Aleksandar Vučić i njegova vladajuća politička opcija u nedjelju će se suočiti s jednim od najvećih izazova otkako su prije više od desetljeća preuzeli vlast u Srbiji. Prijevremeni parlamentarni izbori, raspisani za 25. listopada, mogli bi pokazati koliko je snažan studentski pokret koji je izrastao iz masovnih protuvladinih prosvjeda i prerastao u ozbiljnog političkog suparnika vlasti. Iako se istraživanja javnog mnijenja ne slažu oko toga tko ima najveće izglede za pobjedu, jasno je da Vučićeva dominacija više nije neupitna.
Prema istraživanju neovisnog instituta Nova srpska politička misao (NSPM), objavljenom 20. listopada, studentska lista „Studenti pobeđuju” ima potporu 44,5 posto opredijeljenih birača, dok lista „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija” osvaja 42,7 posto. Međutim, istraživanje agencije Ipsos, objavljeno dva dana poslije, pokazuje drukčiji odnos snaga: Vučićeva lista vodi s 47,4 posto potpore, a studentska lista ima 40 posto. Razlike u rezultatima pokazuju koliko je teško predvidjeti ishod izbora koji bi mogli označiti prekretnicu u srpskoj politici.
Studentski pokret nastao je nakon tragedije u Novom Sadu u studenome 2024., kada se urušila nadstrešnica nedavno obnovljenog željezničkog kolodvora i usmrtila 16 osoba, među njima i dvoje djece. Ono što je počelo kao zahtjev za odgovornošću i transparentnošću ubrzo se pretvorilo u najmasovniji prosvjedni pokret u suvremenoj povijesti Srbije. Studenti su blokirali fakultete, organizirali marševe i masovne skupove te optužili vlast za korupciju, neodgovornost i pokušaje gušenja kritike. Tijekom gotovo dvije godine prosvjedi su prerasli okvire sveučilišta i privukli građane različitih generacija i političkih uvjerenja. Zahtjevi za prijevremenim izborima postali su središnji dio njihove kampanje, a odluka o raspisivanju glasanja za 25. listopada otvorila je pitanje može li se nezadovoljstvo s ulica pretvoriti u parlamentarnu većinu.
Može li doći do stvarne promjene u Srbiji?
Vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović spominje primjer izbora u Mađarskoj, kada je srušen Viktor Orban. “U Mađarskoj su se angažirali svi birači koji dotad nisu glasali, uključujući mlade. Ako ćemo ići tom logikom, možda bi se i u Srbiji nešto moglo promijeniti kada bi izašli svi mladi i neodlučni birači. U Srbiji postoji otprilike četvrtina birača koji se ne izjašnjavaju. Kada bi svi oni izašli na izbore, uz veliku izlaznost, SNS bi mogao pasti. Taj scenarij postoji ako svi nezadovoljni birači izađu na izbore i bez straha iskažu želju za promjenom.
Problem je u tome što Vučić razbija oporbu, raspolaže golemim resursima i kontrolira velik dio novca. Dezorijentira protivnike i pred Zapadom se predstavlja kao jedina razumna alternativa. Na taj je način dosad i opstajao jer su njegovi ljudi posvuda – u javnim službama, SNS-u i među kriminalnim skupinama koje pribjegavaju nasilju. Zbog svega toga teško mu se suprotstaviti. Najbitnija je raspodjela novca, pri čemu najviše dobivaju njegovi birači. Oporba je razjedinjena i razorena. Na vanjskopolitičkoj razini nema nikoga tko bi bio više proeuropski orijentiran, koliko god to zvučalo neobično. Srpska oporba prilično je kruta kada je riječ o pitanju Kosova. U usporedbi s njom Vučić se predstavlja kao najveći demokrat. Kada bi svi bez straha izašli na izbore, nešto bi se moglo dogoditi, no skeptičan sam. Ljudi se ondje boje.
Teško je prognozirati što bi se moglo dogoditi u Srbiji. Postoji ta proeuropska dimenzija: netko tko bi došao na vlast sa studentske liste sigurno bi se zalagao za brži ulazak u EU. No tada bi se postavila pitanja suradnje s Rusijom i Kosova, a tu bi nastali problemi. Taj novi politički akter iz studentskog pokreta ne bi imao svoje ljude u najzabačenijim krajevima zemlje. Mogla bi nastati kriza s lokalnim ustancima i tko zna kako bi sve završilo. Jedno je srušiti Vučića, a drugo srušiti čitavu političku arhitekturu”, kaže nam Vidmarović.
‘Vučić od svojih vješto skriva što radi s Amerikancima’
Europska unija i ovoga puta šalje pojačani tim promatrača. Imaju li čelni ljudi Europe i SAD-a svog favorita? “Amerikanci i Europljani najvjerojatnije trpe Vučića kao najmanje zlo i trenutačno optimalnu opciju. Vjerojatno su pogledali programe oporbenih stranaka i vidjeli jad i bijedu. Zato Amerikanci i Europljani ne priželjkuju nužno određenu osobu, nego bolju, prozapadno orijentiranu politiku. Tko će biti njezin nositelj i tko će je provoditi, manje im je važno od samog smjera politike.
Ako netko dođe sa studentske liste, to bi moglo biti prihvatljivo, ali zasad je Vučić taj koji nosi proeuropsku politiku, koliko god je to poražavajuće. S Amerikancima ima vrlo dobru suradnju, što vješto skriva od svojih pristaša iz zabačenih krajeva zemlje. S Europskom unijom, međutim, vlada stagnacija, a odnosi su se usporili zbog rata u Ukrajini. Mislim da u Bruxellesu razmišljaju ovako: ako već nema odgovarajućeg čovjeka, važno je barem da netko bude prozapadno orijentiran. Međutim, takvog potencijalnog lidera ili skupinu ljudi zasad nitko nije ozbiljnije prepoznao”, dodaje analitičar.
Foto: CROPIX
‘Moglo bi doći do okršaja u Beogradu’
Ankete pokazuju tijesne rezultate, što ako se dogodi da i jedni i drugi proglase pobjedu u izbornoj noći. Koliki je rizik za nasilje na ulicama srpskih gradova? Vidmarović kaže, treba vidjeti što će reći europsko i američko veleposlanstvo jer su to važni pokazatelji međunarodnog priznanja legitimnosti izbora.
“Dosad su u Bruxellesu priznavali izbore kao legitimne, uz manje nepravilnosti. U ovoj izbornoj noći, tko god proglasi pobjedu, treba pratiti kako će se situacija razvijati. Do okršaja bi moglo doći u Beogradu. Taj scenarij nije nezamisliv. U takvoj situaciji vojska i policija i dalje bi mogle ostati lojalne Vučiću i njegovim ljudima jer takav prijenos vlasti u Srbiji još nismo vidjeli – situaciju u kojoj Vučić gubi izbore. Ako bi došlo do kaosa, ne vjerujem da bi to preraslo u građanski rat. Izvan Beograda, u većem dijelu zemlje, SNS i dalje ima znatnu potporu. Zato se eventualni sukobi vjerojatno ne bi proširili na ostatak Srbije”, zaključuje Vidmarović.
