Nedavne kritike upućene predsjedniku SDP-a Siniši Hajdašu Dončiću od strane bivšeg SDP-ovca Ante Ćalete zaposlenog u Uredu predsjednika Republike Zorana Milanovića u redovima najveće oporbene stranke dodatno su podgrijali glasine o tome da se Milanović u nekom obliku sprema za izlazak na parlamentarne izbore jer je i sam svjestan da njegov nekadašnji ministar prometa nema premijerske kapacitete iako mu ambicija na tom polju ne manjka.
Spašavanje od debakla
Poznato je da je Milanović ljevicu od potpunog debakla spašavao i na parlamentarnim izborima na kojima je SDP vodio Peđa Grbin pa nije nemoguće da to učini i na idućim parlamentarnim izborima, ali ovog puta nešto mudrijim putem. Iako i sam još oklijeva oko toga hoće li se upustiti u utrku na izborima sa vlastitom listom u isti mah za tu avanturu Milanović priprema svojeg vjernog savjetnika i bivšeg ministra pravosuđa Orsata Miljenića koji je sve aktivniji kako u medijskom prostoru, tako i na društvenim mrežama.
U dijelu SDP-a ideju o Miljenićevoj kandidaturi na parlamentarnim izborima dočekuju s oduševljenjem progovarajući o njemu kao o političaru koji podjednako dobro poznaje izvršnu vlast i unutarstranačke odnose u SDP-u. Nedavno je ideju o Miljenićevom političkom angažmanu podržao i SDP-ov Arsen Bauk rekavši kako se unutar Partije otvoreno računa na Miljenićev politički potencijal budući da se radi o jednom od rijetkih SDP-ovaca sa statusom visokog dužnosnika što Miljeniću daje dodatnu političku težinu.
Javni angažman izvan uobičajenog protokola na Pantovčaku dodatno pojačava dojam o Miljenićevoj aktivaciji i mogućem angažmanu pa je tako primjerice nedavno privukao pažnju najavom dolaska na građanski prosvjed u Zagrebu gdje se protestiralo protiv ličkog otpada koji je postao gorući PLenkovićev politički problem. Unatoč tome što je Miljenić naveo da na prosvjed stiže kao građanin, a ne kao političar njegove izjave za stalnom građanskom kontrolom s vlasti u javnom prostoru pa i među HDZ-ovcima jasno su interpretirane kao predizborni diskurs.
Sukob titana
Šira je javnost Miljenića upoznala kao ministra pravosuđa u Vladi Zorana Milanovića- za jedne uspješnog, a za druge ministra za kojim se vuče rep afere sa spornim lex Perkovićem. S druge strane Miljenić nikada nije krio ambicije pa se tako još 2016. natjecao za predsjednika SDP-a što mu nije pošlo za rukom.
Usprkos tome Miljenić se pozicionirao kao ključni suradnik i strogi strateg predsjednika Milanovića pa se stoga mnogima njegov povratak u prve političke redove uoči nadolazećeg izbornog ciklusa čini kao logičan korak. Kao bivši ministar i karijerni diplomat Mijenić sa sobom nosi profil političara teške kategorije koji je za razliku od nespretnog Hajdaša u stanju konkurirati premijeru Plenkoviću posebice na onim poljima na kojima je Plenković uobičajeno dominantan, a to su poznavanje državnog aparata, međunarodna politika i ustavno-pravna pitanja.
U odnosu na svojeg nadređenog Milanovića čiji je stil visoko polarizirajući Miljenić ostavlja dojam odmjerenog, argumentiranog i oštrog političara što bi prema nekim procjenama moglo biti prihvatljivije širem krugu birača centra koji su nezadovoljni HDZ-om, a koje odbija agresivna retorika ljevice. Kao ključni MIlanovićev operativac Miljenić bi u slučaju kandidature na izborima iza sebe imao logistiku i neizravnu potporu najpopularnijeg političara u zemlji.
No, da bi Miljenić uopće mogao razmatrati povratak na nacionalnu političku scenu on oko sebe prije svega mora okupiti tim zvučnih imena što nije nimalo lako. Premda je Miljenić cijenjen u nekim političko-intelektualnim krugovima on godinama djeluje iz Milanovićeve sjene dok je Plenković političar koji svoj imidž gradi na stalnoj vidljivosti čime jača stranačku mašineriju na terenu, što bi Miljeniću moglo nedostajati u srazu s aktualnim predsjednikom Vlade. Upućeni će stoga kazati da Miljenić kada je Plenković posrijedi ima kapacitet biti ravnopravan sugovornik pa i premijerov ozbiljan kritičar. No, da bi ga uistinu ugrozio ljevica bi morala postići potpunu sinergiju na što će Hajdaš Dončić teško pristati jer se on nema namjeru odreći svojih premijerskih ambicija ni pod koju cijenu.
