Hrvatski političar i diplomat Bernard Jurlina početkom 90-tih obnašao je brojne visoke dužnosti. Bio je tako potpredsjednik u prvoj Vladi Republike Hrvatske nakon čega je obnašao dužnost ministra rada, socijalne skrbi i obitelji u drugoj Vladi. Služio je i kao izvanredni i opunomoćeni veleposlanik naše zemlje u Republici Hrvatskoj.
Prije ulaska u politiku bio je istaknuti vođa u nekadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, ali je u međuvremenu postao jedna od prvih visokoprofilnih figura koje su početkom devedesetih iz lijevih stranaka prešle u HDZ. Jurlinu se pamti i po njegovom ratnom djelovanju. Početkom ožujka 1995. je naime kao član državnog izaslanstva iz Zagreba uz Muhameda Zulića i Dragu Lovrića boravio u opkoljenom Bihaću. Cilj njegove misije bio je susret s generalom HVO-a Vladom Šantićem i generalom Armije Bosne i Hercegovine Atifom Dudukovićem.
Ta je epizoda ostala duboko pa i povijesno zapamćena pošto je general Šantić nedugo nakon tog susreta uhićen i ubijen. Iskustva iz tog razdoblja Jurlina je pretočio u knjigu ‘Bihać: uzaš i čudo’. Povijest ga međutim ponajprije pamti po prijelazu iz komunističkog sindikalnog vodstva u redove HDZ-a što je u to vrijeme izazivalo brojne kontroverze.
Jurlinizam
Jurlina je zapravo bio jedan od prvih žetončića, a neki komentatori iz tog vremena u to su ime skovali pojam ‘jurlinizam’ koji se referirao na naglu promjenu političkih strana. Po završetku svoje diplomatske službe u Sofiji Jurlina je donio odluku o trajnom odmaku od javnosti i političkih događanja. U skladu s time nije primjetno njegovo sudjelovanje ni u javnim raspravama, ni u stranačkim aktivnostima.
Jurlina ne daje izjave za medije već živi povučeno kao privatna osoba pa se stoga u današnjim političkim raspravama njegovo ime spominje samo u povijesnom kontekstu i to kao prvi upečatljiv primjer političkog prebjega s početka devedesetih tim više što je Jurlina u tom socijalističkom razdoblju slovio za frontmena komunističkog sindikalizma. Obnašao je visoke političke dužnosti unutar komunističkog sustava, među ostalim je bio i član u Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske.
Na prvim višestranačkim izborima održanima u proljeće 1990. bio je kandidat Saveza socijalista Hrvatske za Vijeće općina u izbornoj jedinici Zagreb-Medveščak što nije polučilo uspjeh. Unatoč tome, Jurlina ostaje upisan u hrvatski politički riječnik i medijski prostor kao dugoročna metafora za politički oportunizam. Jurlinizam ostaje označen kao fenomen u kojem političari često i drastično mijenjaju stranačke dresove ne bi li očuvali osobnu moć i poziciju.
