Katastrofalni požari ne ostavljaju posljedice samo na ljudima, kućama i imovini. Dok se nakon vatrene stihije zbraja materijalna šteta, iza plamena ostaje još jedna tragedija koju je teško izraziti brojkama – stradavanje životinjskog svijeta i uništenje njihovih staništa. Na to su emotivnom objavom upozorili iz Društva za zaštitu životinja Dubrovnik. Administratorica grupe Sandra Sambrailo opisala je bolnu tišinu koja ostaje nakon što vatra prođe kroz područja na kojima su do tada živjele brojne životinje.
“Sve je utihnulo”
“Samo život je ono što se ne može vratiti! Uzdah, otkucaj srca – ma u kojem tijelu bio – nikada se ponoviti neće”, poručila je Sambrailo. U objavi podsjeća na prizore prirode koje često uzimamo zdravo za gotovo – stabla na kojima su se čule ptice, ježeve i kornjače koje su se kretale kroz raslinje, kolone mrava te gušterice koje su tražile sunce. Nakon požara, piše, ostaje nešto sasvim drugo. “Krckanje grančica pod nogama ježeva, kornjača; utabane staze i kolone mrava; gušterice koje hvataju sunčane zrake… sve je utihnulo”, navodi.
“Ne čuje se lavež pasa. Ni mijauk mačaka”
Posebno potresno zvuči dio objave posvećen kućnim životinjama. “Ne čuje se lavež pasa! Ni mijauk mačaka ne čuje se više! Tišina! Bolna i konačna!”, stoji u objavi Društva za zaštitu životinja Dubrovnik.
Požari za životinje mogu značiti gubitak staništa, izvora hrane i zaklona, a one koje se u trenutku širenja vatre nađu na pogođenom području često nemaju dovoljno vremena ni prostora za bijeg.
U Društvu navode kako svaki novi veliki požar vraća i sjećanja na požar na Žarkovici. “Suosjećanje i tuga su zbog iskustva još bolniji”, poručila je Sambrailo. Iz Društva su izrazili duboku sućut obitelji poginule mlade žene, dok su ozlijeđenima poželjeli što brži oporavak.
No u svojoj poruci nisu zaboravili ni one koji ne mogu govoriti o vlastitom strahu i stradanju.
“A životinje? Njih molim za oprost”
Objavu završava snažnom porukom koja je ujedno i apel ljudima da posljedice požara ne promatraju isključivo kroz uništene hektare i materijalnu štetu.
“A životinje?! Njih molim za oprost zbog ljudskih grijeha, bahatosti i površnosti!”, napisala je Sambrailo. Jer kada se plamen ugasi, izgorela stabla s vremenom ponovno mogu zazelenjeti, a kuće se mogu obnoviti. No izgubljeni život, ljudski ili životinjski, jedino je što se ne može vratiti.
Moja reakcija na članak je…
