Hrvatski znanstvenici itekako puno duguju čovjeku koji je umro davne 1998. godine. Naravno, riječ je o dobitniku Nobelove nagrade slavnom kemičaru Vladimiru Prelogu, čiji rad je doslovce promijenio svijet.
Prelog je rođen u Sarajevu za vrijeme Austro-Ugarske. Njegov otac Milan bio je rođeni Zagrepčanin koji je tamo radio kao profesor u gimnaziji, a kasnije i na Sveučilištu u Zagrebu.
Vladimir Prelog se nakon razvoda svojih roditelja preselio u Zagreb s ocem na početku Prvog svjetskog rata, gdje je pohađao gimnaziju. Svoje gimnazijsko obrazovanje nastavio je u Osijeku kad se obitelj Prelog preselila u Osijek zbog očevog posla. Tamo ga je profesor Ivan Kuria zaintrigirao za kemiju, te je Prelog uz njegovu pomoć već 1921. objavio svoj prvi znanstveni rad. Tada je imao samo 15 godina.
Prihvatio poziv
Nakon što je maturirao u Zagrebu, preselio se u Prag gdje je diplomirao kao inženjer kemije 1928. na Tehničkoj visokoj školi u Pragu, gdje je 1929. i doktorirao kod uglednoga češkog kemičara Emila Votočeka. Nakon odsluženja vojnog roka u Tivtu vratio se u Prag i zaposlio kao voditelj proizvodnje rijetkih kemikalija tvrtke Gotharda J. Dřize, gdje se, od početka zainteresiran za kemiju prirodnih spojeva, te se usput bavio i istraživanjem alkaloida iz kore kininovca i objavio nekoliko radova.
Oženio se 1933. godine za Kamilu Vitek, s kojom je 1949. godine dobio sina Jana. Prelog je prihvatio 1935.godine poziv Tehničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te je postao docent i preuzeo je nastavu organske kemije za studente inženjerske kemije i postao predstojnikom Zavoda za organsku kemiju.
Kako je na tom mjestu naslijedio profesora I. Mareka, koji se bavio organskom analizom, nije zatekao prikladne uvjete za rad na organskoj sintezi. Zato se za pomoć obratio maloj tvornici farmaceutskih proizvoda Kaštel (danas Pliva), u kojoj su ubrzo shvatili kolika bi mogla biti korist od suradnje s Prelogom, navodi Hrvatska enciklopedija.
Poznati u svijetu
Zahvaljujući sredstvima Kaštela uređen je Zavod za organsku kemiju, a u tvornici izgrađen istraživački laboratorij, koji se poslije razvio u Plivin istraživački institut.
Vladimir Prelog se u svojem radu orijentirao na organsku sintetsku kemiju, tragajući za novim spojevima koji bi ponajprije bili temelj za proizvodnju lijekova, ali i bojila i dr. proizvoda. Zajedno s mlađim suradnicima i studentima započeo jr istraživanje kemije kinina i srodnih spojeva te proizvodnju streptazola, jednog od prvih komercijalnih sulfonilamida. Prvi je sa svojim doktorandom R. Seiwerthom sintetizirao adamantan, ugljikovodik vrlo stabilne policikličke strukture, izoliran iz moravske nafte.
Prelogova je radna skupina objavila čak 48 znanstvenih radova u sedam godina djelovanja u Zagrebu zbog čega su rezultati tih istraživanja učinili su zagrebačku organsku kemiju poznatom u svijetu. Sam Prelog je izabran u zvanje izvanrednoga profesora 1941. godine.
Suradnja s Nobelovcem
Drugi svjetski rat promijenio je milijarde života, a tako i život Vladimra Preloga koji je zbog smanjenih mogućnost za istraživački rad otišao u Heidelberg kod njemačkog nobelovca R. Kuhna, a zatim je prihvatio poziv nobelovca L. Ružičke i otišao u Zürich, na Saveznu tehničku školu (ETH). Tamo je 1942. godine postao privatni docent, od 1947. izvanredni, a od 1950. redoviti profesor organske kemije. Nakon odlaska Ladislava Ružičke u mirovinu, preuzeo je predstojništvo Laboratorija za organsku kemiju (1957–65).
Središnje je mjesto njegova znanstvenog zanimanja bila stereokemija, a područje istraživanja bili su organski heterociklički spojevi, alkaloidi i antibiotici. Prelog je ostavio značajan utjecaj na znanost. Uveo je naziv kemijska topologija za područje stereokemije koje se bavi geometrijskim svojstvima likova koji predočuju trenutačnu topografiju molekule. U opću kemijsku terminologiju uveo je pojam kiralnosti, geometrijskoga svojstva koje uzrokuje optičku aktivnost kemijskih spojeva.
Pridonio je objašnjenju strukture steroida, triterpena, kinina, strihnina, solanina i dr. alkaloida, posebno stereokemiji srednjih prstena i steroidnih hormona. Proučavao je odnos strukture i reaktivnosti organskih spojeva. Sustavnim studijem asimetrične sinteze došao je do empirijskoga pravila koje određuje konformacijske odnose reaktanata i produkata (Prelogovo pravilo). Radi boljega razumijevanja enantioselekcije u enzimima, istraživao je kiralnu katalizu i mikrobiološku redukciju. Njegovi su radovi znatno pridonijeli boljemu razumijevanju enzimskih reakcija.
Promijenio je život brojnih hrvatskih znanstvenika
U njegov laboratorij u Švicarskoj pozivao je na usavršavanje organske kemičare iz Plive, Sveučilišta i Instituta »Ruđer Bošković«, pa su iz njegove škole proizišli mnogi poznati hrvatski i svjetski kemijski stručnjaci. Prelog je sudjelovao, odnosno napisao je više od 400 znanstvenih radova. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, a možda najveće priznanje za njegov doprinos znanosti je Nobelova nagrada za kemiju, koju je dobio za istraživanja stereokemije organskih molekula i reakcija, koju je 1975. podijelio s britanskim znanstvenikom J. W. Cornforthom.
Tijekom svojeg života je bio član ili počasni član mnogih svjetskih znanstvenih društava i akademija znanosti te počasni doktor uglednih svjetskih sveučilišta (Liverpool, Pariz, Cambridge, Bruxelles, Manchester, Barcelona). U Hrvatskoj je bio počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, počasni član JAZU (danas HAZU) od 1986.
Vladimir Prelog je jedan od potpisnika Apela za mir u Hrvatskoj, koji je 1991. potpisalo više od 100 dobitnika Nobelove nagrade. Umro je u Zürichu, 7. siječnja 1998. godine, a na poticaj HAZU njegova urna prenesena je u Zagreb 2001. i pokopana u grobnici HAZU na Mirogoju.
