Donald Trump ponovno je uzdrmao svjetsku političku scenu izjavama o mogućim “novim, snažnim sankcijama Rusiji”, ali i tvrdnjom da je “mir u Ukrajini sada teže postići nego ikad”. Ovakve izjave, u njegovom prepoznatljivom stilu, odmah su izazvale rasprave među analitičarima – blefira li Trump, kao mnogo puta dosad, ili se iza retorike skriva ozbiljan diplomatski manevar?
Trump je još tijekom kampanje tvrdio da bi rat u Ukrajini mogao završiti “u roku od 24 sata” kada bi on ponovno preuzeo Ovalni ured. Nakon povratka u Bijelu kuću, retorika se promijenila – umjesto brzog mira, sada prijeti Rusiji “najvećim sankcijama u povijesti”, dok istovremeno ostavlja otvorenu mogućnost izravnog razgovora s Vladimirom Putinom.
Prema informacijama iz diplomatskih krugova, posljednji kontakt između Trumpa i Putina bio je izuzetno napet. Dok je Trump predlagao model američkog tipa “ograničene kapitulacije” Ukrajine, koji bi uključivao odricanje od Donbasa, Putin je tražio šire ustupke i priznavanje Rusije kao globalne velesile. “Mislim da je Putin napravio stratešku pogrešku. Tema razgovora Trump–Putin bila je koji će se model kapitulacije Ukrajine primijeniti – američki ili ruski”, objašnjava za naš portal stručnjak za međunarodne odnose Božo Kovačević. “Američki model bio bi predaja cjelokupnog Donbasa, no Putin je inzistirao da to bude ruski uvjet. Drugi preduvjet za Rusiju bila je normalizacija američko-ruskih odnosa, čime bi SAD de facto priznao rusku težnju da bude globalna velesila.”
‘Trumpa to ne zanima’
Prema Kovačeviću, upravo je u tom dijelu Putin pogriješio. “Trumpa to ne zanima. Njegov prioritet nije obnova globalnog statusa Rusije, nego čisto američki interes – kako politički kapitalizirati mirovni proces. Rusija je, odbivši taj prijedlog, izgubila važan trenutak i priliku da ublaži međunarodnu izolaciju.” Kovačević smatra da su izgledne mogućnosti za mirovni sporazum time znatno smanjene. “Mislim da su izgledi za mir manji nego prije jer je smanjen Trumpov apetit za dogovor s Putinom. Ne mislim da Trump blefira – odmah nakon razgovora u Washington je stigao i poseban ruski izaslanik s ciljem lobiranja za nove kanale komunikacije. To pokazuje da su Rusi zabrinuti.”
Iako se na prvu činilo da Trump prijetnjama želi povećati pritisak, njegovu retoriku prate i konkretni potezi. Američke institucije već pripremaju nove pakete sankcija koji bi mogli zahvatiti energetski i financijski sektor Rusije. S druge strane, ruski mediji sve više govore o “nepravednom pritisku” i “američkoj hegemoniji”, dok se istovremeno u Moskvi naglašava spremnost za “odlučne vojne mjere”.
Kovačević, međutim, upozorava da se i ruska reakcija mora promatrati kroz prizmu slabosti, a ne snage. “Najave korištenja nove nuklearne rakete su, po mom mišljenju, znak slabosti. Ta raketa nije još u serijskoj proizvodnji, niti su vojnici obučeni njome upravljati. Činjenica da se takvim oružjem prijeti samo pokazuje zabrinutost Kremlja zbog posljedica prethodno učinjene pogreške.” Diplomatski izvori u Bruxellesu također navode da je nakon Trumpovih izjava o sankcijama i “neuspjehu Putina da pokaže dobru volju”, Europska unija pojačala pripreme za moguće energetske poremećaje i novi val nestabilnosti. Iako su europske zemlje formalno podržale Trumpovu “inicijativu za pravedan mir”, iza kulisa vlada zabrinutost zbog mogućeg američko-ruskog dogovora koji bi zaobišao Ukrajinu.
Mali nisu za stolom
Na pitanje hoće li Trump zaista uvesti nove sankcije ili se radi o još jednoj pregovaračkoj taktici, Kovačević je jasan: “Trump ne blefira u klasičnom smislu. On koristi maksimalističku retoriku da bi podigao ulog. Ako se dogovor ne postigne, on može reći da je pokušao sve, a ako dođe do bilo kakvog pomaka, pripisuje zaslugu sebi”. U Washingtonu, međutim, raste broj glasova koji upozoravaju da bi nagli prekid podrške Ukrajini mogao dovesti do novog vakuuma moći u istočnoj Europi. Za Hrvatsku, kao članicu NATO-a i EU-a, takav scenarij nosi niz sigurnosnih i političkih rizika.
“Hrvatska bi trebala pažljivo pratiti ovaj proces”, upozorava jedan diplomat iz Zagreba. “Ako Trump i Putin postignu neki oblik ‘brzog mira’, to bi moglo značiti redefiniranje odnosa u regiji, pa čak i pritiske na manje članice NATO-a da smanje vojnu podršku Ukrajini.” Kovačević se slaže da je ovo trenutak velike geopolitičke neizvjesnosti. “Ovo nije više sukob samo Rusije i Ukrajine – ovo je pitanje globalnog poretka. Trump gleda sve kroz prizmu koristi za SAD, a Putin pokušava spasiti ono što može. No, oba lidera trenutno pokazuju slabosti: Trump jer nema jasan plan, Putin jer je pogrešno procijenio njegovu volju za dogovor.”
Unatoč svemu, jedan dio zapadnih diplomata vjeruje da bi se ipak mogao pojaviti “neformalni sporazum”, nešto što bi obje strane mogle prikazati kao pobjedu. Takvi aranžmani često znače zamrznuti sukob – a to bi značilo i nastavak nestabilnosti. Za Hrvatsku bi takav ishod imao konkretne posljedice. Kao zemlja koja podržava Ukrajinu i šalje humanitarnu pomoć, ali i kao članica Europske unije, Hrvatska bi morala balansirati između europske solidarnosti i vlastitih sigurnosnih interesa.
Trumpov pristup globalnoj diplomaciji – brz, nepredvidiv i često impulsivan – unosi dodatnu neizvjesnost. Kovačević smatra da će nadolazeći mjeseci pokazati je li Trumpova strategija blef ili početak nove američke doktrine prema Rusiji. “Sad se treba opet dobrano potruditi da Rusi uopće dobiju šansu sjesti za stol. Mislim da su oni to shvatili. Posebni ruski veleposlanik u SAD-u već se aktivno bavi lobiranjem, ali to neće biti lako. Putin će morati pokazati neku gestu ako želi obnoviti Trumpovo povjerenje”, zaključuje Kovačević.
U konačnici, iza svake Trumpove prijetnje uvijek se krije neki interes. Ovoga puta, ulog su globalni odnosi moći. A Hrvatska, kao i ostatak Europe, može samo čekati i promatrati hoće li iz Washingtona i Moskve doista doći – dogovor, ili novi krug neizvjesnosti.
