Stožerni general Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Akademiju Kopnene vojske JNA u Beogradu uspješno je završio 1959. godine, a prvu oficirsku dužnost potom je obnašao kao zapovjednik voda inženjerijskog puka u Trebinju.
Pod njegovom komandom vojska je, među ostalim, gradila dubrovački aerodrom u Čilipima, te izvodila radove na Brijunima, Velebitu i u Boki Kotorskoj.
Nakon doškolovanja na Višoj vojnoj akademiji JNA Stipetić službuje u Lovranu i Karlovcu, odakle je upućen u beogradsku Ratnu školu. Premda ju je završio s najboljim ocjenama, naknadno po nalogu partijske organizacije biva smijenjen s funkcije zapovjednika karlovačkog inženjerijskog puka zbog grjehova “nacionalizma i defetizma”.
U rujnu 1991. je na poziv prvog hrvatskog predsjednika Franja Tuđmana prešao u Hrvatsku vojsku.
Tijekom svoje karijere u hrvatskoj vojsci je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb. Bio je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor, piše Index.
Bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2000. do 2002. godine, a s te dužnosti umirovljen je u činu stožernog generala. Zbog svojih zasluga u Domovinskom ratu i stvaranju Hrvatske vojske primio je brojna odlikovanja: Spomenicu Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom.
Stipetić je u razgovoru za Feral Tribune, koji je kasnije prenio portal Lupiga, opisao zadoženja koja je imao u Glavnom stožeru Hrvatske vojske.
“Bio sam pomoćnik načelnika za borbena djelovanja i težište moga djelovanja bilo je, uglavnom, uspostaviti crtu obrane od istočne Slavonije do Dubrovnika. Obilazio sam sva ratišta i organizirao mobilizaciju, te smo u to vrijeme, na opće zaprepaštenje, uspjeli mobilizirati i opremiti 64 brigade HV-a. E, kad smo to napravili, onda sam znao da nas nitko ne može pobijediti. Potom smo krenuli u planiranje ofanzivnih aktivnosti: jedna od prvih takvih akcija bila je operacija oslobađanja Bilogore i Papuka, koja je kasnije trebala prerasti u oslobađanje zapadne Slavonije. Operacija je bila privedena samom kraju, ali je odlukom iz vrha naprasno zaustavljena pred Božić 1991. godine. Godine 1995., u akciji Bljesak, namjerno smo išli po istim planovima i akcija je bila uspješna”, prisjetio se general Petar Stipetić.
Dobio je medalje Oluja i Bljesak te pohvalu i nagradu ministra obrane i načelnika Glavnog stožera.
Mnogi se slažu kako je Stipetić bio jedna od ključnih osoba Domovinskog rata, general kojega su uvijek spominjali kao uzor kakav časnik treba biti.
