Prijetnja Donalda Trumpa da će “prekinuti svu trgovinu sa Španjolskom” odmah je izazvala snažne reakcije političara i medija.
Ali osim što hvata naslove, prijetnja postavlja značajno pitanje u smislu zakona i međunarodne trgovine: mogu li SAD doista prekinuti komercijalne odnose sa zemljom kao što je Španjolska?
Odgovor: složeno je jer Španjolska ne trguje sama.
Prva stvar koja se ovdje zanemaruje je pravna struktura koja podupire međunarodnu trgovinu u Europi. SAD ne trguje sa Španjolskom kao zasebnom državom, već s EU, carinskom unijom sa zajedničkom trgovinskom politikom. Od stvaranja jedinstvenog tržišta 1993. godine, odluke o carinama država članica, trgovinskim sporazumima i mjerama zaštite trgovine potpadaju pod isključivu nadležnost EU-a.
To znači da se vanjski trgovinski odnosi vode na europskoj, a ne na nacionalnoj razini.
Doista, kada zemlje članice EU-a međusobno trguju, to se čak ni ne naziva “izvozom”. Ako, na primjer, španjolska tvrtka prodaje robu Francuskoj, to je “isporuka unutar zajednice”. U trgovinskoj statistici te se operacije bilježe kao otpreme iz zemlje podrijetla i dolasci u zemlju odredišta.
To ilustrira koliko je trgovinska politika Europske unije duboko integrirana. Kad je riječ o trgovini izvan EU-a, EU na mnogo načina funkcionira kao jedinstvena gospodarska i pravna cjelina.
To nije slučaj u svakom području. U obrani, primjerice, države članice EU-a djeluju u okviru međunarodne suradnje ili saveza poput NATO-a. U pogledu vanjske trgovine, međutim, EU je zapravo jedan blok.
To sve znači da će, u praksi, svaka velika komercijalna mjera usmjerena protiv jedne članice EU neizbježno utjecati na cijelo europsko tržište.
Prepreke izolaciji članice EU
Pravna struktura EU-a složena je ekonomskom realnošću: velik dio europskog gospodarstva zapravo je integrirana proizvodna mreža. Mnogi europski izvozi uključuju komponente proizvedene u različitim zemljama.
To znači da automobil sastavljen u Njemačkoj može uključivati dijelove proizvedene u Španjolskoj ili Italiji. Španjolski poljoprivredni proizvod može se preraditi ili distribuirati u drugoj zemlji EU-a prije izvoza.
Ovaj fenomen – poznat kao globalni lanci vrijednosti – definira veliki dio moderne međunarodne trgovine. To je posebno vidljivo u gospodarstvu EU, gdje je trgovina između država članica bitan dio proizvodnih mreža.
Ova međuovisnost između razvijenih, duboko integriranih gospodarstava znači da bi bilo izuzetno teško komercijalno izolirati jednu državu članicu od šireg europskog unutarnjeg tržišta i njegove gospodarske mreže – daleko kompliciranije nego što sugeriraju nedavni govori i naslovi.
Međunarodna trgovina još uvijek ima pravila
Posljednjih godina međunarodni trgovinski sustavi bili su pod velikim pritiskom. Trgovinski ratovi, ekonomske sankcije i niz jednostranih mjera potaknuli su neke stručnjake na pitanje u kojoj su mjeri multilateralna pravila još uvijek važna na globalnoj sceni.
O autoru
Hernán Núñez Rocha je profesor i istraživač trgovačkog prava na Sveučilištu Alcala.
Ovaj je članak prvi objavio The Conversation i ponovno se objavljuje pod licencom Creative Commons. Pročitajte izvorni članak.
Međutim, međunarodna trgovina još uvijek je podržana nizom pravila, posebno onih koje je razvila Svjetska trgovinska organizacija. Njegova temeljna načela uključuju nediskriminaciju između trgovinskih partnera i nenametanje proizvoljnih ograničenja trgovini.
Potpuna suspenzija trgovačkih odnosa s trgovačkim partnerom dodatno bi dovela u pitanje pravila i zakone koji reguliraju međunarodnu trgovinu.
Odgovor EU-a bit će odlučujući
Ključna pitanja ovdje nisu samo pitanja prava i ekonomije, već i europskih institucija i politike.
Čak i da SAD odluči primijeniti ciljani trgovinski pritisak – oštre carine, ograničenja na određene proizvode i tako dalje – reakcija EU-a i dalje bi bila odlučujući faktor.
Ako bi Bruxelles odlučio da američke mjere usmjerene protiv Španjolske utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, mogao bi ih tretirati kao početak trgovinskog sukoba između SAD-a i EU-a u cjelini. Kad bi se to dogodilo, problem bi prestao biti bilateralna stvar i eskalirao bi u puno širi transatlantski trgovinski spor.
Ali alternativa – dopustiti da se spor rješava isključivo između Washingtona i Madrida – imala bi mnogo dublje posljedice. To bi značilo tretiranje države članice kao da ne pripada EU-u u području koje je izričito pokriveno ugovorima EU-a.
Ne postoje jasni presedani za tako nešto, a to bi izravno utjecalo na jedinstvo unutarnjeg tržišta. Zbog toga je Europska komisija u više navrata izjavila da se trgovinske mjere usmjerene na jednu članicu EU moraju rješavati na razini cijele EU.
Koliko bi američke mjere bile održive ovisi o jednom temeljnom čimbeniku: sposobnosti EU-a da djeluje kao jedinica u trgovinskoj politici.
Izvan bilateralnih sukoba
Uzevši u cjelini, Trumpova prijetnja obustavom trgovine sa Španjolskom daleko nadilazi spor između dviju nacija. Mjera poput ove nedvojbeno bi utjecala na jedinstveno europsko tržište i, šire, na EU u cijelosti i trgovinske sustave kontinenta.
Pravo pitanje stoga nije bi li SAD mogao pokušati uvesti ovu vrstu mjere, nego bi li EU odgovorila djelujući kao jedinstveni trgovinski blok, kao što je propisano njezinim vlastitim ugovorima kada je riječ o odnosima s trećim zemljama.
