoznatljivost.
