U malom gradu Lukavac, priča jednog čovjeka podsjeća na scenarij kriminalističkog filma. Fikret Hadžić, poznat kao Hadžija, izdržava 23 godine zatvora zbog trostrukog ubojstva i pokušaja ubojstva, a uskoro, 1. svibnja 2026. godine, trebao bi izaći na slobodu. Ono što njegovu priču čini intrigantnom nije samo nasilje, već i njegova otvorenost pred medijima – i činjenica da se nikada nije kajao zbog svojih djela.
Iako tvrdi da se “ne kaje što je ubio one koji su ga okrutno pretukli i izboli nožem”, Hadžija sada priznaje da bi, da je znao što znači zatvor, vjerojatno drugačije postupio. “Ma kakvi, da sam znao šta je zatvor, ne bih nikad ovo uradio. Možemo mi pričati, šaliti se i ovako, ali vidiš ti šta je robija… Ode ti 23 godine, 24… Mogao sam raditi… Ali, gotovo je. Kasno je sada vikati i kajem se, i ne kajem se”, kazao je Hadžija.
S planovima za budućnost, Hadžija želi nastaviti miran život: “Čim izađem, imam posao u Minhenu. Vozit ću autobus, želim raditi i mirno živjeti”, dodao je, pokazujući da i nakon višegodišnje kazne planira reintegraciju u društvo.
Sukob koji je sve pokrenuo
Podsjetimo, sve je počelo 1997. godine, kada je Hadžić bio vlasnik restorana u Lukavcu. Tada je dolazio u sukob s trojicom braće koji su ometali njegove goste. “Drvosječe su to, neškolovani. Znaš kad ti uđu u restoran s litrom u ruci, a na nogama rudarke. Kada se oni pojave ostali kulturniji gosti izađu odmah napolje”, ispričao je Hadžija. Kada je shvatio da više ne može normalno voditi posao, odlučio je restoran prodati.
Sve se promijenilo 2001. godine kada su ga, kako tvrdi, isti ljudi napali na ulici. “Isti ti što su mi dolazili u restoran i kvarili posao bez ikakvog povoda su me pretukli na ulici, izboli nožem i šutirali nogama kao vreću. Jedva sam ostao živ. Policija je u tom trenutku naišla i spasili su me. Čula se policijska sirena i oni su pobjegli. Vjerovao sam da će ih pravosuđe kazniti za ono što su mi napravili, a to je bio pokušaj ubojstva. Svi su dobili kaznene prijave, ali nijedan nije odgovarao pred zakonom”, rekao je Hadžija.
Nakon što pravosuđe nije reagiralo, Hadžija je odlučio uzeti pravdu u svoje ruke. “Kada sam shvatio da nema kazne za njih napisao sam pismo Vrhovnom sudu u kojem sam tražio da budu kažnjeni makar sa po 10 maraka za ono što su mi učinili. Napisao sam – ili će biti kažnjeni sa po 10 maraka ili ću ih pobiti. Moja pisma nisu izgleda bila ozbiljno shvaćena”, prisjeća se.
Osveta i posljedice
Bio je prvi svibanj 2002. godine. Hadžić je primijetio da su se svi napadači okupili kod jedne trgovine. “Pogledao sam dalekozorom i vidim svi na okupu kod jedne trgovine. Njih četvorica što su me tukli i još nekih 17 ljudi. Obučem kaput, u rukav sam stavio pušku na kojoj sam skratio kundak i cijev i krenem prema njima. Prvo sam ih ranio da ne bi mogli pobjeći. Doduše četvrti je pobjegao, njega je samo dragi Bog spasio. Da nije, i njega bih ubio. Oni povikaše – Nemoj Hadžija, nećemo te više dirati. Kažem im – Pa i nećete! Tu ih ubijem. Život su mi upropastili”, priča Hadžija.
Prvo je nepravomoćno osuđen na 21 godinu, a sudac je zbog pisma dodao još tri godine kazne. “Nemoj Hadžija, nećemo te više dirati. Kažem im – Pa i nećete i žalim se kada sam svjesno planirao to učiniti. Svjesno sam planirao osvetu. Čekao godinu da ih pobijem i sad kao žao. I tužitelju sam rekao da je to bila osveta”, ispričao je.
Iračanin u Hrvatskoj učinio curici od 14 godina nezamislivo: Dočekali ga njezini prijatelji
Monstrumu s Marjana smiješi se sloboda, izlazi van u naponu snage
Otkriveno kako je Iračanin mamio djevojčicu u Zagrebu: Nije došla sama
