Gužve na moru, sidrenje u uvalama, vezivanje krmom prema obali, koncesije, buka i zaštita pomorskog dobra teme su koje tijekom ljeta redovito izazivaju polemike.
Nakon brojnih rasprava o prisutnosti brodova uz dalmatinsku obalu, redakciji Dalmacije Danas javio se čitatelj iz Splita koji smatra da se prema nautičarima posljednjih godina nerijetko stvara atmosfera u kojoj se sama prisutnost broda počinje doživljavati kao problem.
Uz svoje razmišljanje poslao nam je i fotografije iz Grčke, zemlje koju ističe kao primjer drukčijeg odnosa lokalnog stanovništva prema velikom broju nautičara.
„Kako smo došli do toga da pomorskoj zemlji smetaju brodovi?“
Čitatelj svoje razmišljanje počinje povijesnom vezom Hrvatske i mora.
– Posljednjih godina sve češće svjedočimo svojevrsnoj hajci na brodove u hrvatskom moru, posebno na području Splitsko-dalmatinske županije. Teško je ne zapitati se kako smo došli do toga da jedna pomorska zemlja, s tisućljetnom tradicijom života s morem, ponekad na brod gleda kao na problem – navodi.
Podsjeća na generacije hrvatskih pomoraca, brodograditelja i trgovaca te gradove i otoke čiji je razvoj stoljećima bio neraskidivo povezan s morem.
Kliknite za pregled
Njegov je stav da je suvremeni nautički turizam samo nastavak te povezanosti u drukčijem gospodarskom obliku.
– Nautički turizam puni državne i lokalne proračune, zapošljava ljude, hrani brojne obitelji, puni restorane, trgovine, marine i servise te dovodi goste na otoke i u mala mjesta. I pritom najvećim dijelom traje svega četiri ili pet mjeseci godišnje – ističe čitatelj.
„Ako ne krši zakon i ne ometa druge, zašto ga tjerati?“
Posebno se osvrnuo na brodove koji se sidre u uvalama i dodatno osiguravaju konopom prema obali.
Prema njegovu mišljenju, takav način boravka broda u uvali ne bi trebalo unaprijed tretirati kao nešto negativno ako se sve odvija u skladu s propisima.
– Ako brod dođe u uvalu, baci sidro i krmom se priveže za stijenu kako bi zauzeo što manje prostora, povećao vlastitu sigurnost i ostavio mjesta drugima – u čemu je problem? Ako pritom ne krši zakon, ne baca smeće, ne stvara buku i ne ometa druge, zašto ga tjerati iz uvale? – pita naš čitatelj.
Istodobno naglašava da njegov stav ne znači da bi na moru trebalo dopustiti sve.
Kaže kako zabrane sidrenja treba poštovati, prirodu štititi, a protiv onih koji onečišćuju more, ugrožavaju druge ili se ponašaju protivno propisima treba postupati.
– Naravno da postoje pravila. Tamo gdje je sidrenje zabranjeno, treba poštovati zabranu. Tamo gdje netko ugrožava druge ili uništava prirodu, treba reagirati. Ali ne možemo svaku prisutnost broda na moru pretvoriti u prekršaj, problem ili razlog za nervozu – smatra.
Može li netko očekivati da će „njegova“ uvala uvijek biti prazna?
Čitatelj pritom otvara i pitanje korištenja pomorskog dobra.
Njegova je teza da činjenica što neko mjesto godinama posjećuje određenu plažu ili uvalu ne znači da može očekivati kako će taj prostor tijekom sezone ostati slobodan od drugih korisnika mora.
– Pomorsko dobro pripada svima. Ako svi imamo pravo koristiti more i obalu, onda nitko nema automatsko pravo očekivati da će ga određena uvala čekati prazna – kaže.
Situaciju uspoređuje s dolaskom na plažu.
– Ako ste tog dana ranije krenuli na đitu i pronašli lijepu i sigurnu uvalu, stigli ste prije nekoga drugoga. Kao što na plaži dođete, stavite ručnik i koristite svoje mjesto taj dan. Niste zbog toga kupili plažu, nego je koristite u okviru svojih prava, uz poštovanje prava drugih – objašnjava.
Naravno, upravo je pitanje gdje završava pravo jednoga korisnika, a počinje ometanje drugoga ono oko čega se u praksi najčešće vode rasprave.
„Brod je napravljen da plovi“
Za čitatelja je srž cijele priče jednostavna – more nije prostor koji se koristi samo s kopna.
– Brod je napravljen da plovi. Da dođe do uvale. Da baci sidro. Da ljudi na njemu provedu dan ili noć. To nije zloupotreba mora. To je korištenje mora – poručuje.
Smatra da Hrvatska svakako treba ozbiljno raspravljati o zaštiti okoliša, gužvama, sigurnosti plovidbe i održivosti nautičkog turizma, ali da se iz tih rasprava ne bi trebalo izroditi opće neprijateljstvo prema brodovima.
Šalje fotografije iz Grčke: „Tamo su brodovi jedan uz drugoga“
Kao argument za svoj stav poslao nam je fotografije snimljene u Grčkoj, na kojima se vidi velik broj brodova privezanih uz obalu i jedan uz drugi.
– Ovo su slike iz Grčke, gdje se brodovi vezuju za kraj jedan do drugoga. Ne smetaju mještanima, nikome ne smetaju. Grčka je jedna od prijestolnica nautičkog turizma i dobar primjer kako suživot lokalnog stanovništva i nautičara može biti sasvim normalan – navodi čitatelj.
Njegova poruka na kraju nije da pravila treba ukinuti, nego upravo suprotno – da ih treba jasno postaviti i jednako primjenjivati, ali bez automatskog proglašavanja svakog nautičara uljezom.
– Hrvatska je pomorska zemlja. More nije kulisa koju trebamo gledati samo s kopna. Stoljećima je bilo naš prostor života, rada i slobode. Možda bismo ponovno trebali naučiti živjeti s brodovima, a ne ih doživljavati kao neprijatelje – zaključuje naš čitatelj.
Napomena: Tekst prenosi stav i razmišljanje čitatelja Dalmacije Danas. Izneseni stavovi nisu stavovi redakcije.
Moja reakcija na članak je…
