Bio je to putničko-teretni linijski brod od 15054 bruto registarskih tona, dug 170 i širok 21,5 metara. Dva sedam – cilindarska dvotaktna Burmeister & Wain dizel motora ukupne snage 11200 KS omogućavala su mu preko dvije propele brzinu od 17 čvorova. Na svojim je palubama mogao ukrcati 258 putnika u prvom i 250 u putničkom razredu, a u svojih pet skladišta su mogli ukrcavati teret za liniju iz Tilburyja (London) do Cape Towna u Južnoj Africi, pristajući u lukama britanskih kolonija.
PLANOVE POREMETIO RAT
DUNNOTTAR CASTLE je isporučen koncem lipnja 1936., a na prvo putovanje iz Southamptona za Cape Town je zaplovio u srpnju te je na sljedećim putovanjima započinjao plovidbe iz Tilburyja. Na redovnoj pruzi oko Afrike, u rujnu 1936. mu se pridružio i brod blizanac DUNVEGAN CASTLE.
Zbog početka Drugog svjetskog rata dobro uhodana pruga se morala ukinuti koncem ljeta 1939., a oba broda su rekvirirana i preuređena u naoružane brodove. Nažalost u kolovozu 1940., kod zapadne obale Irske, njemačka podmornica U- 46 je presrela DUNVEGAN CASTLE i s nekoliko torpeda ga je poslala na morsko dno.
RMS DUNNOTTAR CASTLE je bez većih problema služio u floti British Royal Navy (sudjeluje je u invaziji na Afriku – TORCH i invaziji na Normandiju) sve do 1948. kada je vraćen vlasniku.
Potpuno preuređen za prihvat 105 putnika u prvom i 263 u drugom razredu, nastavio je od veljače sljedeće godine održavati staru putničko-teretnu prugu iz Tilbury (London) preko Gibraltara i Sueza do svih značajnijih istočnoafričkih luka i Cape Towna, a u povratku s rta Dobre Nade preko Las Palmasa i Casablance do polazne luke Tilbury. Tako ostaje ploviti sve do 1958. kad je raspremljen i prodan liberijskom brodaru Incres SS Co.
PREUREĐENJE I NOVO IME
Tijekom 1959. godine, u nizozemskom Schiedamu, novi brodar ga je potpuno preuredio za prihvat 600 putnika u jedinstvenom razredu. Zamijenjeni su mu pogonski motori te mu sada dizelski Fiat motori ukupne snage 16800 KS, preko dvije propele, daju brzinu od 21 čvora. Pod novim imenom VICTORIA ja zaplovio na kružnim putovanjima iz New Yorka prema Karibima i Europi.
Nakon velike energetske krize i stečaja brodara, VICTORIA je koncem 1975. prodana poznatom grčkom Chandrisu. Brod se još jednom generalno uređuje za nova kružna putovanja Sredozemljem. Od 1977. godine nosi ime THE VICTORIA pod kojim je često posjećivao naš Grad. U objavljenim programima iz 1979. i 1981. saznajemo da je na dvotjednim krstarenjima plovio iz Venecije tičući luke: Katakolon, Pirej, Kusadasi, Aleksandrija, Haifa, Iraklion, Dubrovnik i povratkom u Veneciju.
U siječnju 1993. THE VICTORIA je prodana za 10 milijuna američkih dolara ciparskom brodaru Louis Cruise Lines te još jednom preuređena mijenja ime u PRINCESA VICTORIA. Uglavnom ljeti plovi na kraćim kružnim putovanjima prema Rhodosu, Izraelu i Egiptu, dok zimu provodi u raspremi u Perami pored luke Pirej.
Nakon što je 1998. služila za smještaj posjetitelja izložbe Expo’98 u Lisabonu i 2001. u Genovi za vrijeme Summita G8, PRINCESA VICTORIA je raspremljena u grčkom zaljevu Eleusis. Početkom svibnja 2004. otplovila je na svoje posljednje putovanje prema indijskom rezalištu brodova Kumar Steel Breakers Yard – Alang gdje je uskoro izrezana u staro željezo.
