BAŠKA – Mrgari i mošune oduvijek su bili važni u životima stanovnika Baške, ali i ostatka Krka na kojem je ovčarsto utkano u tradiciju. U današnje vrijeme sve je manje ovaca, pa tako i pastirskih građevina koje bez obzira na ljepotu i zanimljivost dobrim dijelom propadaju. Srećom ipak postoje udruge i pojedini entuzijasti koji nastoje te kamene svjedoke vremena spasiti od propadanja i zaborava.
Impresivni su prizori visoravni i brda iznad Baške. Krajolik s vizurom mora u daljini, od čije ljepote zastaje dah. Kraljevstvo je to krčkih ovaca u kojemu slobodno uživaju u najboljoj mogućoj ispaši. Rijetki su ovdje u listopadu znatiželjni turisti, biciklisti ili pješaci. Teško ćete ovdje ikoga sresti osim Mirjane i Marinka Orlića, vlasnika najvećeg broja ovaca na otoku Krku. Oni znaju većinu tajni ovoga surovog područja.
– Pašnjaci su bili ograđeni, tu su živjeli ljudi, muzli ovce, pravili sir… nekada je bilo više magaraca nego sada ljudi – pričaju za HRT Marinko i Mirjana Orlić, vlasnici ovaca iz Drage Bašćanske.
Nekada je na Krku bilo oko 50 tisuća ovaca, danas svega 5-6 tisuća.
Brda i visoravni na kojima pasu presijecaju suhozidi. U prošlosti su odvajali poljoprivredne dijelove od stočarskih. Poljoprivrede u brdima danas nema, a i ovaca i pastira je sve manje. O bogatom, organiziranom životu ovčara u prošlosti svjedoče svojevrsni kameni cvjetovi – mrgari.
– Mrgari su osobitost koja je nastala zbog slobodne ispaše ovaca. Trebalo ih je razvrstati među vlasnicima i zato je izgrađen taj suhozidni aparat – kaže Grga Frangeš, udruga 4 grada “Dragodid”
– Imali su ih samo Jurandvor i Baška. Tek prije desetak godina otkriveno je pola cvijeta na Rabu, zatim ih imaju Island, Južni Walles i saznali smo da postoje u Alpama u Švicarskoj, kaže Gordana Polonijo, udruga “Sinjali”, Baška.
– Kad ste među njima nije jasno kakva im je struktura, ali čine atraktivnu fotografiju i sredstvo su promidžbe našeg otočkog krajobraza – dodaje Grga Frangeš.
U Baški je evidentirano 15 mrgara, većina ih je zapuštena, a samo na tri lokacije još se povremeno koriste.
– Posluže one koje su još u funkciji, koje održavamo, sve je manje pastira pa treba i sve manje tih nastambi – ističe Marinko Orlić, vlasnica ovaca.
Mrgare i gromače preskakujući ruše ovce, ali i divlje životinje – srne i divlje svinje. Formu im koliko stignu, vraćaju pastiri i povremeno udruge koje vode brigu o povijesnoj baštini, poput bašćanskih Sinjala.
– Ako nema ovaca onda je neminovno da krhka čipka pada zbog bure, kiše… a nema je tko podizati. Ali možemo sačuvati nekoliko njih tako da mlađim generacijama može ispričati ovu zanimljivu priču – poručuje Gordana Polonijo.
– Problem je to što je to bio funkcionalni spomenik, nije građen zbog ljepote, nego je služio ovčarstvu i ako nemamo ovčarstvo prisutno na terenu, možemo ga očuvati jedino da ga muzealizirali, a najljepše bi bilo očuvati ga u sklopu tradicijskih, stočarskih praksi – ističe za HRT Grga Frangeš.
Svjetski trendovi svjedoče da su lokalni autohtoni proizvodi, poput krčke janjetine, sve više na cijeni. Nadamo se zato da će krčki pastiri pronaći nasljednike koji će zadržati stada na otoku te uz pomoć lokalne zajednice i civilnih udruga sačuvati i Mrgare kao turističku ponudu i svojevrstan svjetski raritet u području pastirske suhozidne gradnje.
Hrvoje Hrengek
