Na malenom, danas nenaseljenom otočiću Lukovcu u blizini Raba odjeknula je arheološka bomba. Naime hrvatski i poljski arheolozi došli su do otkrića koje bi moglo otvoriti novo poglavlje u istraživanju ranokršćanske povijesti Jadrana.
Pronašli su olovni biskupski pečat, preliminarno datiran u 6. ili 7. stoljeće, na kojem je sačuvano ime crkvenog dostojanstvenika koji zasad nije poznat iz povijesnih izvora. Radi se o biskupu Stjepanu kojeg obavija veo tajanstvenosti, a istraživači ne isključuju mogućnost da se radi o dosad nepoznatom rapskom biskupu.
Otkriće je krajem listopada objavila poljska novinska agencija PAP, a dodatne pojedinosti donio je i portal Poland-24. Riječ je o rezultatu zajedničkih istraživanja Instituta za arheologiju u Zagrebu i Sveučilišta kardinala Stefana Wyszyńskog u Varšavi, koja se provode na području rapskog arhipelaga. Prema riječima istraživača, mogao bi to biti jedan od najstarijih poznatih biskupskih pečata na istočnoj obali Jadrana.
Ime biskupa od čijeg nas života dijeli gotov 14 stoljeća
Iako predmet na prvi pogled nalikuje običnom komadiću metala, njegova je povijesna vrijednost velika.
Pečat je velik svega 22 puta 19 milimetara, kao recimo jedan euro danas. Na jednoj strani nalazi se latinsko ime STEPHANVS, ispisano u tri retka, dok je na drugoj strani kratica EPISC, izvedena iz latinske riječi episcopus, što znači biskup. Natpisi su okruženi ukrasnim vijencem, a uz ime se nalaze i dvije četverolisne rozete.
Radi se o vrsti pečata koji se koristio za ovjeravanje službenih pisama i pravnih dokumenata te imao važnu funkciju. Kroz mali kanal u olovu provlačila se vrpca kojom je dokument bio zatvoren, a zatim se metal posebnim alatom stiskao kako bi se osigurao sadržaj pošiljke. Na taj se način moglo ustanoviti je li netko neovlašteno otvorio dokument.
Profesor Fabian Welc, voditelj poljskog dijela istraživanja, objasnio je za PAP da je takva biskupska bula služila kao potvrda identiteta pošiljatelja. Svako otvaranje zapečaćenog dokumenta ostavljalo bi tragove, zbog čega je pečat imao i važnu sigurnosnu funkciju.
Tko je bio biskup Stjepan?
Iako natpis jasno upućuje na njegovo ime i biskupski naslov, znanstvenici zasad nisu uspjeli povezati spomenutog Stjepana s poznatim crkvenim dostojanstvenicima toga razdoblja.
Jedna od mogućnosti posebno je zanimljiva za povijest otoka Raba. U poznatim popisima rapskih biskupa postoji višestoljetna praznina između biskupa Ticijana, potvrđenog u 6. stoljeću, i Petra I., koji se spominje 986. godine. Upravo je to razdoblje iz kojeg bi mogao potjecati novootkriveni pečat.
No, isto tako pronalazak pečata na Lukovcu ne znači nužno da je njegov vlasnik ondje boravio. Predmet je mogao stići zajedno sa službenim pismom ili nekim drugim dokumentom, a sadržaj te davne pošiljke nije sačuvan.
Lukovac je danas gotovo neprimjetan, stjenovit otočić u blizini Lopara, u sjevernom dijelu rapskog arhipelaga. Njegova površina iznosi svega oko 5000 četvornih metara, no istraživanja posljednjih godina pokazala su da je u kasnoj antici bio važniji nego što bi se reklo.
U njegovu središtu nalazila se ranokršćanska crkva s polukružnom apsidom, dok su arheolozi pronašli i ostatke drugih građevina te cisterne za prikupljanje vode.
Prijašnja istraživanja pokazala su da naselje nije bilo izolirano od ostatka mediteranskog svijeta. Među nalazima se ističu pločice izrađene od egipatskog porfira, ukrašene brončane kopče pojaseva iz 7. stoljeća te amfore povezane s bizantskim Egiptom. Takvi predmeti svjedoče o gospodarskim i kulturnim vezama stanovnika ovog malog jadranskog prostora s udaljenim dijelovima Sredozemlja, piše Dalmacija danas.
Znanstvenici pretpostavljaju da je naselje moglo služiti kao utvrđeno utočište lokalnog stanovništva, ali ne isključuju ni mogućnost da je imalo određenu ulogu u bizantskoj vojnoj logistici. Postojanje razmjerno velike crkve dodatno otvara pitanje njegove vjerske i upravne važnosti.
Iako je o ovom trenutku nemoguće sa sigurnošću utvrditi tko je bio biskup Stjepan, sićušni olovni predmet donio nam je ime čovjeka koji je prije približno 1400 godina sudjelovao u crkvenoj korespondenciji. Ime koje je sačuvano na otočiću na kojem danas nitko ne živi.
J.T.
